dok sam bila trudna nisam niti jednu jedinu priču s poroda pročitala. nisam htjela. znam da bi me nešto bilo isprepadalo, a nešto ustreslo. znam i da sma mogla puno naučiti i možda sama sebi olakšati porod, ali strah od straha me je spriječio. na kraju i nisam rodila vaginalno pa je i manja šteta što nisam čitala te postove. ovaj sam topic otvorila, ali nisam pročitala nit jednu jedinu priču. takve me stvari danima jedu i ja i dalje bježim od njih. razdir eme tuđa priča i bol kao da je moja. potpuno podržavam mette marit koja kaže da se ove stvari moraju reći, ali razumijem i trudnice koje ovakve priče šokiraju i isprepadaju. ipak, postoji opcija za sve koji nalaze da se ovo nije trebalo napisati: nemojte pročitati kao što nisam ni ja. a opet znam da se radi o izgubljenoj djeci, razčaranim majkama, nesavjesnošću doktora.... ovi koji mogu pročitati vodit će polemiku, a mi ćemo čitati njihove postove i razmišljati o svemu.