Da, jer tako rjesavaju vlastitu frustraciju, za koju sam vec rekla da mi je razumljiva. Sto ne znaci da im je argumentacija ispravna.pomikaki prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Da, jer tako rjesavaju vlastitu frustraciju, za koju sam vec rekla da mi je razumljiva. Sto ne znaci da im je argumentacija ispravna.
za argumentaciju ne znam, nisam baš u tom filmu, ali mislim da se ne radi samo o rješavanju frustracije, nego i da se ne ponovi.
Mislim da su dvije različite stvari ako ste rodile na način koji Vam se ne sviđa (da se tako izrazim) jer je bebin život ovisio o tome ili jer je primjerice doktor tako odlučio iz nekog banalnijeg razloga.
U prvom slučaju - znači kad je "neželjeni" zahvat spasio bebu zaista mislim da će se malobrojni žaliti. Uostalom što bi bila druga opcija? da im se osigura "željena" metoda nauštrb bebe? Kad si tako posložiš, mislim da ne bi trebalo biti dileme. Vjerujem da bih si ja to tako postavila. Karikiram - nisam htjela porod naglavačke, no on je spasio mog sina. Kako da onda išta kažem protiv? U danoj situaciji je bio jedino prihvatljivo rješenje.
No, u slučaju kad je porod ostao u lošem sjećanju radi bilo kog drugog razloga onda kužim da se netko možda osjeti povrijeđenim porukom "ma bitno da je beba dobro". U tom slučaju bi mi argumentacija bila :/
icy, evo x. Tako nešto i ja pokušavam reći.
Na početni tekst mogu samo reći da sam bila u baš takvoj situaciji da se rođenje djeteta slavilo bez mene, i to u par navrata(ja oko 2 puna mjeseca nisam bila sposobna za neko slavlje, a nakon tog perioda zaboravila sam što ta riječ uopće znači), i da, bilo mi je i zbog toga krivo (premda ne najviše zbog toga).
U clanku koji je pejstan govori se o situaciji kada dijete jest zdravo, nakon sto je rodjeno carskim rezom (i to zdravo vjerojatno zahvaljujuci bas tome). Pri cemu se spominje ono sto dozivi jedan dio zena, a to je frustracija sto su uopce zavrsile na carskom.
Ta frustracija je za neke zene prirodan osjecaj i treba im pomoci da ga nadvladaju, bez nametanja osjecaja krivnje sto uopce isticu svoj osjecaj, i usutkavanja frazom "ali dijete je zdravo". Ali, treba uzeti u obzir da je kod dijela takvih zena carski zbilja bio potreban - sto ne znaci da se zena "mora" osjecati sretnom. Ipak, meni se u takvoj situaciji ne cini nepravednim istaknuti "ali dijete je zdravo", jednostavno zato sto je to realnost, istina.
Jasno mi je da je da ti mislis na tzv. pogresno vodjene porode, kada dijete moze imati posljedice koje se ne moraju odmah vidjeti, itd, itd. Medjutim, ono sto mi smeta kod uvodnog clanka je cinjenica da autorica ne govori o tome, nego o svim CR kada se javlja taj osjecaj kod zene a dijete je stvarno dobro. Ponavljam, nije problem u postojanju osjecaja, ali kontekst je ipak bitno drugaciji.
pomikaki, zaboravih, malo mi je prejaka usporedba sa situacijom kada majka izgubi dijete a ljudi "u dobroj namjeri" kazu "mlada si, rodit ces drugo". Los porod je grozna trauma, ali definitivno neusporediva s gubitkom djeteta. Reci takvu stvar majci koja je ostala bez djeteta je glupo i bezobzirno, a reci "vazno je da je dijete zdravo" je mozda ne bas najpametnije, ali nije bezobzirno.
Na kraju, moja je perspektiva vrlo subjektivna. Da sam potpuno zdrava i mlada i da zelim roditi vise djece, vjerojatno bih se osjecala lose ako iz bilo kojeg razloga ne bih mogla roditi prirodno. Isprika ako zvucim gorko. Naime, stvari koje sam prosla da bih ostvarila majcinstvo objektivno su neusporedivo teze od nezeljenog carskog reza. Razlog tome nije nicija pogreska, jednostavno je tako, i meni jedino i preostaje da si zahvalno ponavljam "ali imam zdravo dijete". Zapravo, ja to tako osjecam, stvarno sam iskreno sretna i zahvalna.
Daaj... možda je meni nešto promaklo? Koja bi žena žalila zbog propuštenog doživljaja prirodnog poroda ako je carskim spašeno dijete? Netko od nas dvije je nešto krivo razumio. Ako sam to ja, onda zbilja - članak je bez veze. Ali ja sam shvatila da se radi o nepotrebnim intervencijama.
Jest da je prejaka usporedba (malo hiperbole ali dodirnih točaka ima, mogla sam usporediti i s nekom drugom traumom), ali dok nisam čula iskustva žena koje su izgubile dijete i dok nisam sama rodila, i ja sam imala slične predodžbe o tome koja bi misao mogla tješiti ženu u takvoj situaciji. Sreća pa mi jezik ne radi brzo, i uvijek sam svjesna da netko može imati drugačije doživljaje od mene, pa nikad nisam nešto slično izreklaali nekad sam mislila da to i nije takva drama, eto, pa ponavljam, ne čudim se ljudima koji u neznanju i lakomislenosti izvale nešto slično. Mislim da većinom ne žele biti bezobzirni. To su jednostavno neki ostaci iz vremena ne tako davnog kad su djeca puno češće umirala, i za njima se često ni nije puno plakalo. Drama je bila kad ti umre krava, a bol za izgubljenim djetetom bila je većini neshvatljiva. O traumi od poroda da se ni ne govori. Tada nisi mogao gubiti vrijeme na takve "slabosti" ako si htio preživjeti. Danas je drugačije. Uh, prema kakvom se to zaključku krećem? Želimo dostojanstvo, a živu i zdravu djecu skoro podrazumijevamo. Jesu li nekad su žene imale prava na više dostojanstva pri porodu, ali zato manje šanse da ga one i djeca prežive? A može li i jedno i drugo?
Ja sam protumačila da članak govori o CR koji je spasio bebu (da je zato učinjen). Valjda radi usporedbe sa saobraćajkom - svadbom. Da je pisala o relaciji pljusak - propala svadba, onda bi tumačila da je CR napravljen iz drugog, njoj neprihvatljivog, razloga.Daaj... možda je meni nešto promaklo? Koja bi žena žalila zbog propuštenog doživljaja prirodnog poroda ako je carskim spašeno dijete? Netko od nas dvije je nešto krivo razumio. Ako sam to ja, onda zbilja - članak je bez veze. Ali ja sam shvatila da se radi o nepotrebnim intervencijama.
Ja ne podrazumijevam zivo i zdravo dijete. Zato ovako i pisem.
Znam da zvuci grozno, ali tako je jer nismo sve savrseno zdrave. Uvijek se na temama gdje se prica o zenskoj snazi, boli zbog propustenog iskustva prirodnog poroda i slicno, osjecam totalno autsajderski. Kao da nisam zena.
I cesto dobijem "dobronamjeran savjet", neka ne citam takve stvari. Sto svakako doprinosi smanjenju osjecaja izopcenostiNot.
Anyway, svaka je zena i njena trudnoca prica za sebe. A clanak mi je i dalje neuvjerljiv i nategnut.
evo čitam prvu rečenicu, bit će da zbilja imaš pravo, ja sam pročitala po principu svak se češe gdje da svrbi
Danka, kužim da ti ne podrazumijevaš živo i zdravo dijete, i da pišeš iz sasvim drugog gledišta. Ovo gore su neke moje lamentacije
Pa evo, recimo da je članak malo nategnut, nakon što sam pročitala prvu rečenicu malo bolje. Opet ljepše je saslušati nekog tko ti se povjeri o takvim osjećajima, nego presjeći rečenicom iz naslova. Ja bih komentirala nešto kao "uh, dobro da ste nakon svega ti i dijete dobro"...
Pa to sam i napisala pred sto postova: ako se nekome tko se ne osjeca dobro zbog nekog traumaticnog iskustva zeli pomoci, za pocetak ga treba znati slusati.
Naravno da nikad ni pod kojim uvjetima ne bih poklopila nekoga koji mi prepričava svoje traumu, no iskreno ne znam što bih rekla da mi netko kaže "deprimirana sam, tužna i povrijeđena što su mi doktori napravili CR u zadnji čas da spase dijete, a ja sam baš htjela prirodni porod".
A ja sam upravo tako doživjela ovaj tekst.
Traume s poroda shvaćam i zaista se nadam da će jednom svanuti dan kad će baš svaka žena biti presretna svojim porodom (kakav god da želi).
imala sam planove za prirodni porod...ali...desila se abrubcija posteljice bez vanjskih znakova (bol, krv, tlak...nista) i dr. je primjetio sukrvicu pa je za svaki slucaj pogledao detaljnije i otkrio je problem...danas imam zdravog sina zahvaljujuci dr.-u i hitnom carskom
dr. je vrlo poznat po prirodnim porodima i cesto spominjan na Rodi
da, meni je bitno da je beba dobro, a porod...ne mozemo uvijek imati sve pod kontrolom
Icyoh, ma potpisujem ovaj i svaki tvoj post u potpunosti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom