 |
|||
Većina nas misli kako je drugom bolje nego nama, kako manje radi, a ima više. Na ovom svijetu nema "pravde" jer što je jednom pravedno, drugom nije. U biti, sve je relativno i sve ovisi o nama, kako smo si posložili stvari u glavi. Sva sreća da u konačnici neće čovjek dijeliti pravdu jer za to nije sposoban.
Pozdrav iz provincije
Ja ustvari gotovo nikad ne razmišljam da je nekom drugom bolje nego meni. Živim svoj život, koji sam sama odabrala, zajedno s prednostima i nedostacima. Živim zadovoljno u provinciji i to je to.
Ja mislim da je stvar u tome što neki ljudi vide samo ono što žele vidjeti. Moja (bivša) prijateljica nije mogla započeti razgovor samnom a da se ne dotakne toga kako svaki put kad odem u grad (cca jednom tjedno) sjednem na kavu, pa odvedem dijete na sladoled, kupim neki tjednik ili mjesečnik, a malome autić/žvake/slikovnicu. Vječno je prigovarala, kao lako meni... ona jedva krpa kraj s krajem... To su zaista bili naši mali obiteljski rituali subotom, obaviti tržnicu, prošetati gradom, družiti se. Stalno je kukala kako je njoj samo rata kredita za stan 5000 kn. Dok meni jednom nije puklo (otad je bivša) pa sam joj rekla da bih ja bila sretna da imam toliku ratu jer bi to značilo da imam i triput veća primanja od rate. Moja plaća je bila manja od njezine hebene rate. A nije vidjela moju garsonjeru, nije vidjela da cipele kupujem kad su prethodne na izmaku snaga (ona sebi dvoje mjesečno), nije vidjela da ovisimo dijete i ja o mojoj ispodprosječnoj plaći.
Svako ima svoje prioritete u životu, meni ne trebaju fensi restorani i francuski meni, vatrogasni dom i janjac s ražnja su skroz ok.
Njamkina prvotno napisa
XIsto tako. I ne mogu zamislit da je drugačije i nikad nisam zavidila ljudima koji žive u gradu.
Nemam vrt ni poljoprivredu, ali imam svoj travnjak i cvjetnjak koji su odlična psihoterapija.
Kad sve se sabere i oduzme, ovakve teme mogu traaaajati do unedogld jer svako gleda iz svoje koze...
Evo moj doprinos
Moji roditelji su liječnici, specijaliste, sa po 25 godina staža i mjestima odgovornog liječnika, zarađuju oko 4000 kn mjesečno (živimo u BiH) a na poslu ne samo da se premore, već i nagledaju svakakvog jada (naravno da to ostavlja trag). Ne jednom sam cula od komsija, rodjaka - lako je vama, vi imate drzavne plate, lako je vama doktorima, lako je vama... Istina je sljedeca, dvije doktorske plate u sestoclanoj porodici su manje po glavi stanovnika od plate portira u telekomu koji izdrzava cetveroclanu porodicu... Je li portir treba da zivi dobro kao i svi? Treba! A trebaju li dva lijecnika specijaliste dici kredit da kupe masinu za sudje? Ili malo bolji lonac otplacivati 4 mjeseca? A da im portir pri tome govori lako je vama doktorima? Hmm... S druge strane naravno da su u vecini portiri nekih drugih firmi koji jedva spajaju od prvog do prvog, a da ima i lijecnika sa privatnom praksom koji zaradjuju sa nekoliko ultrazvucnih pregleda sedmicno mjesecnu platu moje mame... Jer, kazem, svak gleda iz svoje koze... meni je zato nezamislivo pitanje koja bi zena nakon radnog dana peglala... koja je opcija? da hodaju svi izguzvani?
Zaboravih reci... NIJE potjenjivanje ni omalovazavanje nekog sa 4 razreda osnovne, ALI brate, da bi postao lijecnik specijalista treba ti 8+4+8+3 (citaj 23) godine SKOLOVANJA (dakle 19 godina vise) i naravno da nakon toga mislis da bi TREBALO da imas bolju platu od xy...
Ja sam tvoj prvi post očito shvatila sasvim drugačije nego ostali. Mislila sam da tražiš konkretan savjet za rješenje tvojih "problema". Odnosno savjet kako povećati prihode i poučiti djecu jednog dana da se snađu. Privatni biznis je bio konkretan savjet za to. To nije nikakav bauk, i nema nikakvog učlanjivanja u nikakve stranke. Uvijek možeš paralelno otvoriti dok radiš za nekog drugog i onda se odvojiti kad vidiš da ti je krenulo.da , da idem u privatni biznis morala bih s eučalaniti u neku stranku, a to mi se ne da
baš sam luzer
Uopće mi je smiješna rasprava di je kome bolje, tko više zaslužuje isl. Ako misliš da ti treba biti bolje i želiš bolje onda se i potrudiš da ti bude bolje. Ne govorim samo o povećanju prihoda već i o kvaliteti života.
Dok sam radila za druge imala sam više stresa, trpila mobbing, gubila sate u prometu itd. a puno manje posla sam uspijevala obaviti jer mi se nikad nije dopuštalo da radim na svoj način. Odlučila sam da želim i mogu bolje i uz puno manje truda nego što sam očekivala to i ostvarila.
Jako poticajan post. Slažem se sa tobom u potpunosti.
Ja sam tvoj prvi post očito shvatila sasvim drugačije nego ostali. Mislila sam da tražiš konkretan savjet za rješenje tvojih "problema". Odnosno savjet kako povećati prihode i poučiti djecu jednog dana da se snađu. Privatni biznis je bio konkretan savjet za to. To nije nikakav bauk, i nema nikakvog učlanjivanja u nikakve stranke. Uvijek možeš paralelno otvoriti dok radiš za nekog drugog i onda se odvojiti kad vidiš da ti je krenulo.
Uopće mi je smiješna rasprava di je kome bolje, tko više zaslužuje isl. Ako misliš da ti treba biti bolje i želiš bolje onda se i potrudiš da ti bude bolje. Ne govorim samo o povećanju prihoda već i o kvaliteti života.
Dok sam radila za druge imala sam više stresa, trpila mobbing, gubila sate u prometu itd. a puno manje posla sam uspijevala obaviti jer mi se nikad nije dopuštalo da radim na svoj način. Odlučila sam da želim i mogu bolje i uz puno manje truda nego što sam očekivala to i ostvarila.
ništa nije skandalozno;
no ja svejedno mislim da više novca imaju oni koji naprosto više-rade-na svim frontovima
i nije mi čudno ako prodavačica u Konzumu u svoje slobodno vrijeme radi poljoprivredu i peče kolače,i na koncu ima više love od nekog s diplomom
ona to svojom rabotom i te kako zaslužuje
E pa moj svekar ima privatni biznis i nije učlan nijedne stranke.da , da idem u privatni biznis morala bih s eučalaniti u neku stranku, a to mi se ne da
baš sam luzer
Istina da ga vrbuju za svake izbore i traže razne donacije, ali on uporno to odbija, i zato nakon svakih izbora od vladajučih, bilo koje boje i strane dobije razno razne inspekcije na vrata.
Možeš biti i privatni poduzetnik bez stranačke članske knjižice samo ti onda ide malo teže u životu i poslu.
što sam u stvari htjela?
nakon nekog vremena crnčenja zapitala sam se- pa za koju vražju mater sam ja studirala, kad se eto ljudi žive sasvim dobro i bez tog cirkusa koji se zove studij.slikovito- kao ovi liječnici iz prethodnog posta da pomisle, pa šta mi je , mogao sam biti i portir, jesam budala.
htjela sam svoje nedoumice podijeliti s vama i vidjeti da li se samo ja od vss osjećanm tako, to jest da li se npr 80% kirurga misli jel mi to trebalo
napadnuta sam da sam arogantna, bahata i pravim se važna i neprestano spominjem nešto što se u stvari samoedukacijom postiže
da nije tete svimbalo i par sličnih :shock:
uglavnom mislim da se nije baš javilo puno osoba sa vss
naravno da novac ne čini ljude sretnima
naravno da za sve moraš raditi
naravno je u pojedinim strukam talent ili iskustvo važnije od diplome
naravno da mi je lijepo čuti da su ljudi zadovoljni gdje jesu i kako jesu, to je sasvim ok
ali eto,imam papir, naradila sam se za njega, i zanima me koliko novaca za to sad mogu dobiti
pinguica, ja sam to mislila vieš kao malo filozofski, ati si očito kao poduzetna žena ponudila rješenje, i dala si mi mislit , hvala ti na tome
imam li zaključak-baš i ne
ovo za privatnike znam, a mislim si da bi tako moglo biti i u mom slučaju, moram to malo razmotriti
baš ste mi sve dale za misliti, tnx!
Nisam studirala radi novaca, niti bih djetetu ikad rekla da treba učiti zato da mu financijski bude bolje, ali da nisam studirala sigurno bi mi bilo puno lošije nego što mi je sada. Naime, ja bih i dalje bila ja - dakle, osoba koja nije baš sposobna zaraditi novac, jedino što bih imala posao koji bi vjerojatno bio plaćen pola od onoga što sad zaradim, bio bi još puno dosadniji, i imala bih manje šanse promijeniti ga, dakle bih bila još više ovisna o onome tko mi isplaćuje plaću. Dakle, ja sam sasvim sigurna da mi se studiranje isplatilo - jest da sam svejedno šljakerica, ali barem imam pristojnu plaću, radim u finom uredu, i ne moram trpiti baš sve, jer imam šanse promijeniti posao.
Meni se baš suprotno učinilo.
Re: ekonomija u provinciji
Predugo bi trajalo da komentiram sve napisano, zato će se osvrnuti na prvi post.
Možeš i ti ovako. Zar ti život i rad u gradu to brani?
A i za hranu se možeš snaći: kupiš ledenicu, kad su svinje jeftine kupiš svinju, provincijski mesari ti ju obrade za 150 kn. Odeš na selo dok je vrhunac dozrijevanja povrća, kupiš za bagatelu (moja mama često poklanja povrće (koje sadi za sebe, ne za prodaju) ako je te godine dobro rodilo pa ima previše) i radiš zimnicu. Srećom, imaš poznati bračni par koji živi u provinciji i rado će ti dati info kod koga možeš kaj kupiti.
Pa i imaš više: kupuješ u "molovima", imaš slobodne vikende, ne gledaš vremensku prognozu da vidiš hoće li vrućina ili tuča uništiti ono što svaki dan sadiš, plijeviš, zaljevaš.sad, moram proznati da se osjećam nekako , ne znam, izigrano, čudnovato
odgajali su me :uči da imaš , bolje će ti biti.
I, gdje je problem?
[/quote]
A zašto to misliš?
baš tako...U biti, sve je relativno i sve ovisi o nama, kako smo si posložili stvari u glavi.
netko će imati gole prozore - ali neće uzeti nečije zavjese - jer nisu moderne.
netko će se smijati onom tko uzme npr. 20 kvačica - a taj će za ušteđene novce otići na kavu... a onda će mu onaj koji se smije, biti zavidan jer ide na kavu
Neke stvari su i do karaktera čovjeka i to se vidi već odmalena.
Eto, naš najstariji sin je takav, uvijek nešto ronda i prigovara, uvijek je drugima bolje i lakše, a glavna uzrečica mu je: blago se njemu/njoj/njima...
ja svoju diplomu trebam dobiti kroz koji tjedan, ali ovakva me razmišljanja muče već dulje vrijeme.
u diplomi će mi biti upisano zanimanje koje je potplaćeno i nedovoljno cijenjeno. nadam se da neću završiti na tom radnom mjestu, iako sam svjesna da će mi biti najlakše pronaći posao upravo u tom sektoru, iz jednog razloga - što svi bježe od toga.
moj tata je završio srednju tehničku školu i cijeli svoj radni vijek proveo je u istoj tvrtki. bio je jako cijenjen u svojoj struci, imao je žicu za to što je radio, usavršavao se i izvan hrvatske, ali uvijek kad bi se ukazala mogućnost nekog napredovanja ili povećanja plaće, na površinu bi isplivala ista stvar - neimanje diplome.
i baka mi je to ponavljala kroz cijeli moj studij.
samo ti to završi, da dobiješ papir i budeš svoj čovjek.
diploma donekle može jamčiti u smislu sirovog znanja.
ali ona je samo papir.
papir koji ponekad može značiti stepenicu više, ali puno češće stepenicu niže.
No, no... uskoro ćemo vidjeti, kad Hrvatska uđe u EUkoliko nam stvarno vrijede naše diplome i papiri... a i koliko nam vrijedi struka na jadnom i skučenom tržištu radne snage.
Ja svoju imam već 23 godine. I nekako mi je bilo :/ kad je krenula Bologna pa su svi koji imaju istu diplomu kao ja mogli biti magistri struke, a ja samo "običan" VSS. Stvar stava... Možda bi mi bilo bolje da sam SSS sa svojom firmom. Možda bi mi bilo bolje da sam imala hrabrosti upisati studij koji sam željela, a ne onaj za koji sam (opravdano) mislila da mi nosi siguran kruh. Sve je relativno...
Nema to veze... Ja sam nakon diplome uredno otišla doma u malo provincijsko mjesto, ali sam nakon nekoliko mjeseci traženja posla ipak završila u Zagrebu. Prst sudbine.... O tome je presudila činjenica da sam u Zg dobila posao. Ne razmišljam o tome već dugo. Iz cijele moje generacije tek nas je nekoliko (manje nego prstiju jedne ruke) otišlo iz rodnog grada. U ono vrijeme nije to bio ni moj izbor, ali o tome mislim samo u ovakvim prigodama kad me netko na to podsjeti...
Gledam svoje nekadašnje školske drugove - život nam je drugačiji, ali ne nužno bolji ili gori. I njihovi se životi u istoj okolini jako razlikuju. Sad dok imamo djecu u osnovnoj i srednjoj školi, provincija ima debelih prednosti (ja tako mislim) i ondje se uredno živi bez stresa, sporijim tempom, uz bolju komunikaciju s okolinom. Moja djeca su se rodila u Zagrebu. Eh, sad... ima i to prednosti - širi izbor načina školovanja, studij iz udobnosti vlastitog doma (mhm - da li je prednost ili nedostatak - kako kome...ali trošak je sigurno manji). Ali sad, dok su u osnovnoj školi, vjerujem da bi im bilo bolje u manjem mjestu - ne bismo toliko strahovali za njih, mogli bi se sami kretati u sigurnijem okruženju i slično. I tako dalje, do beskraja... Iz moje generacije sa studija ljudi su se rasuli po svijetu trbuhom za kruhom. Normalno je to i prirodno. Život im također nije ni bolji ni gori (osim ako ne sudite po tome kakav auto tko vozi
Da sam u srednjoj školi odabrala ponuđenu stipendiju za studij prehrambene tehnologije, život bi mi izgledao drugačije. Odbila sam i otišla drugim putem. Ne možemo nikad znati kak bi bilo da je bilo. Živimo sa svojim izborima. I to je to....
Ono što me trenutno muči je činjenica da će moja djeca imati puno manji izbor zanimanja i radnih mjesta ako odluče ostati u ovoj zemlji. I njima će život biti drugačiji. Ne bolji ni gori, nego drugačiji. Tak to ide. A svijet uvijek gledamo samo iz svojih cipela, jer iz tuđih i ne možemo. I svatko ima svoj put, koji djelomice odabire, a djelomice ima zadane okvire. Naše je da iz toga izvučemo najbolje, a gledanje okolo isto nije loše - može poslužiti za dobivanje dobrih ideja kako oplemeniti svoj život.
sunny, nije ti ih se javilo puno bez faksa , nego ja imam puno postova na ovoj temi
samo što ja iz te tvoje pretpostavke opet čitam nešto drugo, ali neću ulazit u to jer ću ispast nabrijana...
kako mi se kosa na glavi diže od ovakvih tema.
za sreću smo si sami odgovorni, za zadovoljstvo svojim
ivotom isl.
npr.
kad sam radila kod groznog tipa, nije mi on bio kriv što imam čir na želudcu jer sam si ja sama tako u tom trenutku života odabrala i odlučila.
a ovo bih malo kometirala.
moja sestra je npr. dipl. ing agronimije. i ne da si briše pozadinu diplomom, nego kao akademski građanin ima odličnu poziciju u jednoj firmi i sad dovršava magisterij (marketing), inače firma nema veze s poljoprivredom ni agronimijom. zaključak, pa sretna je.
MM ima trogodišnju školu za konobara. ne jer nije htio ić u školu nego jer se za to zanimanje samo toliko dugo treba školovati. na stranu što će na faks iz nekih drugih pbuda, al eto on kao konobar i ja kao neškolovani dakle samouki novinar imamo jako dobre prihode i super živimo.
činjenica je da je lijepo biti školovan, da ti školovanje samo po sebi neće donijeti darove s neba al i da rad može donijeti prihod, ma o kakvom da se radu radilo. dakle, treba raditi
uopće čupati usporedbe nekog tamo i sebe stvarno je na granici neukusa.
što me briga kakvu feštu radi moj susjed, kolika mu je plaća i koju je školu završio.
ili bismo trebali sad biti oduševljeni nečijim visokim obrazovanjem?
Ok , moj naklon. Imate moje oduševljenje.
Prvo sam te posve razumjela, a onda sam razumjela i mnoge druge koji su ti pojašnjavali iz svoje perspektive, a onda je otišlo predaleko... je li poanta život na selu ili život s diplomom ili bez nje...bismo li trebali težiti tomu da živimo lakše ili da zarađujemo više..., ili oboje...
Na selu iz kojeg ja potječem i gdje i dalje žive moji roditelji bitna je diploma, kao šansa koja ti otvara neke nove mogućnosti, naravno, ako si sposobana i ako ti tako paše.. Problem je što smo postali takva država da je i školovanima i manje školovanim ljudima često vrlo teško, ali jedni drugima oni nisu ništa krivi niti treba okrivljavati druge za bilo što.
Na tom istom selu, moje sestre imaju servis dviju baka, ne stalni, jer djeca idu u vrtić, ali za večernje izlaske, odmor, za bilo što što im treba...
Ja nemam ni deset minuta dnevno nekoga za pričuvati bebu, kredit mi je prevelik da si još i čuvalicu priuštim.
Oni imaju pomoć prijatelja za raznorazne poslove dok prijatelji mog muža, pravi gradski dečki, ne znaju ni žarulju promijeniti, kakva pomoć! Ja radim duže od njih, a jedina imam diplomu.
Zarađujemo otprilike jednako, jednako štedimo, ne kupujemo isfurantske ni snobovske bedastoće.
One mene žale zbog nedostatka rodbinske podrške, ali mi i zavide na nekim drugim stvarima. Ništa zlobno.
Još puno toga mogu usporediti, ali vi ste to ranije već napravile i sa većinom bih se složila pa neću ponavljati.
Bez obzira što ponakad imam neke frustracije, ovakve i onakve, a im aih svatko, u svojoj glavi sam načisto s vrijednostima i tako ću učiti i djecu, bez obzira koliko im to materijalne koristi donosilo -
materijalizam je loš, obrazovanje je dobro, ne radi drugih, nego radi tebe samog, nebitno što susjed poduzetnik ima više.
Ako pak dijete nije za to, poduprijet ću ga u njegovu putu, no meni nikad neće biti žao nijedne pročitane knjige, nijednog položenog ispita, zato što netko s osnovnom školom ima više ili živi lakše.
Svi imamo pravo na lijep život, a to što nam je država u k...... pa se ne vrednuje ono što bi se trebalo vrednovati, za to ljudi jedni drugima nisu
ništa krivi...
Meni je moja diploma vrijedna, ali ne zbog materijalne ili neke druge koristi.
Studirala sam isključivo jer sam ja to htjela, ne jer mi je netko rekao da ću poslije imati novaca (ja valjda nisam u stanju doći do love jer mi je to zadnja stavka na listi). Od života nakon diplome nisam očekivala ništa novo. Jednostavno mi ta diploma dokazuje da sam završila faks i da sam to ja napravila i da sam to mogla.
Toga se sjetim nekad kad mi bude teško i ne znam šta ću i kako ću se iz nečega iskobeljati. Onda se sjetim: ako sam mogla... tu ide nabrajanje svega što sam prošla i postigla, uključujući diplomu, pa mi bude lakše i osjećam se nekako jače i sposobnije.
gita, i ja tako nekako mislim.
I mislim da treba viša škola biti i više plaćena jer je tu puno uloženog truda da bi se dobilo neko znanje i neke sposobnosti (ne kod svih, ali generalno je tako, uvijek je napredak bio u znanju).
To što kod nas trenutno nije tako, druga je (i žalosna) priča.
Nemam ni magistarsku ni doktorsku titulu, ako budem imala dovoljno snage, volje i upornosti, možda ću i to, ali ako ne, mislim da onaj tko to ima, treba imati veću plaću od mene.
Mora se znati neka skala vrijednosti, mislim u poslu, ne mislim to brkati s općeljudskim vrijednostima i kvalitetama, poput poštenja, čovjekoljublja i sl.
kapitalizam
titula vrijedi koliko i trenutna potražnja za tom titulom
magistar farmacije može dobiti plaću preko 10 000kn i osiguran smještaj (bilo prije neko vrijeme) ako doseli u manji grad , jer ih nema
a dipl. ekonomista ima puno, pa im je i cifra plate manja
no, treba postojati razlika između diplomiranog ekonomista , onog sa višom ili srednjom školom
moja mama ima knjigovodstvo, kad je tražila radnika (SSS) za knjigovodsvto javljali su se osobe sa diplomom, ona im je objasnila: ja trebam SSS i toliku plaću nudim
tržišni zakoni
to je i mene "mucilo", al si mozes promijeniti diplomu, da i ti budes magistar struke
pa ja sam znala koliko mogu dobiti kad sam upisala fax. malo
al zato imam stav
i ja imam obitelj koja živi u malom gradu i okolici. i imaju puno svoje vlastite hrane i jeftiniju ponudu i djelotovoran networking, pa tako npr. moja sestra radi kolače drugima kad njima treba, a onda kad treba njoj, dobije natrag.
dok ja, recimo, (na babyboysino zgražanje
i nikad, ama baš nikad, nisam zavidjela svojoj obitelji na tim stvarima. meni se sviđa moj život, i način i okruženje. i ne bih se mijenjala s njima.
Ja imam VSS, dipl. ekonomist, imam dosta radnog iskustva, 30 godina i 7,5 staža. Još nisam dobila plaću za svibanj i danas sam saznala da idemo svi na minimalac, znači s 5000 kn padam na cca. 2000 kn. Trenutno si mogu s diplomom obrisati rit.
Tiwi, moja prijateljica već par godina traži posao s diplomom agronoma i ne ide. A radi o stvarno vrijednoj žemskoj koja bi prihvatila bilo što (i prihvaća svakakve poslove koji veze nemaju s njenom strukom). A ona je jedna od 5,6 agronoma ovdje koji ne mogu naći posao. Pa eto, pričam iz njenog iskustva.
Meni se čini da su oni koji idu studirati da bi im bilo bolje u zabludi. Jer onda to pukne u nekom trenu.
Ljudi bi trebali studirati zato jer vole to područje o kojem uče i užitak im je baviti se time. I kod nas je na faksu puno mojih prijateljica išlo samo zato jer se s tim može dobro zaraditi. :/
Koliko god je to utopijski i ja sam mišljenja da bi ljudi trebali raditi za sebe, a ne za druge. Barem bi svi bili sretniji jer bi sami gospodarili svojim životom, što sada dosta mojih ne može jer rade do 17h pa idu na postdiplomski i onda još uče doma. I sad kukaju, a same su izabrale tako.
x
mislim da je premisa ove diskusije kriva - vss, ss, dr. ne donose i garanciju srece ili dobre place, to sto netko zivi z zg ili vrgorcu ne znaci da ce biti sretniji ili nesretniji, itd.
nikad nisam razmisljala na nacin da moram s vecim stupnjem skolovanja i vise zaradjivati (po defoltu), ja sam onako unutarnje motivirana ucilica i ucim ono sto me zanima, jel to na razini sss ili vss ili vise nije mi presudno.
sasvim mi je ok da netko tko radi opasan, tezak posao koji nitko nece, pa i sa nss ima vecu placu od mene. trziste to samo po sebi regulira.
smatram da bi u drustvu s 10ak % visokoobrazovanih diploma trebala vrijediti vise...isto tako je ispravno da oni koji mnogo rade vise i zarade bez obzira na strucnu spremu....mislim da se na kraju sve svodi na prioritete i karaktere, onaj kome je novac bitan naci ce nacina da dodje do njega....polazim od sebe osobno-znala sam da mi moja diploma nikad nece donijeti velike novce jer nisam takav tip (ista stvar bi bila da sam zavrsila bilo koji drugi faks). donijela mi je ono sto sam ocekivala-relativno ugodan posao, uredno radno vrijeme, voljela bi da je placa visa,a ko ne bi? ko mi je kriv sta i ja poslije posla ne crncim (a mogla bi) ili sto za iste novce zivim u stanu u gradu a ne u kucetini s vrtom na selu?
diploma je tu da nam otskrine vrata, a na nama je da ih sirom otvorimo......barem bi tako trebalo biti.
Postoje i diplome i diplome-danas kada svaka šuša koja ima fotelju u politici može otvoriti svoj faks i zaposliti rodbinu
S druge strane, kao što su neki rekli-diploma znači puno u daljnjoj motivaciji, bez obzira radiš li u struci, naučen si savladavati nova područja i ja bih uvijek zaposlila na svom poslu čovjeka s bilo kakvom diplomom-kad bi to bila jedina razlika među kandidatima.
Drugo, nije "nepravda" ako ti ljudi više zarade jer više rade, na ovaj ili onaj način.
Treće, sve te uslugice na selu se debelo plaćaju, najčešće i živcima.
Život u malim sredinama može biti jako stresan.
Ekonomski je lakše u gradu i manje se radi, pa me ubijte zbog ove izjave
Tu i tamo čujemo za mladi par koji ide na selo i svima pričaju kako vole prirodi itd.-ali to nije život na selu, onaj tradicionalni. U takvom život djeca rintaju čim stasaju, svekrva ti ulijeće u sobu
Iimam diplomu (tržišno bezvrijednu
i dal kukaš zbog toga? ja se ne uzgražam kupovini torte u meliju, i ja kupim, kad ne mogu udovoljit.recimo, (na babyboysino zgražanje ) torte kupujem u Meliju.
ja sam samo rekla da, ako ti predstavlja problem nećeš kupit nego napravit i uštedit bar 300 kn. i na kraju mjeseca imat 300 kn veći saldo na računu.
šala, šala...
Slažem se od riječi do riječi.
Ajme al se zahuktalo ovdje.
Mislim da kužim što je sunnyapril1 htjela reć.
I sama sam se nekoliko puta uhvatila u tom razmišljanju. I vidim da neki ljudi o nama na isti način razmišljaju. Ovak, imamo ok primanja za trenutno stanje u državi. U biti, možemo biti samo zahvalni na visini primanja. Ali, mi opet nemamo ništa svoje unatoč tome. Niti stan, niti auto, sve je na kredit. Dok primjerice jedan frend ima samo OŠ i zaradi sam više nego što ja i MM zajedno imamo. Ali, on se dobrano naradi za tu lovu, i mi se naradimo, ali opet, on radi vikende, mi plandujemo. U biti, ni sama ne znam što sam htjela reć, teško mi je preko tipkovnice
Ajme meni, ziher nitko neće skužit kaj sam htjela reć
Ja sam agronom i radim u struci, a počela sam dok još nisam završila faks. Pitanje je što tvoja prijateljica očekuje, zašto je završila taj faks i da li stvarno želi raditi u struci. Nemam pojma gdje živi, ali ako je u nekoj urbanoj sredini, zar je čudno da ne može naći posao kao agronom. Mislim, ljudi si misle kad završe faks, da će im neko doći pred vrata i moliti da radi za njega. Mišljenja sam da ako se čovjek nečim želi baviti u životu, naći će načina. Naš život u našim je rukama, čovjek je slobodno biće.
Pretpostavljam da si htjela reći, tko radi taj i ima. Nije dovoljno imati diplomu da bismo imali visoka primanja, očito. A to što je kod nas sramota raditi (mislim na ono rintati, svi bi bili u uredu za kompom, u hladovini) to je opet druga priča.Ajme al se zahuktalo ovdje.
Mislim da kužim što je sunnyapril1 htjela reć.
I sama sam se nekoliko puta uhvatila u tom razmišljanju. I vidim da neki ljudi o nama na isti način razmišljaju. Ovak, imamo ok primanja za trenutno stanje u državi. U biti, možemo biti samo zahvalni na visini primanja. Ali, mi opet nemamo ništa svoje unatoč tome. Niti stan, niti auto, sve je na kredit. Dok primjerice jedan frend ima samo OŠ i zaradi sam više nego što ja i MM zajedno imamo. Ali, on se dobrano naradi za tu lovu, i mi se naradimo, ali opet, on radi vikende, mi plandujemo. U biti, ni sama ne znam što sam htjela reć, teško mi je preko tipkovnice
Ajme meni, ziher nitko neće skužit kaj sam htjela reć
Mene nikad u zivotu nije frustriralo sto rad nekome donosi vecu zaradu. Pa bio to rad na zemlji, u uredu, vlastitom obrtu, industriji zabave itd.
Frustrira me jedino kad zaradu ilikakosetoveczove donosi kriminal. A u toj kasti ima i Doktora nauka i nekvalifikovanih radnika....
Ne živimo u urbanoj sredini. Završila je ono što je stvarno htjela i u čemu istinski uživa. Bavi se nekim poslovima vezani za struku, onako za sebe, što nije nikakav biznis i ne donosi joj zaradu. Ali posao ne može naći. E sad dolazomo do onog dijela kad se bez veze vrlo teško zaposlitiJa sam agronom i radim u struci, a počela sam dok još nisam završila faks. Pitanje je što tvoja prijateljica očekuje, zašto je završila taj faks i da li stvarno želi raditi u struci. Nemam pojma gdje živi, ali ako je u nekoj urbanoj sredini, zar je čudno da ne može naći posao kao agronom. Mislim, ljudi si misle kad završe faks, da će im neko doći pred vrata i moliti da radi za njega. Mišljenja sam da ako se čovjek nečim želi baviti u životu, naći će načina. Naš život u našim je rukama, čovjek je slobodno biće.
ja imam doma susjeda ribara, nema osnovnu skolu, kupio je brod od dva milijuna kuna. sve sto ima je svojim rukama izvadio, od sedmog razreda je na moru - danju, nocu, petkom i svetkom.
da mu budem zavidna na tome sto ima?
kako, pa niti bi ja zeljela zivjeti njegovim zivotom ni zivotom zene mu (a niti oni mojim
ali evo, danas sam cula kako jedan decko ima mjesecnu placu 20 puta vecu od moje i to me isfrustriralo lagano.
jer nije rijec o teskom kruhu. nije rijec niti o puno vecem obimu posla, mozda nesto vecim odgovornostima, niti je rijec o genijalnosti i autorskim djelima koja treba nagraditi.
uopce mi nije jasno gdje je tu socijalna pravda i kako se takvi nesrazmjeri dogadjaju jer ostali u njegovoj firmi sigurno nemaju ni blizu takve place. imaju place poput moje vjerojatno. da ne kazem da u kini ista ta firma koja njega placa toliko, s tim iznosom plati mjesecno vjerojatno stotinu radnika.
to me ljuti, ne njegova placa nego normalnost toga, sto svi prihvacamo biti dio tog sistema. dok se sam od sebe ne urusi. valjda za mog zivota, zeljela bi bar vidjeti taj spektakl.
Kod mene slično kao kod Ivarice, baš me briga koliko tko ima dok god to pošteno zaradi.
Smetaju me npr. saborski zastupnici i njima slični, koji, prema mom mišljenju imaju neprimjereno visoke plaće za ono što (ne)rade.
A da ne spominjem kako me smetaju sramotno niske mirovine sa kojima većina novih umirovljenika mora krpati kraj s krajem.
a zašto je samo 10 % visiko obrazovanih ? zasto što ima toliko dovoljno inteligentnih ili ?
il upornih
ja nemam ništa protiv toga da je samo 10% VSS; nemam protiv toga ni da ih je više samo broja radi.
očito nisam inteligentna, bez obzira na VSS, htjedo reći da imam nešto protiv toga da ih je više SAMO broja radi.il upornih
ja nemam ništa protiv toga da je samo 10% VSS; nemam protiv toga ni da ih je više samo broja radi.
potpisujem.
Smetaju me npr. saborski zastupnici i njima slični, koji, prema mom mišljenju imaju neprimjereno visoke plaće za ono što (ne)rade.
A da ne spominjem kako me smetaju sramotno niske mirovine sa kojima većina novih umirovljenika mora krpati kraj s krajem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom