Sigurna sam da postoji slična tema, ali je kroz malo browsanja nisam našla .
Na ovu me je temu potakla prastara epizoda Kućanica koju sam jučer gledala, u kojoj se spominje dojenje petogodišnjeg djeteta i zgražavanje okoline. Da sad ne ulazim u nebitne detalje i spominjem kako je to dojenje završilo, htjela sam ispričati priču o sebi.
Prije dvije godine i ja bih bila ta koja se zgražava. Ma što prije dvije godine, još sam negdje oko registracije na forum mislila slično. Onda sam počela listati ove stranice i tražiti razloge mama koje produženo doje (samo mala napomena-moja je definicija produženog dojenja oduvijek bila "nakon dvije godine"), međutim, ni to mi nije sjedalo. Često sam znala pročitati da je teško početi doživljavati svoju bebu kao već odraslije dijete, kad je stalno s tobom, kad voli svoju ciku, kad to ne ide samo tako, da se jedno jutro probudiš i zaključiš da to već predugo traje. Svejedno sam mislila "OK, sve je to super, ali :/ "... I onda, paf, jučer gledam tu seriju i shvatim, ne da sam zgrožena dojenjem, nego reakcijama zgražavanja! :shock: Nisam ni primijetila koliko mi je to postalo lijepo i prirodno, samo po sebi razumljivo da mama želi dojiti dok god to želi i njeno dijete.
Ideja dojenja mi je oduvijek bila bliska, ali sad mi se baš uvukla pod kožu, postala mi je "projekt" među bliskim osobama (zna kahna kako tražim savjete za prijateljicu ). A priča o tome kako je moj tata kao četverogodišnjak trčao za svojom mamom po ulici i tražio sisu, više mi nije isusebože, nego samo potvrda da i takvi, eto, izrastu u normalne ljude koji nisu bolesno vezani za mamu-naravno, to mi je bio argument broj 1 zašto je produženo dojenje loše.
Htjela sam to podijeliti s vama, jer mislim da u RL baš ne bih naišla na razumijevanje onoga o čemu govorim, što uopće ni nije čudno, mislim da su rijetki oni koji promijene svoje stavove na ovaj način. Ne mislim reći da sam ja "prosvijetljena", nego samo to da nisam naišla na forum i na tolike priče mama koje doje do treće, četvrte, pete godine i sa tim se pričama u kontinuitetu susretala već osam mjeseci, ne bih vjerojatno ni ja promijenila mišljenje.
Do sljedećeg djeteta