Andrej je do cca treće godine teško prihvaćao višednevna putovanja, mislim baš zbog spavanja. Veselio bi se kad bismo stigli, i to, ali ubrzo bi rekao "Ja bi doma" i to bi eskaliralo skoro do plača.
Dok se jednom nisam dosjetila u čemu je stvar i rekla mu: "Sad smo tu doma! Sljedeća 4 dana ovo je naš dom."
Odmah je to prihvatio i više nije bilo problema.
Kako je stariji, sve radije putuje, evo, neki dan smo se vratili iz Gorskog kotara, a on pita kad ćemo opet na put