Audrey prvotno napisa
Nisam protivnik dude, zapravo je tako ispalo da je moja djeca nisu prihvatila kad sam ju nudila, pa su eto rasli bez dude. Ali, iako ne vidim baš neku vezu između dude i hodanja, mislim da veza između dude i govora ipak postoji. Moji klinci su rano progovorili, vjerojatno bi rano progovorili i da su imali dudu, ali mislim da bi razumljivo izgovaranje riječi, brzina usvajanja složenih izraza i gramatički pravilno slaganje riječi u rečenici, ipak išli sporije.
Logički (bar po mojoj logici) gledano, kako dijete može pričati s dudom u ustima?! Možda i može, ali kako to onda zvuči? Mislim da klinci uče govor tako da pokušavaju riječ izgovoriti što sličnije kako ju izgovaramo mi odrasli, a pri tom je bitno da sami sebe čuju i korigiraju. Ja vidim po svom malom da kad ja kažem neku složenu i njemu nepoznatu riječ (a koja mu zvuči jako zabavno, npr. konkurencija) on to pokušava ponoviti, prvi put to zvuči svakako, drugi put kao da se slušao i skužio gdje griješi pa zvuči već bolje, i tako nekoliko puta, i osim kritičnih suglasnika on je u stanju točno ponoviti riječ. Ako dijete ne izgovori riječ razumljivo, takvu nerazumljivu će je i usvojiti, pa će ispasti da dijete govori, ali da ono što kaže razumije samo najbliža okolina, jer tko drugi može znati da npr. boh znači prozor.