Drage moje velika svima.Andjelak draga mozda je to preveliki strah od svakidasnjice i vjecite borbe za srecu na bilo koji nacin,ali znakovi koje trazimo i dobijamo da nismo sami ni nemogu nas ostaviti ravnodusnima.Ja to tumacim na svoj nacin,da mi oni daju snagu i znak da su tu,ma luda glava svasta ponekad pomislja,i svaki pomak je pomak ja sam ovaj dozivila kao svojevrsno cudo,s obzirom na sve okolnosti.No vjera je sama po sebi veliko cudo,i puno je jos draga joy do toga statusa da si uzvjerujem da ja to mogu,znam da je to bit uspjeha,a tko zna mozda samo meni trenutno u glavi sve veliko izgleda,uostalom zivot se mjenja bez obzira na moju snagu i to je dobro.Poznajem sebe,ili do sada sam mislila barem da se poznajem,ova prica sa neplodnoscu me je totalno promjenila,i svasta sam u zivotu prosla i rasla u svemu polako i neprimjetno,no sa ovom pricom se polako uskladujem i pokusavam naci svoj put i snagu za prihvatiti sto me ceka.Sa dubokom vjerom cekam da postanemo roditelji,no cesto se pitam sta ako nikada neuspijemo,znate ono godine,tjelesne promjene..
Ovo je samo faza,znam da je moram proci da bih bila jaca.Uistinu vam hvala na podrsci,tjese me vasa djela koja vracaju nadu da put nade nas cak i kada i kada skrenemo sa njega,sreca je krug znam vratit ce se jos jednom.I dalje vas sve nosim zajedno u mislima,i iz svega srca vam zelim sretne price,puno snage i samo da vas radost prati u vasemu zivotu ma kako god se ona zvala.
Draga joy je sada sam u Njemackoj put me odnio daleko,i nemogu reci da mi je lose,samo je drugacije,a drugacije i nije uvjek jednostavnije. od crtice