Ja nisam al MM je, i to teski hipohondar! Stalno ima neke terminalne bolesti, tumore, meninitis, tuberkulozu...ma stalno nesto a na bolovanju je bio mozda 10 dana u zivotu.

Jednom mu je nesto pao tlak pa mu se vrtilo, on je bio uvjeren da je gotov
Lezao je u mraku (jer mu je naravno svjetlo jaaaako smetalo), bio je siguran da ima meningitis.
Tocno se sjecam scene, on lezi u krevetu, u mraku, njegovi mama i tata i ja oko njega, on s hladnim oblogom na celu samo sto oporuku ne krene pisat.
Sreca pa je bio mrak da ne vidi da se ja smijem, jer je stvarno bilo smijesno.
Njegovi otisli spavat kadli mm dobije temp 37,2 i vice "odi zovi moju mamuuuu!"
Ja mu se vec godina smijem zbog toga, sad ga je sram!

Ja nisam ni blizu hipohondra, nekako sama sebi znam postavit dijagnozu, znala sam da imam upalu slijepog crijeva, otisla u bolnicu, operirali mi i mir! Znala sam da imam upalu bubrega, dobila antibiotik i opet dobro.
Ne panicarim uopce! Muz mis talno govori kako se divi mojoj hrabrosti!