Pa postoji opcija i da se nakon studija vratimo domapomikaki prvotno napisa
Meni je to ujedno i najbolja opcija. A roditelji u blizini stvarno zlata vrijede, vjerojatno bi sad oni rado umakli što dalje od nas, he he
Pa postoji opcija i da se nakon studija vratimo domapomikaki prvotno napisa
Meni je to ujedno i najbolja opcija. A roditelji u blizini stvarno zlata vrijede, vjerojatno bi sad oni rado umakli što dalje od nas, he he
da, i ja sam u ovoj zadnjoj kategoriji, u biti, zato sam valjda tako ležerna. No odlučila sam također i da se ne vežem previše ni za mjesto, ni za posao ni za nekretnine. Ako vidim da mi više stvari u trenutnoj kombinaciji ne odgovaraju, u bilo kojoj fazi života, ozbiljno ću poraditi na tome da nešto promjenim, pa kud puklo - puklo. Do penzije uvijek ću imati pričuvne planove.Pcelica Mara prvotno napisa
Ma da...ja se iz ovog stana ne selim do penzije. Toliko smo se izmaltretirali oko traženja, kupnje, uređenja da si ne mislim to još jednom priuštiti. Isto vrijedi i za seobu u drugi grad, državu.
Pročitala sam ovaj topic, i neke mi stvari nisu jasne.
Ne počinjemo svi od nule, neki imaju sreću u životu , pametne roditelje, bake djedove, bogate tete votever, koji ih za diplomu nagrade stanom i autom i onda tako kreću u život ili nemaju faks a svejedno sjednu na gotovo , neki to nemaju , ali imaju bazu na selu iz koje se hrane, kutak na moru itd , neki su gradski štakori.......(ili ti ga proleteri )
I sad ja, kao eklatantni primjer gradske štakoruše/ proleterke , kako da se uopće uspoređujem s prvom ili drugom kategorijom ?
A nemam struku koja bi mi omogućila akumulaciju kapitala i stjecanje nekretnina................. da se iz kategorije štakoruše/ proleterke prebacim u neku drugu![]()
treba se pomiriti sa svojim mogućnostima
Što se studiranja tiče, čudne su mi rekcije, ja sam išla argumentima....novi zakoni će stvarno zakinuti one čiji roditelji nemaju novca, a i samo školstvo, na taj način-ja sam socijalist po tom pitanju, izvrsnost bi trebala biti najvažniji kriterij i samo tako ćemo ići naprijed...
Ja ne mogu iz svoga iskustva reći da su moje kolege odustajali najviše zbog love-kad nisu, jbg, koliko god dramatično zvučalo, ne mogu lagati, to je moje iskustvo.
Ali sada će stvari stajati drugačije, bojim se. O tome je riječ.
:? E, pa što si htjela s ovom postom? Reći da nisam u pravu, da su ipak ti ljudi iz moje okoline odustali zbog love? Jesi li pročitala što sam pisala prije?Trina prvotno napisa
Uostalom, ja uopće nisam bila sjajan student, na žalost, iako sam zapela kod upisa, prosjeka, doma....ali sam popustila kad sam poslala apsolvent, pokupila zadnju ratu stipendije i zaposlila se....i što sad? Da se naslađujem ovim novim studentima čiji će roditelji morati prodavat nekretnine ne bi li oni studirali? Lošije im je nego nama, ali čini mi se da su i kriteriji spušteni dosta (barem na mom faksu) i mislim da je to povezano, tako da priča VSS i SS uskoro gubi svaki smisao....
prekasno vidjela temu, samo da vam opišem svoj radni dan u petak:
dan prije obrala, nakon posla, 14 redova duhana. To je bio onaj dan kad su svi meteorolozi savjetovali ostajanje u četiri zida zbog vrućina i sparina, s naglaskom na temperature u Slavoniji od 37 stupnjeva. E po takvom vremenu sam ja bila zagnjurena u redove duhana. Došla doma, sve to nanizala, povješala, i otišla se istuširati da sperem sa tebe tri sloja znoja, prašine i duhanske smole. bilo je 23,20 h.
ustala u pet u petak, došla na posao, skuhala se jer nam je po novom zabranjeno nositi papuče, nego moramo imati tenisice (sigunost na radu), nemamo vode, gazda nam pusti dva puta dnevno kad je pauza i svi onda hvatamo vodu u flaše i svađamo se sa muškima jer je jedna cijev, a dvije pipe, pa kad oni puste mi nemamo vode. NEMAMO VODE, veliki je račun za vodu
plaća kasnila par dana, sa velikom srećom smo je isčekivali jer su povećali minimalac, ali nama je 98 % od te svote jer smo drvna, tekstilna i papirna industrija
tako da sam se ja radovala da ću dobiti čak 2.100 kuna !!!!
ali sam otkrila na platnoj listi da mi je šef skinuo 50 kuna temeljem stavke "neopravdan nedolazak" jer sam taj dan išla na testiranje u Osijek za bolji posao, to nisam nikome rekla, nego sam preko kolegice poručila da trebam taj dan godišnji, kasno su mi javili..... nema veze
ma ima, 50 kuna je karton mlijeka u Lidlu
nakon posla otišla u kupovinu u već spomenuti Lidl, na poslu očistila skupa sa kolegicom 28 konferencijskih stolova, sa dizanjem, okretanjem istih, nošenjem, znoj curi, kad dođe voda, onako mlaka ne znaš da li bi se prije umio, ili išao sjesti i jer pauza brzo prođe, sa 25 minuta, skratili su nam na 20
onda sam došla doma, obrala još preostalih 12 redova duhana, skupa sa mamom, muž za to vrijeme pravio nadstrešnicu za vješanje, dok smo sve to ponizali i povješali, već je bilo pola 12
isto tako, i ja gledam svoju sestričnu u zagrebu koja sa jedva završenom osnovnom školom (roknula sedmi razred) ima plaću od 4.800 kn u tvornici, a ja sa završenom ekonomskom školom imam 2.042 kn
kad krenu krastavci, duhan, metlice, jer ako ćeš živjeti sa dvoje djece i primanjima od cca 5000 kn, jedino ti preostaje da toneš u sve veći i veći minus, koji se kad tad mora podmiriti, ili ćeš puzati između krastavaca, duhana ili metlica.
A duhan se bere i po kiši, pogotovo oni koji imaju sušare, jer ako krene padati, sušara se mora napuniti , navučeš kabanicu i deri
da ne govorim o dražima branja duhana u zoru, dok nisu sparine, ulaziš u džunglu, u kabanici , jer si bez nje nakon deset metara kao da te netko polio kantom vode zbog rose.
ja se nadam da ću nakon 8 tjedana branja duhana čisto dobiti barem 1000 €, jer poticaji nisu isplaćeni ni za prošlu godinu, a za posao od 8 tjedana, i to moli boga da ga bude, da bude toliko branja, dobit ću novaca za koje moram u firmi raditi 4 mjeseca
I ovo vam je ljudi u biti život u provinciji!!! Bilo mi je smiješno kad sam pročitala prvi post na ovu temu... Dada svaka ti čast, odlično si opisala život u provinciji, i znam da je to istina jer moja mama živi i radi u Slatini i bere duhan cijeli život... i ljudi moji, kad radiš za 2000 kn, isto ti je, živio u Zagrebu ili u nekom selu... jesti se mora, režije se moraju platiti, a kruh u Lidlu ima istu cijenu kako u provinciji, tako i u velikom gradu...