Moja 20-mjesečna curica je uporna do besvijesti i ne odustaje kad si nešto zamisli. Prije par mjeseci je prvi put probala čokoladu i sad je luda za njom. Inače ne jede ništ slatko, pa smo joj dali malo životinjskog carstva, jednu čokoladicu jede par dana.
Jučer smo imali cirkus. Primijetila je na stolu tanjurić s kakvog je neki dan jela čokoladicu, i odmah se sjetila da hoće. Došla je do frižidera i tražila "ladu". Nismo joj dali jer se nije pokakala dva dana i baš sam joj davala jesti voće i sve da ju otvori pa nema šanse da joj dam čokoladu. Na svako naše "nema čokolade", ona viče "ima" jer zna da ima, teško ju je prevariti. Rekla sam joj da ne može dobiti i gotovo, ali nikakvo skretanje pažnje nije pomoglo. Prvo se derala kod frižidera, onda je trčala s jedne strane stana na drugu i plakala "ladu, ladu". To je tak izgledalo da smo se i MM i ja počeli smijati. Ja sam se cijelo vrijeme pravila da me to ne zanima, čokolade nema i gotovo i pokušavala sam ju zabaviti. Pustila sam joj muziku da plešemo jer to jako voli i taman kad sam mislila da je odustala ona se počne ljuljati u ritmu i pjevušiti "lada, lada".Nisam htjela popustiti, ali se uvijek čudim koliko može biti uporna i neće odustati.
Ista stvar je sa spavanjem. Odlučila je da neće spavati. Kad je s bakom, prva 2 mjeseca uopće nije spavala po danu, pa se srušila od umora kad sam ja došla doma jer me čekala, ili je zaspala vani u kolicima jer u vožnji više nije mogla izdržati. Sad se ne da spavati navečer i viče "neće tam" kad idemo prema spavaćoj sobi. Jučer više nije znala kud sa sobom od umora ali se nije dala spavati. Pitam da li hoće cicu, veli da neće, i onda više nisam znala kaj bi, stavila sam ju na krevet, ona plače, dam joj cicu, ona počne vući, oči već na pol sklopljene i velim joj "sad si popij malo mlijeka da se smiriš" a ona s cicom u ustima promrmlja "neću" i za pol minute zaspi.
Je li to normalno za ovu dob ili je baš stvar karaktera?




Nisam htjela popustiti, ali se uvijek čudim koliko može biti uporna i neće odustati.
Odgovori s citatom
