naš put ka sreći...
drage moje, evo i mi bi vam se pridružili!
ukratko naša priča ide ovako : u braku smo 3 godine, u te tri godine ja sam rodila dvoje djece. 2007.g.djevojčicu Zaru u 35.tjednu koja je umrla 9h nakon poroda, zbog teškog oštećenja srce nepoznatog uzroka. 2008.g. u 27. tjednu trudnoće umro je moj sin Matko zbog istog uzroka. nitko ne zna zašto se to dogodilo, nitko ne zna da li će se ponoviti, i nitko ne zna što učiniti da se to ne ponovi. ta činjenica me lomi iznutra!
prošlo je godinu dana od mog zadnjeg poroda, i jednostavno ne mogu zamisliti ponovno proći kroz trudnoću, ne još jedno duje vrijeme. i tako smo MM i ja kroz razgovor shvatili da oboje želimo istu stvar a to je posvojiti djetešce! oduvijek mi je to bio jedan predivan čin pun ljubavi, i Bogu zahvaljujem što sam upoznala čovjeka koji djeli moje mišljenje i želje! nakon ovih tragedija počela sam razmišljati da možda na ovom svijetu postoji neka veća uloga za mene, i da hrabro krenem po svoju sreću koja me negdje čeka...
molbu smo predali, i zadnje kad sam se čula sa centrom rekli su mi da ćemo se čuti idući tjedan da dogovorimo termin dolaska!
jedva čekam da se stvari pokrenu!
 |
|||
Odgovori s citatom
bzara prvotno napisa
