Naš put do mrvice
Mislim da je vrijeme da našu priču - putovanje do naše mrvice, sad već živahnog sineka koji već ima ime Fran, premjestim na ovaj podforum. Ukratko koliko je to moguće - nakon što je MM ustanovljeno da ima dijagnozu oligoasthenoteratozoospermia i varikokelu koju je i operirao i nakon dugog oporavka dijagnoza ostaje ista javljamo se na VV dr. Čolaku. Dobiva terapiju koju koristi skoro god. dana i opet ništa, nikakvog poboljšanja, a ni bebice na putu. On nam preporučuje da se i ja javim na pretrage kod njihovih ginekologa s naputkom da s obzirom na dijagnozu u obzir dolazi samo ICSI. i ja se naručujem predivnom dr. Alebiću.
Nakon svih obavljenih pretraga krenuli smo u prvi stim. postupak za koji sam ja vjerovala da je to to, da ćemo ostati trudni i da nema razloga zašto ne bi uspjeli iz prve…..ali od 14 folikula i dobivenih 5 js od kojih se oplodilo 3 i sve nam vratili - ništa, beta 0.5, a meni i MD šok. Osjećala sam se kao da mi se srušio cijeli svijet i nakon proplakanih dana i neispavanih noći krenuli smo dalje u potragu za našim anđelićem i odlučili se na postupak s klomifenima prije ljetne stanke ekipe sa VV-a, ali ništa js pobjegla prije punkcije, da nam rade inseminaciju nema smisla kaže dr. isti je učinak i ako upregnete muža kući s obzirom na njegovu dijagnozu, tako da ni kućna radinost po tko zna koji puta nije uspjela. Ovaj put mi i nije bilo toliko teško, vjerojatno nam je bio potreban odmor (u to sam sad 100% uvjerena da je). Otišli smo na ljetni psihičko-fizički odmor od svega: posla, postupaka...i nakon odmora i ponovljenih pretraga u 10/2008 počinjemo ponovo sa stimulacijom koju ja opet super podnosim i dobivamo 14 folikula-7 js i od kojih je svih 7 oplođeno, 2 nam vračaju, a 5 zamrzavaju u jednom paketiću. Bilogica Lana za 2 vraćena kaže da su šanse za primiti se 50-50. Nakon prvog ET bila sam super i dobro se osjećala, ali poslije ovog mi je bilo koma, imala sam takve bolove trbuha, jajnika i bila sva napuhana, izbili mi bolni hemići tako da se od svega toga nisam mogla ni pomaknuti, nisam mogla ni spavati od svih tih bolova i vjerujte mi ja nisam ni najmanje vjerovala da sam trudna-dok je MM bio uvjeren. Onda smo radili test 14 dnt (bila je subota) koji je bio negativan i samo potvrdio moje osjećaje, a MM ljut i ni sama ne mogu opisati kako se on osjećao i to radi mene jer da zašto nakon sve te moje, naše patnje nije ovaj put upalilo. E onda u ponedjeljak 24.11.2008. (pamtit ću taj datum zauvijek) dva dana nakon testa došlo je vađenje bete koja je meni bila toliko mučna, sestre su me 3x bole u jednu ruku i 2x u drugu i ništa krv nikako da krene pošalju me na pola sata van da popijem litru vode i pojedem nešto, a ja (onako sva izmorena, blijeda bolnih ruku od pokušaja vađenja krvi i bolnih hemića) jedva čekam da pobjegnem kući mislila sam tako i tako nisam trudna pa zašto da me onda mrcvare sa tim vađenjem, no sa mnom su bile moje dobre dvije suborke (Marina i Barbara) i da su one šutjele vjerojatno bi i otišla kući, ali mi nisu dale i veliko im HVALA na tome. Poslije su mi uspjeli iz šake izvaditi krv, oko 13 h smo došli po rezultate i kad me dr. Alebić pozvao i kad mi je rekao da smo uspjeli ja mu nisam vjerovala, morao me dugo uvjeravati da imamo betu 347,9, a u meni šok naravno pozitivan i vjerujte od šoka nisam znala ni kako se zovem tek nakon 10-15 tak minuta sam shvatila da smo uspjeli i da smo TRUDNI i da bi naravno trebala javiti svom dragom što sam i u suzama učinila, a on isto u šoku dok nije vidio iznos bete na nalazu. Dva dana poslije - beta 640,3, pa opet dva dana poslije 1.186,3. Hrpa se osjećaja izmijenjala u meni te dane, i shvatila sam da nikad, ali stvarno nikad ne treba gubit nadu i vjeru jer i u nekim nama najgorim situacijama sve na kraju ispadne super. Onda prvi UZV i vidi se GV, pa opet UZV i vidi se kako srčeko lupka. Na 3 UZV bio je i MM i kad smo vidjeli našu mrvicu kako se hiće na sve strane, pa kad smo počeli brojati sve dijelove tijela koje bi trebao imati: rukice, nogice, prstiće...nešto predivno kaže MM pravo čudo i je stvarno je ČUDO. Sad znamo da je naša mrvica – naš sin Fran, svaki dan nam se javlja, komunicira sa nama, ma pravi je mali sportaš i ima već svoj karakter, a mi ponosni budući roditelji uživamo u svakom trenutku trudnoće i iščekujemo dan poroda i upoznavanja sa malim sportašem.
Svima vama dragim suborkama koje još čekate na svoju sreću MM i ja želimo da vas što prije dohvati
 |
|||
Odgovori s citatom
laky prvotno napisa
, mislim jedva čekam da upoznamo svoje malo zlato, ali opet samo da sve bude u redu. inače jedna frendica ima termin kao i ja i danas će u rađaonu, a druga ima sad u srijedu i danas će u rađaonu dok mi to nisu javile sve je bilo super, a sad torba se spremila u sekundi i meni došlo u glavu da je i moj termin jako blizu 
