brane bilo bi lijepo da je to sve tako kako opisuješ.
ja sam inače uvijek bila zadovoljna vrtićem, ali taj dio ljeta koji bi ona išla bio je u drugom objektu sa uglavnom niti jednom tetom koju ona poznaje.
i ona koja je inače obožavala vrtić je govorila da joj je tamo užasno.

uvijek su iskakale nekakve čudne situacije, jer se nije znalo tko pije, tko plaća.
recimo, ja ostavim dijete ujutro prije pola osam u grupi u kojoj je bilo samo jedno dijete (jer je još bilo rano) i četiri tete koje su stajala i pričale. teta me pita kako se zove, ja kažem, pitam gdje će biti kad se vratim, ona kaže isto u ovoj sobi, izljubim dijete i odem na posao.
vratim se a moga djeteta nema, kaže teta ona je došla prije ručka djeteta s tim i tim imenom nije ni bilo u vrtiću. meni se noge naravno odsjekla, ona još jednom uzima bilježnicu isčitava, pokazuje meni stvarno nema. stojim kao kip i mislim si tko mi je odvukao dijete i što mu je napravio, a među njima nastaje strka. sva sreća u tom trenutku dolazi spremačica i kaže da je vidjela dvije veće djevojčice u jaslicama :/
netko pametan ih je odvukao u jaslice, da nije ni pomislio da obavijesti nekoga o tome.
ne moram ni govorit da me drugi dan čulo pola vrtića.

ili recimo, uši u kosi. dvije godine za redom smo muku mučili s ušima u dežurstvu. ja sam govorila i govorila, a tete se nisu potrudile riješiti situaciju. nego bi ja njoj isčistila, vratila u vrtić da bi za dva dana opet imali uši.

ne znam kako je drugdje, a ne znam ni kako je sada u našem vrtiću, ali prije par godina svako dežurstvo, posebno ljetno, bilo je rasulo.