Sve šamara-kako to prekinuti

[Pliska]

Već neko vrijeme, otprilike 2-3 tjedna, Manuel stalno sve tuće, šamara. Počeo je najprije lupati sve nogom, a onda stalno šamara. Ono, uzmeš ga na ruke i on ti opali takve šamarčine da se sve trese. Njemu je to smješno :/ Ja mu uporno govorim da je to aj aj i da se smije samo raditi "dragi" ali ne pomaže. On napravi "dragi" pa onda opet upali šamar i smije se. Zadnjih dana i štipa. Svjestan je da to boli pa čini mi se kao da mu je to fora. Brata je brdo puta već pretuko Kad D.legne na kauč ovaj se popne i počne ga lupati. D. mu je i vratio par puta ali ni to ga nije smirilo.

Kako da završimo s time? Jel to samo faza i treba čekati da prestane?

[upornamama]

Jest, faza je , proći će.
Tako je bilo i kod nas, čini mi se kad je imao godinu i pol, kako došlo tako prošlo.

[Pliska]

Jest, faza je , proći će.
Tako je bilo i kod nas, čini mi se kad je imao godinu i pol, kako došlo tako prošlo.

Bolna neka faza Strah me dignuti dijete na ruke. Nevjerojatno kakvu snagu imaju tako maleni.

[bajadera]

je to je ostina, mali al dinamitni, posebno dečkići. Mojem od 1,5 godinu je super kad me čupa pa kad se ja iskreveljim od bola. Onda sam mu pustila da čupa do mile volje, stisnem zube i više nije fora....Eto, tak ga to više ne zanima...

[Pliska]

Ajme, pa bila bi sva plava da ga pustim da me šamara Još bi mislili da me muž zlostavlja

Ne, to mi nije varijanta.

Koja im je to fora da uživaju u patnji drugih

Mačku uhvati za rep i vuče je po cijelom stanu, a maca samo bolno mjauče. Da vidite facu od M :shock: Onaj prefrigani sretni i zadovoljni osmjeh sa brdo ponosa u očima.

[upornamama]

Mačku uhvati za rep i vuče je po cijelom stanu, a maca samo bolno mjauče. Da vidite facu od M :shock: Onaj prefrigani sretni i zadovoljni osmjeh sa brdo ponosa u očima.

Ovo ne bih dopustila nikako.
Koliko god maca bila umiljata, sigurno će joj prije ili kasnije puknuti film, i vratit će mu.

[Peterlin]

Jest, faza je , proći će.
Tako je bilo i kod nas, čini mi se kad je imao godinu i pol, kako došlo tako prošlo.

Bolna neka faza Strah me dignuti dijete na ruke. Nevjerojatno kakvu snagu imaju tako maleni.

Kad su moji (naročito mlađi) imali takve faze, dizala sam ih samo kad sam baš morala, a inače je upravo nedizanje bilo terapija. Ako bi htjeli na ruke, znali su jaaaako rano da će istog trena biti spušteni dolje ako zamahnu. Stariji je odmah shvatio. Mlađem je trebalo nekoliko mjeseci, a bome i dan danas povremeno zamahne (takav je dinamit-karakter) i stalno mora imati nekakvo oružje, pa to kanaliziramo kako znamo... sport, luk i strijela, mlaćenje tepiha i sl.

[Pliska]

ma ne puštamo mu. No čim se ja okrenem na sekundu on je već na maci. Mačak je stvarno super tolerantan, valjda zato što ga mali voli hraniti pa trpi , ali nikako mu ne dozvoljavamo da ga udara. Voli se čak i sjesti na njega i jahati ga ili se pak legne na njega cijelom dužinom. Čini mi se da Manuel shvača mačku kao sebi ravnog.

[piplica]

Takvu je fazu imao moj mlađi sin, ali kasnije, sa dvije godine.
Ništa, ama baš ništa nije pomagalo, objašnjavanja, priče, moje odrešito "NE!" kada bi to učinio... a najgore od svega je bilo to što bi on pljuske uvijek dijelio nenadano, dok mu tepaš, dok ga hraniš ili mu brišeš nosić i to ga je strašno zabavljalo...
Sve.... dok mu jednom nisam vratila, ostao je iznenađen i uvrijeđeno se rasplakao, ali me poslije više NIKADA nije udario.

Eto, nemajka sam, razapnite me...

[icyoh]

L je imao ovu fazu i trajala je dok mu 10mj. stariji frend nije opalio takav šamar nazad da se zavrtio oko sebe. Nakon toga je prestao s tim, valjda nije shvaćao koliko boli. Posebno jer sam ja vikala "joj", a to isto ponavljam u igri.

[di_zg]

Takvu je fazu imao moj mlađi sin, ali kasnije, sa dvije godine.
Ništa, ama baš ništa nije pomagalo, objašnjavanja, priče, moje odrešito "NE!" kada bi to učinio... a najgore od svega je bilo to što bi on pljuske uvijek dijelio nenadano, dok mu tepaš, dok ga hraniš ili mu brišeš nosić i to ga je strašno zabavljalo...
Sve.... dok mu jednom nisam vratila, ostao je iznenađen i uvrijeđeno se rasplakao, ali me poslije više NIKADA nije udario.

Eto, nemajka sam, razapnite me...

pridružuje se još jedna nemajka

pipilica, nisi sama

[Pliska]

Joj piplica kao da opisuješ mog M. Baš tako, izneneda pa šokantno. Ja mu tepam a on mene zvizne svom jačinom.

Nisi nemajka. Bar ja to ne mislim. Iskreno, jučer sam i ja njega opalila malo jače tako da je odmah napravio uvrijeđenu facu i tužio me tati. Srce me još boli i imam ogromnu grižnju savjesti. Nisam namjerno, uhvati me na prepad i jednostavno, istinktivno sam se obranila Sad sam očajna ali se nadam da će tako prestati.

Ako ne, oboružati ćemo se strpljenjem i čekati da prođe.

[ljerka]

Nakon tisuću objašnjavanja i molbi, jednostavno bih se okrenula i otišla i prestala komunicirati s njim na neko vrijeme. A kad je udario E. sjedio bi na kauču i razmišljao. I zaista ne bi silazio dok mu nisam rekla. I sad taj nerazgovor pali. I pita me jesi sad luta na mene? Nemoj biti luta, neću nikad više!
I nisi nemajka.

[mikka]

moja k. grize i udara glavom

[Pliska]

ljerka M. je još premali da igram igru prestanka komuniciranja. Jučer sam mu rekla da ga neću primiti na ruke jer mi rad ajaj na šta se on nasmijao i zviznuo me još jače :/ (bili smo na kauču). Onda je vidio da mu nedam da mi se približi i prebacio se kod tate pa je njega šamarao.

mikka Daniel je grizao kao mali. Kako smo se samo namučili s time Trajalo je nekih 2-3 god. Apsolutno ništa nije pomagalo, nikakva mjera. Morala sam stalno biti na oprezu kad je bio s drugom djecom. I u vrtiću je bilo ugriza pa su tete morale biti stalno na oprezu.
Manuel grize stvari, stol, stolice, ali ne ljude (na sreču)

[aleksandra]

Moja E. ce za par dana dvije godine,vec neko vrijeme je drzi samaranje.Pogotovo kada se nalji+uti na odredenu ososbu,pljusne ga svom snagom.Uporno joj pokazujem i govorim da to ne smije raditi jer to boli i da je ta osoba tuzna radi toga.Nekad upali nekad ne,ovo objasnjenje.

[mihim]

to je valjda u toj dobi normalno, moj je stariji dva tjedna i isto je htio udarat, prvo smo govorili da draga, da boli kad tuce i da to nije lijepo, onda prestane pa opet, onda se mm pravio da place i maleni se skoro rasplako i nije to vise radio, sad uglavno sve ljubi, i ljude i igracke. e al recimo jutros me cijelu igrebao ispod vrata i to mu je bilo super a mene sve pece.

[bajadera]

Ovo tu sve neki mali zvjerkani....

Moji su to prošli, moji sad viću "bezobraznik" kome god prođe, doma il vani...

[mihim]

[BebaBeba]

Kod mog necaka od 2 godine nije samaranje nego stipanje... i to onak bogovsko stipanje :/

[mašenka]

Maša (14 mj) grize, grebe, štipa, udara, čupa.. :/ i naravno to je silno zabavno. Eventualno se smiri kad dreknem ali onda mene ždere savjest. Dijeli puse za zabavu, ali ako nije po njenom udri i onda krepiva od smjeha.
Ako se za ozbiljno naljuti ugrize sebe za ručicu i onda mi je pokazuje cvileći kao :"vidiš na šta si me natjerala". Tati to ne radi .

[ljerka]

Pliska, zašto misliš da je premali? Ako misliš da neće razumjeti kad mu kažeš da si ljuta i da nema razgovora, varaš se. Jako dobro oni razumiju (provjereno ). I još nešto: čini mi se da si rekla da ajaj uporabljuješ i u igri? Ispravi me ako griješim. Nemoj to radit. On to povezuje s igrom. Reci mu jasno i glasno boli me i smrkni se. To svi razumiju!

[icyoh]

Nakon tisuću objašnjavanja i molbi, jednostavno bih se okrenula i otišla i prestala komunicirati s njim na neko vrijeme. A kad je udario E. sjedio bi na kauču i razmišljao. I zaista ne bi silazio dok mu nisam rekla.

Kod nas ovo uopće ne pali.
Ako ga stavim u kaznu da sjedi na kauču sići će, uopće me ne doživi.
Ako ga stavim u kinderbet onda počinje takva histerija da ga instant vadim, uzimam na ruke i smirujem dok me on grli.
Ignorirati ga ne mogu jer hoda za mnom, vješa se po meni i (opet) tako urla da me strah da ne dobije infarkt - pa ga opet dižem na ruke i smirujem.
Kad me udari neću mu vratiti jer nakon godina i godina treniranja mislim da je moj udarac (čak i najmanji) daleko prejak.

samo da nadodam da L nema problema s disciplinom kad je s tetom, bakom, čak ni tatom. Jedino mene dresira.

[di_zg]

Nakon tisuću objašnjavanja i molbi, jednostavno bih se okrenula i otišla i prestala komunicirati s njim na neko vrijeme. A kad je udario E. sjedio bi na kauču i razmišljao. I zaista ne bi silazio dok mu nisam rekla.

Kod nas ovo uopće ne pali.
Ako ga stavim u kaznu da sjedi na kauču sići će, uopće me ne doživi.
Ako ga stavim u kinderbet onda počinje takva histerija da ga instant vadim, uzimam na ruke i smirujem dok me on grli.
Ignorirati ga ne mogu jer hoda za mnom, vješa se po meni i (opet) tako urla da me strah da ne dobije infarkt - pa ga opet dižem na ruke i smirujem.
Kad me udari neću mu vratiti jer nakon godina i godina treniranja mislim da je moj udarac (čak i najmanji) daleko prejak.
samo da nadodam da L nema problema s disciplinom kad je s tetom, bakom, čak ni tatom. Jedino mene dresira.

imala sam potrebu iskomentirati ovo u svoju korist, naravno da kad me Laura opali svom snagom i u slučaju kad ja njoj kao vratim, to nije nikakvo udaranje. Nadam se da nikada neću niti refleksno stvarno ošamariti svoje dijete, ali ovo što joj ja kao vratim je jako jako blaga imitacija onoga što je ona meni napravila, da se čak niti ne zacrveni, ali joj je to više uvreda. Nisam pobornik mlačenja djece, ali moram priznati da ovo moje vraćanje ima rezultata. Napominjem još jednom da je ne šamaram već je samo kao malo pljesnem po ličeku, koje se niti ne zacrveni....

[icyoh]

Di zaista nisam ciljala na nikoga posebno, niti bi mi uopće palo na pamet da će itko opaliti dijete svom snagom.
Naprosto sam se referirala isključivo na sebe - dugo sam trenirala (najprije rukomet pa boks) i nemam povjerenja u svoje "lagane" udarce.

[cvijeta73]

Nakon tisuću objašnjavanja i molbi, jednostavno bih se okrenula i otišla i prestala komunicirati s njim na neko vrijeme. A kad je udario E. sjedio bi na kauču i razmišljao. I zaista ne bi silazio dok mu nisam rekla.

Kod nas ovo uopće ne pali.
Ako ga stavim u kaznu da sjedi na kauču sići će, uopće me ne doživi.
Ako ga stavim u kinderbet onda počinje takva histerija da ga instant vadim, uzimam na ruke i smirujem dok me on grli.
Ignorirati ga ne mogu jer hoda za mnom, vješa se po meni i (opet) tako urla da me strah da ne dobije infarkt - pa ga opet dižem na ruke i smirujem.

samo da nadodam da L nema problema s disciplinom kad je s tetom, bakom, čak ni tatom. Jedino mene dresira.

ovako i meni s m. jedino što ona dresira mene i j. čak se ni u parku ne tuče, samo mene i j, tu i tamo tatu. ni jjoj za sad ne vraća, uhvati joj ruku kad uspije, kad ne uspije onda na nju urla.
neki dan ga je iz čista mira nogom drmnula u glavu.
ne grize se, ali šamara i tuče s glavom. to joj je omiljeno. ne kužim zašto nju ne boli :?
joj, samo da ne skuži da može i gristi. :/

[di_zg]

Di zaista nisam ciljala na nikoga posebno, niti bi mi uopće palo na pamet da će itko opaliti dijete svom snagom.
Naprosto sam se referirala isključivo na sebe - dugo sam trenirala (najprije rukomet pa boks) i nemam povjerenja u svoje "lagane" udarce.

znam da nisi ali imala sam potrebu objasniti svoj "šamar" jer iskreno da je lupim onak pošteno vjerovatno bi odletila....

[bubimira]

je to je ostina, mali al dinamitni, posebno dečkići.

o kak da ne... da vidiš kak sam ja jedan dan kad sam došla doma s posla dobila zvek po sred glave s plastičnim mobitelom od svoje umiljate curice i to joj je bilo urnebesno smiješno.
iskreno i meni je povremeno smiješno kad joj vidim taj neki pogled u očima al još bi ja ostala ozbiljna na takve fore al kaj mogu kad mi se starija kćer počne smijat tome i onda zajdno udaraju gdje stignu i umiru od smjeha. ode onda sve u honduras..

ponekad i u parkiću ima tendenciju čuškat drugu djecu ako želi uzet nešto što oni imaju taj tren u rukama.

nemam poseban recept...osim što ju taj tren odmaknem od situacije pa makar urlala.
i ja se nadam da će brzo proći

[Anci]

Ma ja baš nisam za ovo vraćanje udarca... makar bio "bezbolan".
Što time govorimo djetetu- da je u redu udariti kad te netko ljuti? Kad ti nije po volji? Kad te netko ne posluša? :/

Imam dva dokaza koji potvrđuju moju teoriju:
1. udaranje prođe nakon ustrajnog ne, kad dakle, dijete prođe ta "faza"

2. kad se moja djeca zakače i jedna udari- druga će obavzeno vratiti, no time sestru nije ništa naučila jer će se sve ponoviti prvom sljedećom svađom

[icyoh]

Jednom sam tjedan dana hodala na posao s ljubičastom šljivom ispod oka jer mi je moje sunce svom snagom zavitlalo staklenu bočicu u glavu kad sam ga htjela spriječiti da njome udara po tv-u.
Ko zna što moji kolege misle, da smo neka luda familija :/

[printemps]

Moj grize užasno, samo me strah da ne počme grist u jaslicama

[icyoh]

Moj grize užasno, samo me strah da ne počme grist u jaslicama

nas je teta pošteno oprala radi ovog.

[Pliska]

Ma ja baš nisam za ovo vraćanje udarca... makar bio "bezbolan".
Što time govorimo djetetu- da je u redu udariti kad te netko ljuti? Kad ti nije po volji? Kad te netko ne posluša? :/

Imam dva dokaza koji potvrđuju moju teoriju:
1. udaranje prođe nakon ustrajnog ne, kad dakle, dijete prođe ta "faza"

2. kad se moja djeca zakače i jedna udari- druga će obavzeno vratiti, no time sestru nije ništa naučila jer će se sve ponoviti prvom sljedećom svađom

Neznam što bi ti rekla :/

Pitam se od kud im uopće to šamaranje kad ih mi ne tućemo. Promatrajući tu malenu djecu ja bi čak rekla da to nekako dođe istinktivno. Nedaš mi igračku pa ču se rukama i nogama boriti za nju. To je valjda instinkt koji se probudi kod njih. Onda vide da ima reakcija (smjeh, plač, vika, bilo što) pa im postane zabavno. Osječaju se važnima i jakima. Tako sam barem ja protumačila tu fazu.

E sad, kad mu D.vrati onda ovaj prestane, a dokle god mu samo vičemo ne, on šamara i dalje.

[Anci]

I ja mislim da je to instinktivno. Ni mi ih ne tučemo, pa im to dođe tako prirodno.
Moje ne prestanu na vraćanje, onda se počupaju.
Kod nas pali razdvajanje.

[Pliska]

Da jer su kod tebe curice male razlike. Moji su skoro 8 godina, a ovaj je još sasvim mali pa kad ih i razdvojim onda mali ide za velikim Kad zapne nemožeš ga se nikako riješiti

[upornamama]

Opet preporučam knjigu H. Karpa "Najsretnije dijete u kvartu", lijepo je objašnjeno zašto imaju potrebu za udaranjem/štipanjem/griženjem.

[icyoh]

Ma, uopće ne vjerujem u sve te silne knjige o odgoju. Skroz me zanima da li svi stručnjaci zaista imaju "savršenu" djecu, liniju, sređen život...

[Anci]

Mene zanima što piše.
upornamama, pa ako ti se da...

[Pliska]

Ma, uopće ne vjerujem u sve te silne knjige o odgoju. Skroz me zanima da li svi stručnjaci zaista imaju "savršenu" djecu, liniju, sređen život...

Ma nemaju ne, ne brini.

koliko sam samo puta vidjela zagovornike zdrave hrane, dijeta i vježbanja da izgledaju sve samo ne kao netko što se zdravo hrani :/

Mene zanima što piše.
upornamama, pa ako ti se da...

please!

[upornamama]

Pa ovako, najprije da kažem da me ne oduševljavaju sve Karpove tvrdnje, ali neke su mi stvari u njegovim knjigama ksasvim logične.
Dosta je nezahvalno sažeti cijelo poglavlje u par rečenica, ali evo: Karp je razvio teoriju prema kojoj dječji (nerazvijeni) mozak uspoređuje sa mozgom neandertalca, te tako i objašnjava ponašanje dvogodišnjaka.
Njihova je reakcija instinktivna, i bez zle namjere (tu navodi primjer Bam Bama iz Flinstonesa). U toj dobi se počinju boriti za svoje jesto u "čoporu".
Roditelji griješe kad pokušavaju djeci naširoko objašnjavati zbog čega takvo ponašanje nije u redu, a trebali bi razvijati "fast food" rečenice, dakle, ukratko ponoviti što je dijete reklo kako bi mu se dalo do znanja da ga čujemo, i tada, sa dvije-tri riječi objasniti da to ne može dobiti, i sve ponoviti nekoliko puta.

Uh, valjda se kuži što sam htjela reći.

[Ana :-)]

moja k. grize i udara glavom

Uf...i David je bio u skupini klinaca koji udaraju sa glavom (ali baš udaraju), i trajalo je jako dugo, sigurno godinu dana, glava mu je znala biti sva ljubičasta i puna podljeva i odjednom je prestao.

Sada zna svako toliko napraviti fintu da će udariti sa glavom ali se zaustavi milimetar od poda, valjda je skužio da boli

[Pepita]

Pa ovako, najprije da kažem da me ne oduševljavaju sve Karpove tvrdnje, ali neke su mi stvari u njegovim knjigama ksasvim logične.
Dosta je nezahvalno sažeti cijelo poglavlje u par rečenica, ali evo: Karp je razvio teoriju prema kojoj dječji (nerazvijeni) mozak uspoređuje sa mozgom neandertalca, te tako i objašnjava ponašanje dvogodišnjaka.
Njihova je reakcija instinktivna, i bez zle namjere (tu navodi primjer Bam Bama iz Flinstonesa). U toj dobi se počinju boriti za svoje jesto u "čoporu".
Roditelji griješe kad pokušavaju djeci naširoko objašnjavati zbog čega takvo ponašanje nije u redu, a trebali bi razvijati "fast food" rečenice, dakle, ukratko ponoviti što je dijete reklo kako bi mu se dalo do znanja da ga čujemo, i tada, sa dvije-tri riječi objasniti da to ne može dobiti, i sve ponoviti nekoliko puta.

Pročitala sam knjigu dvaput i zaista ima jako puno korisnih stvari, sve i da to nije tako u sve djece, imam dokaz da kod nekih pali.
Ako je upalilo kod R. od moje prijateljice, onda je zbilja dobar savjet.

Uh, valjda se kuži što sam htjela reći.

[bleeda]

evo i ja se moram priključiti grupi zlostavljanih mama...samo što moja Iva ne samo da lupa i šamara, nego i čupa i grize.
ruke su mi sve pune plavih šljiva od njenih ugriza. ima 8 zuba i abnormalno jak zagriz da ponekad mislim da bi mi otrgnula kožu.

kod nas ne prolazi ni NE, ni hlađenje, ni ništa.
ona jednostavno to sve doživljava kao igru. a ako ja slučajno zavrištim od boli kad me ugrize to joj je poziv na još jače ugrize....to je stvarno užasno.

iskreno, kao što je pliska rekla ponekad me strah vlastitog djeteta, a još me više strah što će raditi djeci u jaslicama.
ona nema određenu osobu koju će napadati, svi dođu na red ako se ona s njima želi "igrati".

ja sam već razmišljala da ju odvedem psihologu i rekla sam MM-u da ona naprosto nije baš normalna.

[Anci]

Pa ovako, najprije da kažem da me ne oduševljavaju sve Karpove tvrdnje, ali neke su mi stvari u njegovim knjigama ksasvim logične.
Dosta je nezahvalno sažeti cijelo poglavlje u par rečenica, ali evo: Karp je razvio teoriju prema kojoj dječji (nerazvijeni) mozak uspoređuje sa mozgom neandertalca, te tako i objašnjava ponašanje dvogodišnjaka.
Njihova je reakcija instinktivna, i bez zle namjere (tu navodi primjer Bam Bama iz Flinstonesa). U toj dobi se počinju boriti za svoje jesto u "čoporu".
Roditelji griješe kad pokušavaju djeci naširoko objašnjavati zbog čega takvo ponašanje nije u redu, a trebali bi razvijati "fast food" rečenice, dakle, ukratko ponoviti što je dijete reklo kako bi mu se dalo do znanja da ga čujemo, i tada, sa dvije-tri riječi objasniti da to ne može dobiti, i sve ponoviti nekoliko puta.

Uh, valjda se kuži što sam htjela reći.

Ok, mislim da se djelomično slažem s njim
Ovo s neandertalcima... ne znam, baš mi nije sjelo :/

Ali, ono što vjerujem- da dijete ne radi neke stvari da napakosti, već da se ne zna postaviti drugačije. Na nama je da to odobravamo/ne odobravamo i kako bi se reklo- postavimo granice.
I ja sam primjetila da kad glasno kažem njenu želju, da se smiri i prestane vikati jer zna da sam je čula.
E, onda ja kažem (kojiput) povijesno ne pa onda opet malo viče, ali ne dugo.

Ovo govorim o djetetu od 2.5 godine.

Hvala, upornamama

[hermina]

Ja sam znala biti sva izgrižena, prvo iz ljubavi, onda je skužio da mi pakosti. Moram priznat da sam ga koji put malo gricnula, sam da vidi i skuži da me to boli. Skužio je, rasplakao se jer mu je bilo žao, a ja se onda osjećala odvratno. I eto šta sam dobila!
Onda je bila faza šamaranja druge djece iz čistog mira.
Sad samo seku malo jače tapša po leđima i trbuhu (tak da se čuje u drugu sobu). Ali ovo zadnje nije svjesno i pakosno, nju obožava.

[Bamsic]

faza...ali nije baš ugodno

[Pliska]

Više ne šamara, barem ne često :D Sada štipa i baca se na pod :/

[upornamama]

Evo, vidiš - faza.

[upornamama]

Krivi smajlić, htjela sam ovaj .

[srecica]

Leila mene udari, neki put zaista jako i ja kazem 'au' i imam zaista bolni izraz na licu ... i onda ona pocne plakati i hvata me za lice i govori 'mama, mama', kao kad ja njoj govorim 'Leila pogledaj me', tako da pretpostavljam da sa tim udarcem zeli privuci paznju ... govorim joj da ne zelim da me udara i da me to boli, ali ona na ta moja objasnjavanja nakon sto me udarila place :? ... ono kao da place umjesto mene, ne kuzim.

Inace nikoga drugog ne udara, mi nju ne tucemo niti pec-pec po prstima, u parku zna dobiti udarac od prijateljica dok se 'bore' za istu igracku, ali ne vraca, obicno ostane onak zatecena ali onda jos grcevitije ne zeli popustiti, tako da sve zavrsi placem jedne od strana.