Prirodni porod u Čakovcu....
Evo i naše priče.....
Od početka ove trudnoće stvari su krenule svakako samo ne jednostavno...u 11 tjednu nuhalni nabpr je bio prevelik, pa smo išli na biopsiju korionskih resica, pa sam pod kraj trudnoće dobila kroničnu uro infekciju i još k tome mi je u 38 tjednu utvrđen poremećaj zgrušavanja krvi (trombofilija= prekomjerno stvaranje krvnih ugrušaka)....
I tako sam ja od 38-og tjedna lijepo hospitalizirana u Čk bolnici i dnevno primala fraxiparin da me neki ugrušak "ne sredi" te obavljala one standardne preglede (ctg, asc i sl.) ....kako živim 5 min. pješice od bolnice, ja sam uredovno odlazila doma obavljati osobnu higijenu, dobro se najesti, poigrati s kćerkicom.... i čekala sam dan kada će maleni sinčić odlučiti doći na svijet...
I tako sam dočekala i 40-ti tjedan...ali malenom se nije žurilo...sa 40+4 nisam bila otvorena više od jedan prst, a unutarnje ušće i dalje neprohodno- amnioskopiju je bilo jedva jedvice moguće napraviti....
Došla je i ta noć 40+6 oko 3 ujutro kada sam osjetila prvi trud....vrlo jak trud, vrlo školski - počeo u križima i širio se prema naprijed....kako sam se fino udomaćila u bolnici - imala sam svoju telku pa sam ju uključila, gledala noćni program i mjerila par trudova....bili su nepovezani 10 min, 15 min, 7 min....odlučila sam da mi se ne da s time zamarati i da idem spavati dalje.....
Ujutro oko 6.30 došla je med. sestra s toplomjerima za mjeriti temperaturu...to sam uredno odradila i onda sam nazvala muža da dođe po mene i da me odveze doma da se otuširam....kako su mi trudovi bili vrlo jaki i na nekih 5-10 minuta nikako se nisam mogla sjetiti kako da dišem....jedva sam čekala da dođem doma i pogledam u jednoj knjizi disanje....
Došla sam doma, ušla pod tuš, dala zadatak mužu da mi nađe poglavlje u knjizi kako trebam disati i uživala u tuširanju....nažalost, nismo uspjeli pronaći gdje piše o disanju i stalno sam nezadovoljno mislila: "Super, evo idem roditi, a ne znam ni disati!!!"
Cijelo vrijeme mi se užasno spavalo...pripisivala sam to tome što se nisam nešto naspavala po noći....muž je napravio kavicu i popila sam nekih pola šalica, ali niti 10 minuta nakon toga- sve sam ispovraćala...Oko 7.30 krenuli smo nazad u bolnicu...
Usput smo odveli kćerkicu u vrtić i stigli prije jutarnje vizite u bolnicu....lijepo sam se legla u krevet i dremuckajući uz trudove čekala vizitu koja je bila oko 9....prijavila sam im da imam trudove i rekli su neka idem na ctg i pregled....
Prije ctg-a je došla glavna sestra u sobu da mi uzme uzorak urina i kako sam čim sam joj dala čašicu u ruku brzo čučnula na pod i odahtala još jedan vrlo jaki trud, odlučila je da mi trebaju kolica za doći na drugi kraj hodnika do ctg-a.....nisam se bunila, hodanje je već bilo izazov....na ctg-u sam provela cca sat vremena, ali od trudova niti t!!!!....zvala sam sestru neka provjeri uređaj jer da to nije moguće da nema trudova, a mene hoće rastrgati! Sestra mi je objasnila da mi nije dovoljno tvrdi trbuh da bi se to moglo nazvati trudovima, ali da će se konačno mišljenje ipak dobiti na pregledu....vraćaju me oko 10.30 u sobu i žalim se cimericama na "nepostojanje" trudova....
Napokon oko 11 sati me zovu na pregled! Ja ulazim u ordinaciju i s vrata vičem doktorici da nešto ne valja s ctg zapisom jer ili da ja imam preveliku aktivnost donjeg dijela maternice (to sam usput pročitala u onoj knjizi dok mi je muž pokušavao pronaći upute za disanje) ili da imam upalu bubrega!
Doktorica me pregleda i kaže:"Pogodite koliko ste otvoreni"
Ja pogađam" 3 cm?" dr: "Ne", JA:" 5 cm?" dr:"Ne", Ja: " Recite mi da sam i dalje otvorena jedan prst kao i jučer i ubit ću se" Ona mi odgovori:" 10 cm ste otvoreni, uzmite stvari za rađaonu, obavijestite muža i idemo! Eto- ipak nije upala bubrega nego rađate, a ctg vam nije ništa pokazao jar je sonda za trudove bila previsoko, a vama je beba skoro u kanalu" ...još me je pitala prije izlaska iz ordinacije "Stolčić?", na što s oduševljenjem odgovaram "Da!"
Sestra me fura u sobu da si uzmem stvari , usput zovem muža i vraća me sestra u rađaonu....
pitaju me želim li klistir, odgovaram da želim .... radi mi ga ona sestra koja mi je rekla da najvjerojatnije nemam trudove....usred klistira dobijem trud i -upsode sve po sestri
Iza toga odoh na wc i pod tuš... sve je novo uređeno, tuš je super, voda mi paše, za onu štangu od tuša se držim i odradim dva gadna truda (u tim trenucima sam mislila da ću roditi u toj tuš-kadi) i puk - ode vodenjak...
Izlazim van jer računam da imam cca 2 minute do idućeg truda, ali na pola puta do sobe sa stolčićem uhvati me trud i urlam "Sestroooo!"....dođe sestra po mene, otprati me do sobe sa stolčićem (sad je 11.40), tamo me čeka muž i sjednem na stolčić....pogleda me doktorica i pita jel imam nagon za tiskanjem....ja odgovaram da nemam....veli mi neka prohodam još koji trud pa da se sjednem kad osjetim nagon.....sestra na 5 sekundi prisloni sondu ctg-a da dr. čuje otkucaje....sve je u redu i nastavljamo dalje....
Prohodavam idućih par trudova, držim se za muža, nakon toga se malo legnem na strunjaču koja je ispod stolčića i zaspim...u snu razmišljam- kako bi bilo dobro da se malo odmorim i da odgodim cijelu radnju za malo poslije i kako mi se baš sad nešto ne da roditi jer sam malo umorna....već idući trud mi daje do znanja da nema čekanja....ustajem opet na noge i doktorica mi kaže da bi htjela pogledati je li beba spuštena….zamoli me da se nagnem naprijed dok stojim.....nagnem se prema naprijed, primim za zid, raširim noge i dr. pogleda....veli da se super spušta....u idućem trudu osjećam i nagon....
Sjednem na stolčić i tiskam….tijekom truda mi sestra maže međicu s uljem i rasteže, rasteže…..to me užasno boli i mičem joj ruku….doktorica mi objašnjava da će probati sve što treba da me ne režu, ali da su to neke radnje koje moraju napraviti….dogovorimo se da ću ja vikati na sestru neka prestane, a sestra neka odradi sve što treba da me ne režu i neka me ne sluša! .....sestra odradi svoje, beba je na izlazu , osjećam onaj "ring of fire" i čini mi se da će mi sve puknuti i prema gore i prema dolje....opet tiskam i vičeeeem....dr. mi objašnjava da neka se koncentriram na zadržavanje zraka kod tiskanja jer ću u protivnom potrošiti snagu.....
....u pauzi između dva truda koje mi se čine dosta velike naslonim se otraga na muža i opet drijemam....svi čekaju i dr. i babica i muž....trud dobijem samo ako me muž nagne prema naprijed....ali trudovi su rijetki.....svakih par minuta i nedovoljno jaki za taj posljednji izlazak bebe....dr. me pita želim li injekciju dripa od koje ću dobiti još taj jedan dobar trud i roditi....tražim garanciju da će to biti fakat jedan trud i da sam onda gotova...dr. veli da će najvjerojatnije tako biti i pristajem na injekciju....
kako su mi ju spičili tako sam dobila trud, dva puta stisnula i Luka je bio vani!!! Rođen je u 12.25, imao je 4 kg i 50 cm.....Ukupno vrijeme provedeno u rađaoni je bilo 40 minuta od čega tiskanja na stolčiću po meni nekih 20 minuta... :D
Tijekom poroda nisam dobivala ništa protiv bolova (ni dolantin, ni spasmex ni ništa), nisam bila prikopčana na ctg već sam se slobodno kretala, rodila sam bez rezanja i bez pucanja što smatram osobitim uspjehom i svojim, ali i babice koja je vrhunski odradila sve što treba!...jedino na što sam pristala dobrovoljno bila je injekcija dripa za taj posljednji trud.......
i dojam poroda mi je bio intenzivno, ali fenomenalno!
Nakon poroda 2 sata smo tata, beba i ja se mazili u sobi u kojoj sam rodila...pijuckala sam vodu, dojila sina, telefonirala svima da sam baš rodila!
Iza toga je uslijedio premještaj mene i bebe u sobu rodilišta koja je fenomenalnio uređena....2 kreveta, vlastita kupaonica, sve novo, čisto, prekrasno.....bebe se ni trenutka ne odvajaju od mama i sve je super....
Pohvale Čk rodilištu i velika hvala doktorici T. te babici M.
 |
|||
Reply With Quote
Originally Posted by puhovi obožavaju smokve
)
