Osjećate li se sigurno u svom domu?

[icyoh]

Dakle, kao što naslov kaže - osjećate li se sigurno u svom domu?
Ne mislim na nezgode tipa može li mi luster pasti na glavu, već baš na sigurnost.

Naime, mi smo jučer doživjeli šok. Živimo u prizemlju, u mirnom kvartu gdje nikad nije bilo problema. I jučer oko 23h se ja spremam na spavanje u sp. sobi uz spuštenu roletu kad čujem nekakvo škripanje. Ništa, ne reagiram. I nakon nekog vremena priđem prozoru da spustim rolete skroz (tj. da nema onih pukotina između letvi) kad roleta padne dolje. Uglavnom, neki manijak je ušao u naše dvorište (preko ogradice), stajao ispod prozora i podigao roletu za par cm da vidi unutra.
Ja počela vrištati, nastala panika, MM u gaćama vitlajući reketom iskočio u dvorište. Uspio je zgrabiti čovjeka, no u naguravanju mu se ovaj otrgnuo i pobjegao (vjerojatno van sebe jer sam se ja prepala svog muža u tom trenutku, a kud ne bi on). Zvali policiju, oni zaprimili prijavu i ništa.

Uglavnom, više se ne osjećam sigurno u stanu. Za vikend počinjemo dizati ogradu od 1,80 oko dvorišta, što nam je u planu već dugo, no svejedno.

Koje je vaše mišljenje o sigurnosti doma?

[Maruška]

Mi smo na prvom katu. Točnije spavaće sobe su "na" prvom katu, dnevna "na" (skoro) drugom.
Kad smo tek uselili, nagovarala sam MMa da na spavaće sobe stavimo one željezne ograde.... Sad sam se navikla. Trudim se ne razmišljati previše o tome, mada me svaka ovakva priča izbaci iz "ravnoteže".

[tajchi73]

zato bih ja htjela stan na drugom katu od maksimalnih 3-4. Em mi nitko nemre ući kroz prozor, em, u slučaju potresa ne padne na nas 15 katova nego max 2 .
Meni je baš koma kad odemo kod muževih na more jer oni žive u kući i ja stalno imam osjećaj da mi netko plazi pod prozorom.....posebno po noći ...na sveopće veselje MM koji onda mora u provjeru .

[Maslačkica]

Ja se u stanu osjećam sigurno isključivo jer:
1. ulaz se zaključava
2. živimo u jako maloj i jadnoj zgradi
3. prije ulaza na naš sprat imaju dodatna željezna (ili neka) vrata, što mi zovemo kavez.

Niko se ne može popeti do nas, jer živimo na 3. spratu...


Živjela sam u kućama - onda se trudim da ne razmišljam o tome s obzirom na "otvorenost" prema drugima.

Ta ograda - da li će to biti ograda da se može vidjeti kroz nju ili ne? Jer npr. ono čega je mene strah kod takvih stvari je kada vide veliku ogradu onda i pomisle da ima tamo nešto i vrijedno...
Ma ne znam...

[Peterlin]

icyoh, ovo je baš grdo... Svatko bi se osjećao neugodno da mu se tako nešto dogodi. Ja čak ne volim ni kad iz susjedne zgrade silom prilika susjedi gledaju (nemaju izbora, kao ni mi - vidimo jedni drugima u sobe).

Mene toliko ne brine naša sigurnost (na katu smo), nego sigurnost djece jer moji su sad već u fazi da povremeno ostanu sami. U to ime ugradili smo protuprovalna vrata. Ulaz u zgradu se zaključava. Učimo djecu odgovornom ponašanju itd. ali nije mi svejedno. I ne volim kad susjedi ostavljaju širom otvorena ulazna vrata u zgradu, tako da svatko može ušetati... Već sam svima dosadna sa svojim prigovaranjem na ta vrata. SItuacija je nešto bolja od ove sezone - ugradili nova koja se automatski zatvaraju, a mogu se otvoriti samo s ključem.

Isto tako, kad biramo apartman na moru ili nekamo idemo, više volim da to bude na katu, ako se može organizirati.

[Veki]

Grozno.
Mi živimo u kući i osjećam se sigurno iz jednog jedinog razloga, a to je naš Bubi (pas). Predobro stvorenje koje izaziva respekt samom svojom pojavom. Crno stvorenje od 45 kg koje samo jednom zalaje i svi ustuknu. Nevjerojatno koliko to pseto meni daje sigurnosti. Nevjerojatno smiren i dobar pas, naša "mala" maza, ali strah i trepet svojom pojavom. Svi ustuknu pred njim, a onda kad jednom uđu u kuću ne mogu se načuditi dobroti psa.
Kada ode na selo na "godišnji", (kada smo mi na moru), pa se desi da ga nema, a mi slučajno doma, umirem od straha bez njega. Jako nelagodan osjećaj. Zaključam sva vrata, ostavim ključ u bravi, stavljam sigurnosne lance, napravim pravu utvrdu i još me strah.
Ne smijem ni pomisliti šta će biti kad mi Bubija ne bude

[Pcelica Mara]

Jesam li ja to prva ovdje koja se osjeća sigurno u svom domu? Iako živimo u prizemlju, imamo staklena ulazna vrata i raštio koji je više ukrasnog nego zaštitnog karaktera (visok je nekih pola metra). A inače sam užasno plašljiva osoba, bojim se hodati sama po mraku, ne volim biti sama doma...
To je valjda prednost manjih mjesta, neka (možda i lažna) sigurnost.

Icyoh, baš gadno, ne ponovilo se

[Ines]

imam jednog susjeda u zgradi do koji mi je prije par tjedan ponosno objavio da se ja nis ne moram bojat da bi mi netko provalio kad me nema ili mi uletio u stan kad sam doma.
jer on, i sad citiram 'zna ko meni dolazi i kad odlazi' pa nema brige da bi mi netko nepozvan naletio, susjed odmah hop preko balkona
i jos sam obavjestena da jos nekoliko susjeda sudjeluje u tom bejbisitanju mene i pripadajuce mi djece jerbo, jelte, nemamo muskarca u kuci

tak da se ja ne bojim niceg, osim da mi susjedi ne zatuku nekog od frendova kog do sad nisu vidjeli

[Maruška]

tak da se ja ne bojim niceg, osim da mi susjedi ne zatuku nekog od frendova kog do sad nisu vidjeli

[Pcelica Mara]

tak da se ja ne bojim niceg, osim da mi susjedi ne zatuku nekog od frendova kog do sad nisu vidjeli

Ines, ni Bubi ne čuva bolje od tvog susjeda

[krumpiric]

Ines
ne bojim se, živimo u maloj zgradici, 2 kata, 5 stanova, sve se zaključava i imamo protuprovalna uvijek zaključana vrata

[Veki]

tak da se ja ne bojim niceg, osim da mi susjedi ne zatuku nekog od frendova kog do sad nisu vidjeli

Ines, ni Bubi ne čuva bolje od tvog susjeda

[Peterlin]

A sad ozbiljno - da ovo vide moja djeca, ne bi se spasili nabavke cucka! Bit će i to, akobogda veći stan...

[lucij@]

Mi živimo u kući. Osjećam se sigurno, ali kad je MM na putu
Tada sto puta provjeravam prozore, čak i u podrumu, vrata zaključam dva puta, ostavim ključ u bravi, stražnja vrata isto tako. :/

[icyoh]

Ma mi smo očito prokleti u ovom stanu. Već drugi put da imamo neugodna iskustva (prvi put s radnikom koji se sam pustio u stan svojim ključem i hodao po njemu, a ja umrla od straha u spavaćoj sobi).

Prvi put je situaciju "spasio" pas mojih roditelja, no sad ne može biti kod nas jer ne podnosi L.

Tako da se bojim da je ograda zasad jedino rješenje. To, a i činjenica da se svatko tko je vidio MM neće usuditi prići njegovom stanu.

[lucij@]

To, a i činjenica da se svatko tko je vidio MM neće usuditi prići njegovom stanu.

Sad mene zanima kako ti to muž izgleda

2., 3. ili štojaznam koji kat nisu nužno prepreka za lopova. Mojima su provalili kroz balkonska vrata na 3. katu :/

[sorciere]

Lopov provalio u kuću i počeo krasti pod svjetlom baterije. Odjednom čuje glas: -Isus te gleda! Ogleda se on, nikog nema, misli da mu se pričinilo i nastavi posao. Ali ubrzo opet čuje isti glas: -Isus te gleda!! Sada siguran da je stvarno čuo, upita u strahu: -T-tko je t-to? -Mosije - čuje se odgovor. Ogleda se on opet oko sebe i vidi papigu u krletci. Ohrabren, s podsmjehom je upita: -Pa koji ti je idiot dao ime Mosije?! -Isti onaj idiot koji je pit bull terijeru dao ime Isus.

[Anemona]

Živimo u kući i osjećam se sigurno. Imamo i psa koji luđački signalizira bilo što sumljivo. Nisam nikad sama u kući, ustvari nije niti klasična kuća, nego ima 3 odvojena stana, ja sam na sredini.
A i živimo u malom gradu u kojem se za sad takva sranja ne događaju, i nadam se da će tako i ostati.

[abonjeko]

Dakle, kao što naslov kaže - osjećate li se sigurno u svom domu?
Ne mislim na nezgode tipa može li mi luster pasti na glavu, već baš na sigurnost.

Naime, mi smo jučer doživjeli šok. Živimo u prizemlju, u mirnom kvartu gdje nikad nije bilo problema. I jučer oko 23h se ja spremam na spavanje u sp. sobi uz spuštenu roletu kad čujem nekakvo škripanje. Ništa, ne reagiram. I nakon nekog vremena priđem prozoru da spustim rolete skroz (tj. da nema onih pukotina između letvi) kad roleta padne dolje. Uglavnom, neki manijak je ušao u naše dvorište (preko ogradice), stajao ispod prozora i podigao roletu za par cm da vidi unutra.
Ja počela vrištati, nastala panika, MM u gaćama vitlajući reketom iskočio u dvorište. Uspio je zgrabiti čovjeka, no u naguravanju mu se ovaj otrgnuo i pobjegao (vjerojatno van sebe jer sam se ja prepala svog muža u tom trenutku, a kud ne bi on). Zvali policiju, oni zaprimili prijavu i ništa.

Uglavnom, više se ne osjećam sigurno u stanu. Za vikend počinjemo dizati ogradu od 1,80 oko dvorišta, što nam je u planu već dugo, no svejedno.

Koje je vaše mišljenje o sigurnosti doma?

uh, baš shit doživljaj...nekako usrano obilježi to mjesto koje dom se zove....
Ja sam se oduvijek bojala (mislim, ne bojala, ali imala averziju) prema stanovima u prizemlju...baš se se u njima osijećala potpuno nezaštićeno (govorim iz osobnog iskustva jer imam masu prakse u podstanarstvu!) :/

Planiramo imati kućicu jednoga dana na osami... i od toga plana ne odustajemo...ne znam kako moj partner misli riješti pitanje sigurnosti, ali nije mi baš svejedno!!! :/

[BebaBeba]

Zivim u kuci i osjecam se sigurno zahvaljujuci mom pametnom dragome koji se sjetio na vrata koja su ulaz u dvoriste, i s gornje i s donje strane kuce staviti prilicno veliku tablu "Pazi, oštar pas" sa slikom rotvajlera koji kesi zube
Psa naravno nema ama bas nigdje, ali efekt sam vise puta na svoje oci vidjela kad se ljudi koji prolaze ulicom ipak za svaki slucaj odmaknu od vrata
A i zivim van centra u dijelu koji je u biti u sumici i neposredno blizu mora i toliko je miran da zakljucavati ulazna vrata nocu uopce nema potrebe jer jedino sto ti moze uc u kucu je eventualno macka ili lasica!

[Kaae]

Tu gdje jesam, osjecam se sigurno. Vrata su zakljucana, a kroz prozor na sedmom katu sumnjam da ce netko uci. Jedino sto je zgrada velika i povremeno nisu zakljucana vrata.

Tamo gdje idem... e, to jos ne znam. Nikad ne zakljucavaju, kuca je prizemna... ograde nema.... Ne znaju ni sami sto ih ceka, kad dodjem i izgradim neke bedeme...

[Pcelica Mara]

Planiramo imati kućicu jednoga dana na osami... i od toga plana ne odustajemo...ne znam kako moj partner misli riješti pitanje sigurnosti, ali nije mi baš svejedno!!! :/

I mi... U šumi iza kuće, mir, tišina, potočić, nema turista...
I nas strašno brine taj sigurnosni detalj. Pa smo smislili - napravit ćemo za muževe roditelje stan u prizemlju te naše kućice, a nama kat i potkrovlje. Ionako će oboje biti u penziji, dobro se slažemo, a i sad živimo u istoj kući. Tako, dobro nama, dobro njima

Eto jednog rješenja. Ili pak neko opasno pseto, alarm i sl.

[Pcelica Mara]

Sad ovo zvuči kao da će nas MM roditelji čuvati, ustvari sam htjela reći da tako neću (skoro) nikad djeca ili ja nećemo biti sami u kući, a to mi je dovoljno da za osjećaj sigurnosti.

[sladjanaf]

osjećate li se sigurno u svom domu?

da. živimo na 5. katu u ulazu koji je uvijek zaključan i u koji ne može ući bilo tko.
čak više i ne razmišljam o tome je li sigurno ili ne. uzimam zdravo za gotovo.

ali moram priznati da imam averziju prema stanovima u prizemlju. stalno imam osjećaj da bilo tko bilo kad može uskočiti unutra.
takav osjećaj nemam u kući na moru, premda kuća, naravno, ima prizemlje. možda zato što je to selo, a Zagreb je Zagreb... nemam pojma, ali stan u prizemlju nikad ne bi bio moj prvi izbor.

[willow_tree]

nema veze sa sigurnosti u domu, ali evo zašto ja ne volim i bojim se zgrada. prije nekih 10-tak god je u dugavama u jednoj velikoj zgradi bio ovakav scenarij: frendica ulazi u zgradu sa mamom i pozdravljaju susjeda (mlađi dečko) koji stoji i puši. nakon nekog vremena na katu vriska, razbijanje...izlazi van, sve krvavo, lift pun krvi, svi u šoku. a desilo se sljedeće: taj dečko koji je pušio vani je silovao curu koja je ušla u zgradu nekih 5 min nakon moje frendice. razbio ga je dečko od te cure. svi se međusobno znaju!
ne volim zgrade, uvijek se bojim da će me neko iza nekog čoška, iza nekih vrata zgrabit.
tu dolazi onaj vic: zašto bosanci grade okrugle kuće? da ga ne bi neko napao iza ugla

[Veki]

Joj toga je i mene strah u zgradama, pogotovo onima u kojima nitko u prizemlju ne živi. U jednoj takvoj je prije živio MM. Umirala sam od straha kad bi navećer dolazila sama. Nisam znala da li da čekam sama lift ili idem mračnim stepenicama. Užas.
Sa druge strane ja sam živjela u jednoj "pitomoj" zgradi gdje su se svi znali i znala sam kad bi samo vrisnula susjedi bi reagirali.
To mi je falilo kad sam se preselila u kuću. Ta blizina ljudi i sigurnost, ali kako sam već rekla obožavam svoju kuću i sigurna sam u njoj. Kad imam Bubija 8)

[koryanshea]

Mi živimo u kući i osjećam se sigurno iz jednog jedinog razloga, a to je naš Bubi (pas). Predobro stvorenje koje izaziva respekt samom svojom pojavom. Crno stvorenje od 45 kg koje samo jednom zalaje i svi ustuknu. Nevjerojatno koliko to pseto meni daje sigurnosti. Nevjerojatno smiren i dobar pas, naša "mala" maza, ali strah i trepet svojom pojavom. Svi ustuknu pred njim, a onda kad jednom uđu u kuću ne mogu se načuditi dobroti psa.

haha, na trenutak sam pomislila da si mi bivša susjeda. opisu odgovara kuća i crni mazni bubi od 45 kila. (ali dob djece se ne poklapa )

mi živimo u suterenu, kraj prozora nam prolazi stazica iza zgrade (ista razina tla i vani i unutra). ali kvart je dosta fin (zato si ne možemo ni priuštit bolje od suterena ) pa mi je ok. ali kad sam tek gledala stan jako mi je smetalo što nisu postavljene rešetke na prozore. sad sam navikla.

pas preventivno laje na svakog prolaznika tom stazicom, bili to baka s unučićem ili školarci. ali osim lajanja nema velike koristi od nje, uvjerena sam da bi se išla sakrit iza mene kad bi netko krenio ulazit kroz prozor. al eto, bar zvuči ozbiljno dok laje, nema onaj "yip yip yip" lavež

sve u svemu, moglo bi mi se dogodit isto što i icyoh bilokad :/ bez da itko nekakvu ogradu treba prijeći. i puno lakše bi pobiga taj netko. ja se pravim tošo

[Anemone nemorosa]

Mogu pretpostaviti kako se osjećaš, prije 4 godine netko nam je provalio u stan, stan se nalazi na trećem katu, „naš dragi gost“ je fino razvalio bravu i ušao u stan. Kad smo se vratili u stan imali smo što vidjeti, cijeli stan je okrenuo naopako. Danima me prolazila jeza, u vlastitom stanu sve mi se gadilo dodirnuti pri samoj pomisli da je netko prekopavao po mojim stvarima.
Naravno da počinitelj nije pronađen, al pretpostavljamo da se radilo o nekom jadničku koji je čak pokupio kasicu prasicu. Jedina dobra stvar, koja me tješila, je ta što nisam slučajno došla u stan dok je on „operirao“ , mislim da bi me srce izdalo.

[vissnja]

I ja sam ceo život u prizemlju, u centru grada ali u mirnoj ulici. I fino je što je zgrada malo uvučena pa imamo bašticu ispod prozora. Ulaz se ne zaključava, leti spavamo sa svim prozorima otvorenim i nikad me nije bio strah.
Dok mi ove zime dva dečaka (od 9 godina) nisu razbila duplo staklo na prozoru ispod kog mi se dete igralo :shock: Vraćali su se iz škole, videli kamenje i eto.... bilo im zanimljivo da gađaju. Sad razmišljam da kad je devetogodišnjacima palo na pamet tako nešto iz čiste dosade imamo ludu sreću da nekom provalniku do sad nije i nešto gore palo na pamet.
Dogodine se nadam preseljenju. 3. sprat ili više

[Snjeska]

Imam kucu prozemnicu u finom i mirnom kvartu i vec su nam dva puta provalili u nju.
Kakva sigurnost?
Osjecam se kao da zivim u satoru.

[Marsupilami]

Nakon sto su mi usli u kucu i ukrali novcanik iz torbe u hodniku dok smo mi s dvoje djece bili u sobi svega tri metra dalje i gledali vrtice - bas i ne :/

[piplica]

Živimo prizemno u obiteljskoj kući i uopće se ne osjećam sigurno, naročito ljeti kada zbog vrućina spavamo sa otvorenim prozorom... :/

[litala]

mi smo zivjeli na selu, u prilicnoj "zabiti", dugo bez ikakvih pravih susjeda (da bas zive tamo). s dvije strane parcele teska sikara.

kad je mm bio doma - vjecno je sve zivo bilo otvoreno, ljeti sva vrata i svi prozori i nije mi bio bed...

dva put su nam provalili - ljeti, kad se, uz turiste, s kopna dosele i lopovi... jednom je uzeo kucni telefon (al bez baze, pa nikakve koristi ni njemu ni nama), drugi put je upao u djecju sobu, blatnjavim patikama ostavio trag na parketu i tocno se vidjelo kako je napravio tri koraka, okrenuo se i otisao natrag van - razlog? u sobi je bio takav nered da je valjda pomislio da je netko vec "operirao" protuprovalni sustav na visini


kad mm-a iz nekog razloga nije bilo kod kuce, s prvim sumrakom palila bih sva svjetla oko kuce i u kuci, sve pozatvarala i pozakljucavala i - ne bih zaspala dok se ne bi negdje bukvalno onesvjestila od umora ponekad u tri, ponekad u pet ujutro...


sad smo opet u prizemnici, al imamo "prisutnije" susjede ne panicarim i nije mi frka... dok je mm kuci

[ivy]

mi smo prije par godina kupili kuću u kvartu "budnih"susjeda
sve su više manje stariji ljudi koji znaju ama baš sve što se dogodilo na ulici ili u nečijem dvorištu. tako da se osjećamo sigurnije nego što bi očekivala da ću se ikada osjećati.
Kada smo se uselili, skinuli smo sve brave da ih promijenimo na taj način da smo sve ostavili otvoreno i odvezli se u bauhaus
Što sve zaboravimo zatvoriti po noći ne smijem ni reći javno da ne bi netko dobio ideju
No, trudimo se skulirati u ovom ipak opasnom svijetu i nabaviti tablicu Pazi oštar pas (kojeg naravno nema, samo miroljubiva maca...)

[Tashunica]

mi smo prije par godina kupili kuću u kvartu "budnih"susjeda

ne treba ti protuprovalni sustav pored budnih susjeda

[ivy]

ma da, to su ti one spike - ja se vratim iz dućana, a čuješ susjedu sa prozora - Susjeda, bila vam je tu neka gospođa zvonila na vrata, u sivom autu znate, malo je telefonirala pa je otišla. Onak je zrihtana i nalukavala se u dvorište..
ma bolje od zaštitara

[ivy]

da ne velim kak je to izgledalo kad me hitna vozila sa slomljenom nogom.već se i bolničar koji je gurao kolica izderao -prestanite zapitkivati što je jer ću vas sve povesti sa sobom

[koryanshea]

da ne velim kak je to izgledalo kad me hitna vozila sa slomljenom nogom.već se i bolničar koji je gurao kolica izderao -prestanite zapitkivati što je jer ću vas sve povesti sa sobom

ja bi poludila u takvom kvartu jer mi više znači privatnost. ali ko voli ...

[icyoh]

Rasplet situacije...navodno je isti čovjek virio i u još neke stanove u ulici pa su ga susjedi dohvatili...detalje ne znam jer nismo bili u Zgb, no čujem od susjede da mu to više neće pasti na pamet.

Napominjem da mi fali stari kvart (Maksimir)...živjela sam u zgradi gdje su se svi poznavali. Jednom je frend došao do mene po neke papire i u pola sata su 4 različita susjeda pozvonili da mi kažu da su vidjeli nepoznatog muškarca kako ulazi. A susjeda mu je rekla da je zapisala registraciju pa eto, neka pazi što radi.

[sladjanaf]

ma da, to su ti one spike - ja se vratim iz dućana, a čuješ susjedu sa prozora - Susjeda, bila vam je tu neka gospođa zvonila na vrata, u sivom autu znate, malo je telefonirala pa je otišla. Onak je zrihtana i nalukavala se u dvorište..
ma bolje od zaštitara

ja bih voljela imati ovakve susjede

[ana.m]

Osjećam se sigurnije utoliko što živim na 4. katu u potkrovlju i oko nas nema nečega po čemu bi se moglo popeti. Mada, nikad ne reci nikad.

[Smajlić]

Živimo u kući i osjećam se sigurno. Mjesto je relativno mirno samo po sebi, nema nekih provala ili slično. Međutim, kad mm radi noću, onda se osjećam manje sigurno...ali to jer se bojim duhova i ne mogu spavat jer osluškujem svaki zvuk.
Onda oba klinca k meni u krevet i sve njihove životinje. Kad budu stariji, vjerojatno im se budem ja uvlačila u kreve
Da se vratim na temu, da, osjećam se sigurno kaj se tiče eventualnih provala.Ne daj Bože da se to promijeni.
icyioh, žao mi je zbog tvog iskustva. Ja vjerojatno danima ne bi dolazila k sebi. Želim ti da se to nikad više ne ponovi, kao i ostalima!

[Maya&Leon]

uf icyoh, baš ti ne bi bila u koži

ima li nade da nabavite psa? oni su zaista pouzdani čuvari, pa ako je i neka maza uvijek će signalizirati prisutnost strane osobe, bilo da je u dvorištu ili kući

moj odgovor na pitanje je: da, osjećam se sigurno, ali mi živimo u velikoj zgradi, stalno netko fluktuira, u 99% slučajeva ulazna vrata su zaključana, mi smo na 8. (zadnjem) katu, protuprovalna vrata, nepoznatima u pravilu uopće ne otvaram (a i to se rijetko dešava), pa se moramo bojati jedino padobranaca i spidermana

[Zubic vila]

icyoh, znam kako se osjećaš, iako se mi nismo susreli sa uljezima.
Mi smo u prošlom stanu doživjeli provalu, nema gore od tog osjećaja da ti je netko nepoznat hodao po spavaćoj sobi, otvarao ladice i da ne nabrajam. Ima tome skoro 5 godina i danas se osjećam sigurno, ali samo zato jer sad imam protuprovalna vrata koja su uvijek zaključana (a previsoko smo da bi se ušlo kroz prozor).

[mamasch]

Iskreno, ne razmišljam o tome, a živim u obiteljskoj kući, u stanu koji je podrumski prema cesti a visoko prizemlje prema vrtu. Stan iznad nas je uglavnom prazan (povremeno dođe moj bratić). Iza kuće je vzarasli vrt na kojeg se nastavlja gusta šuma, nema ograde ni prema šumi ni prema drugim susjedima. Do Predsjedničkih dvora imam nekih 100 metara zračne linije, svako malo - pogotovo ljeti - kroz ulicu prođe policijska patrola. Psa nemamo. Imamo dva hrčka.

Mislim da sam pre-bezbrižna.

Definitvno ću učiniti nešto po tom pitanju.

Samo moram skontati što mi je najpametnije.

[mislava]

osjećam se sigurno jer nas je puna kuća, raspoređeni po katovima.
eto, i takav suživot ima neke prednosti.

[Pcelica Mara]

osjećam se sigurno jer nas je puna kuća, raspoređeni po katovima.
eto, i takav suživot ima neke prednosti.

Ima suživot dosta prednosti. Meni je baš super što smo s roditeljima od mm u istoj kući. Imamo ulaze i tarace na dijametralno suprotnim stranama kuće i možemo se uopće i ne viđati . A naša M. stvarno uživa u velikoj obitelji, što je veća sve više koristi tu mogućnost odlaska kod none i nona čim joj mi "dosadimo" (ili nešto ne dopuštamo ). A valjda ćemo i mi biti korisni kada oni malo ostare. I naravno, taj osjećaj sigurnosti, u svakom smislu.

[koksy]

Mi smo mislili da smo sigurni u nasoj maloj slijepoj ulici sa svega 6 kuca, u kojoj se cuje navecer cak i kad netko hoda po cesti, nikad nikakvih problema ni krada nije bilo sve dok nama nisu ukrali bicikl iz dvorista! I to od iza kuce! Iako nam je to jos uvijek nejasno jer je bicikl bio prastar, stajao je vani na kisi i suncu godinama nekoristen, al eto, ocito se nekom svidio. Kraj njega je bio malo bolji, noviji bicikl u voznom stanju, ali eto, taj je ostao :?
Vrata zakljucavamo pod obavezno stalno, bili doma svi ili nitko, jedina nam je generalna glupost sto kljuceve od sva 3 auta koje imamo drzimo na ormaricu koji stoji u hodniku kraj ulaznih vrata. Dakle, da netko samo razvali bravu od vrata, moze bez problema pobrat sva 3 kljuca i otpeljat se... A nemamo ni ogradeno dvoriste... :/

Uglavnom, da nam netko i provali, vjerovatno bi prvo opljackao svekije koji su kat ispod nas, dok bi dosli do gore vec bi ih netko cuo

[andream]

I mi smo u slijepoj ulici, koja ima interesantne stanare - svak nalukava kad bilo tko prođe, svi su znatiželjni (ima par kuća a mi jedini u toj ulici u zgradi), tako da lopov nema ni teoretske šanse ovdje doći, manijaka bi polijevali valjda vrućom vodom...
ponekad kad zaboravim zaključati auto, ne silazim dolje jer znam da je siguran.

[gitulja]

mi živimo na 5-om katu, tako da sm poprilično sigurna da mi nitko neće uči preko balkona. zgrada je mirna, mislim da u 10 godina nije bilo jedne provale u stan, nekoliko puta u podrume. ali svjejedno navečer prije spavanja zaključam protuprovalna vrata i stavim telefon kraj kreveta, ono just in case.
s druge strane, nedavno smo išli gledati jedan stan. 4 kat. i dođmo u spavaće sobe, a ono rešetke na prozorima. ja sva u čudu pitam jesu li tu bile ili ih je vlasnik stavio. a on meni: "sad znam da mi nitko neće ući u stan". stan pun alarma, i na balkonu. opet se ja čudim i pitam jel misli na neki drugi stan. ne baš na taj. ja skroz zbunjena jer kako će ti netko uči kroz prozor na 4-om katu :?
objašnjenje - estetski lijepo, ali očito ne baš sigurno, izvođač radova je sve vanjske jedinice klima uređaja lijepo smjestio na fasadu i zagradio metalnom mrežom. na zadnjem katu su one klupice s vanjske strane prozora tako široke da fino možeš šetati, i evo ti čovjeka u sobi.
odustala od stana taj tren! pa neću imati rešetke na prozorima na 4-om katu.