Kao nadam se budućoj mami moram reći da su me ove priče poprilično isprepadale i daleko od toga da ne vjerujem svemu napisanom,ali baš i ne vidim svrhu tom nabrajanju stvarno horor-ekstremnih priča.
Da je sjajno,nije, da se može nešto učiniti,može se. I to: edukacijom,znači da znam što me čeka,da znam protiv čega se mogu pobuniti, da si osiguram podršku (muža npr.) na porodu i da budem glasna!
Uglavnom,više volim pročitati nešto što će mi pomoći da se zauzmem za sebe i svoje dijete,da naučim svoja prava i da čujem savjete od žena koje su se pobunile i tako dobile poštovanje koje zaslužujemo.
Sve prešutjet i pretrpiti i pustiti da vas tretiraju kao komad mesa i onda kasnije pisati o tome na nekom forumu,a ne uputiti svoj prosvjed direktno na doktore i bolnicu u kojoj se sve to događalo za mene ima malo smisla.
Možda sam i ja gruba,ali ne mogu ja ići u Petrovu i dizati prosvjede na gore prozvane doktore kad nisam bila tamo i imam informaciju iz druge ruke.