Ja mrzim parkiće!!

[ana.m]

Dobro, ne generalno sve parkiće i parkiće kao takve.
Volim neke nove parkiće, neke koji su lijepo uređeni i imaju nove i lijepe sprave za igru, koji nisu zapišani i zakenjani.
Ali takvi nam nisu blizu i u takve idemo rijetko.
Govorim o kvartovskim parkićima.
Prvo mi je već muka na samom početku kad znam koja procedura slijedi kad se samo sjetim polaska.
Spremanje jednog, pa drugog, pa sebe, pa kaj će tko ponjeti, pa nekaj za piti, nekaj za gricnuti...Pa sve to tegli dole s 4. kata, ne daj Bože nešto da se zaboravi!
Pa do "najazanimljivijeg" parkića imamo 15 minuta, ako ne zastajkujemo, ako Iva surađuje i hoće se voziti u kolicima, a ne inzistira na tome da bi hodala 5 minuta, pa se 10 minuta nosila, a ja neka uz to i kolica guram...
Pa Janko koji je u nekom svom filmu i juri okolo ko muha bez glave a cestu treba preći cca 3 puta. I cijelim putem se hoda uz cestu!
I tako dok dođemo do prakića, dok s uspijemo dogovoriti tko će na koju spravu, pa ako su u pijesku ili oko pjeska, paziti da Iva ne ugura koji čik u usta (koje btw bacaju i neke mame ), da ne primi drek u ruke, da ne dođe neki pes i ne pokenja se ili ne popiša iako je pesima zabranjeno biti tamo. Pa paziti na pametnjakoviće koji se voze na bickilima kao da su na trkama i još se fure ako im se koje dijete nađe na putu.
A o vječitom natezanju među igračkama da ne govorim. Jer sve što smo ponjeli od doma ne diraju, ali ako netko ne daj Bože pipne dreka, a Bogu fala nisu moji klinci samo takvi već i ostali, pa kad moji naravno kao i svi drugi žele tuđe igračke, ovi drugi u dreku, pa smiruj, pusti, drž ne daj.
Pa kupi mi ovov, kupi mi ono, pa sad bi sladoled, pa sad bi sok, sad bi vodu, pa pecivo....
Da li sam rekla da sam umorna i luda već na ulazu u parkić???
I dođem doma spremna za Vrapče.
Ja mrzim ići u park!
Da li sam ja stvarno usamljeni slučaj ili ima onih koji ovo razumiju.

[Vrijeska]

Ima nas još

[icyoh]

Ja se sama s L rijetko kad usudim otići malo dalje. Pa neće u kolica, pa neće hodati nego u smjeru gdje on želi, pa hoće bočicu, pa ju zavitla u pod, pa urla za bočicom. Ako kažem NE onda kreće urlanje (i ne znam da li se to meni čini ili je uvijek triput glasniji pred publikom), pa bacanje po podu..
U parku trči od djeteta do djeteta, ja za njim jer je dosta grub pa da ne napravi nešto.

A da ne pričam da ne volim ići bez odrasle pratnje jer se onda moram družiti s kvartovskim mamama i uživati u narodnim mudrostima tipa "a vaš L još ne radi to i to.. Moje dijete samostalno zbraja brojeve do 200 od 12mj" / "pljesnite ga malo, uopće vas ne sluša" / ...

[pomikaki]

mene to nekako ne dira :/
parkići su mi ok jer se djetetu sviđaju, jer tamo sreće drugu djecu, a probleme rješavamo putem.
Drekece i čikove vadim iz ruku i kažem ne, ako joj se ne da hodati nosim, ako nam se hoće promjenit ćemo putanju.
Hranu većinom ne nosimo, jednostavno na to ni ne pomislim (premda mi bude malo bed kad stane u red pred mame koje dijele svole lunch pakete svima u parku a ja nemam ništa za razmjenu).
Možda se umorim, ali umorila bih se i da smo svaki dan kod kuće i ne radimo ništa zabavno.
Što se tiče kvartovskih baba, ionako sam slabo komunikativna. A savjeti ne dopiru do mene. A nekad nisu ni sve loše.

[sofke]

mi iz vrtića se skompali pa nas barem sedam do osam mama i tata i baka sjedi, a oni luduju (u parku je kafić )

prije mi je parkić bio neljudska tlaka i dosada, sad nam je baš ok

odmah poslije vrtića samo se preselimo za stol u parkiću, nakupuje se i donese hrana (naša draga i jedina baka iz ekipe prekjučer donijela namaz od račića) i udri, prvo kava,a pred kraj se i piva razlijeva

u pola devet koordinirana akcija kad svi idemo doma zajedno, tako da nitko ne tuli..klinci dođu do stola samo kad su žedni/nešto bi pojeli

prije su dolazili uplakani tužibabit, ali smo ih u dogovoru sasjekli u korijenu

parkić rules

[krumpiric]

Ja živim u Podsusedu. Tj. živim 20 minuta pješačenja od Poduseda. Tamo di ja živim nema ništa. Tu nemamo di ni ŠETATI. Nema pločnika. Za doći u Podsused moram kroz pothodnik, znači nema s kolicima, preteško je. U Podsusedu imaju tri prastare sprave kod Konzuma di se okupljaju pijandure koji utrčavaju u Konzum po alkohol svakih 3min. I to je to. Najbliži normalan parkić nam je 15min-VLAKOM. U Gajnicama..





zašto smo tu?Jer je svuda drugdje preskupo-stanovi, mislim...

eto.


Eh, ja bi rado parkić i šetnicu i nešto normalno, al cest la vie...

[icyoh]

Taj običaj nošenja hrane me uvijek zbuni.

Ponesem L piškote i dam mu ih par. Pa bih dala i drugima, djeca se vješaju po meni, a ja pokušavam shvatiti koja je čija mama da pitam jel' smijem dati. Uvijek se nađe jedna koja me zgazi pogledom jer mi je uopće palo na pamet dati njenom djetetu takvo smeće. Pa onda svi jedu piškote, a jedno dijete urla, meni je neugodno, a ta mama me ubija pogledom.
A da ne dam nikome, to mi je pak grozno.
A ako ne nosim, L urla.

[anima]

Ja volim ići u park, prizanajem da nismo išli dok je bila jako mala, negdje sa 2 god. smo tek počeli, i odemo na max 1 sat, ako je gladna idemo doma, ne vučem ništa sa sobom, stavim ju na bicikl i brzo smo doma

[apricot]

mene to nekako ne dira :/
parkići su mi ok jer se djetetu sviđaju, jer tamo sreće drugu djecu, a probleme rješavamo putem.
Drekece i čikove vadim iz ruku i kažem ne, ako joj se ne da hodati nosim, ako nam se hoće promjenit ćemo putanju.
Hranu većinom ne nosimo, jednostavno na to ni ne pomislim (premda mi bude malo bed kad stane u red pred mame koje dijele svole lunch pakete svima u parku a ja nemam ništa za razmjenu).
Možda se umorim, ali umorila bih se i da smo svaki dan kod kuće i ne radimo ništa zabavno.
Što se tiče kvartovskih baba, ionako sam slabo komunikativna. A savjeti ne dopiru do mene. A nekad nisu ni sve loše.

identično ovako.
osim dijela o komunikativnopsti.

[ms. ivy]

selim na izazove.

[BusyBee]

Mi volimo parkice.

[pomikaki]

Taj običaj nošenja hrane me uvijek zbuni.

Ponesem L piškote i dam mu ih par. Pa bih dala i drugima, djeca se vješaju po meni, a ja pokušavam shvatiti koja je čija mama da pitam jel' smijem dati. Uvijek se nađe jedna koja me zgazi pogledom jer mi je uopće palo na pamet dati njenom djetetu takvo smeće. Pa onda svi jedu piškote, a jedno dijete urla, meni je neugodno, a ta mama me ubija pogledom.
A da ne dam nikome, to mi je pak grozno.
A ako ne nosim, L urla.

upoznaj se s tom mrkom mamom, može biti da se znate s foruma

[nika612]

i mi jako volimo parkice.
obozavamo.
al ja imam jednu curku, pa nije ni tak naporno.
obozavam kad vidim kak se ona veseli.
joj stare frendice, joj nove, joj nove sprave...
meni nije problem komunikacija s drugima (doduse tu u de malo je ),
al sad se s nostalgijom sjecam kvartovskog parkica, ispred ulaza.
a ak nema nikog za usputnu pricu, sjednem na klupu i promatram djevojcicu.
mi bi mogle biti vani cijele dane...

[Anci]

Mi volimo parkiće. Ako nekad nisam raspoložena za razgovor, malo sjednem po strani.
Nekad sjedim s djecom u pješčaniku , igram se s njima i tako.
Nekad se rolamo oko parka.

Nemam neko pravilo o hrani. Ako smo već spremne doma za van i sjetim se da imam jagode, borovnice ili nešto što će propast, onda to ponesem da se ne baci

A ovo vaše 100-godišnje spremanje i 100-godišnje hodanje do odredišta je i nama svakodnevica.

[sofke]

Taj običaj nošenja hrane me uvijek zbuni.

Ponesem L piškote i dam mu ih par. Pa bih dala i drugima, djeca se vješaju po meni, a ja pokušavam shvatiti koja je čija mama da pitam jel' smijem dati. Uvijek se nađe jedna koja me zgazi pogledom jer mi je uopće palo na pamet dati njenom djetetu takvo smeće. Pa onda svi jedu piškote, a jedno dijete urla, meni je neugodno, a ta mama me ubija pogledom.
A da ne dam nikome, to mi je pak grozno.
A ako ne nosim, L urla.

ja od slatkog donesem male dorina čokoladice, dam njima pa si sami dijele

oni su ipak petogodišnjaci koji su cijelo popodne u parku bez ručka

doduše, jedan dan sam dala čokoladicu nekoj malenoj koja nije iz našeg društva, dijete stalo, pruža ručice, a oči kao tanjurići..što ću, otela većima da dam njoj kad dotrči narogušena mama da neće moći spavati od toga (pet i pol popodne)

kužim ja to sve, ali kao što ona ima pravo svom djetetu ne davati čokoladu, tako ja imam pravo svom djetetu dati čokoladu, ne idem okolo i ne nudim nego dijete samo došlo

samo se nadam da nije već cijela nova tema o tom slučaju otvorena na forumu

[Anci]

kužim ja to sve, ali kao što ona ima pravo svom djetetu ne davati čokoladu, tako ja imam pravo svom djetetu dati čokoladu, ne idem okolo i ne nudim nego dijete samo došlo

X

često izvor frustracije budu i situacije kad se pola djece u parku smije izuti, pola ne

[icyoh]

Taj običaj nošenja hrane me uvijek zbuni.

Ponesem L piškote i dam mu ih par. Pa bih dala i drugima, djeca se vješaju po meni, a ja pokušavam shvatiti koja je čija mama da pitam jel' smijem dati. Uvijek se nađe jedna koja me zgazi pogledom jer mi je uopće palo na pamet dati njenom djetetu takvo smeće. Pa onda svi jedu piškote, a jedno dijete urla, meni je neugodno, a ta mama me ubija pogledom.
A da ne dam nikome, to mi je pak grozno.
A ako ne nosim, L urla.

upoznaj se s tom mrkom mamom, može biti da se znate s foruma

bit' će, to sam i ja pomislila

[Serpentina]

Ja volim parkiće. Crikveničke. Uvijek smo sa upoznatom ekipicom, svi nešto jedu, imamo ok ekipu pa nije totalni junk nikad u igri, više neko voće.

U Rijeci ne idemo u parkiće ako nije u dogovoru s nekim jer nema pristojnog u kvartu. Na duže mi se ne da hodat/vozit se s busom da bi brojale muhe na "tuđem" teritoriju.

[Pliska]

Baš jučer kažem mami da kako nam je lijepo tu gdje jesmo.

Naselje van malog grada, živimo u priv.kući u slijepoj kući sa ukupno 2 kuće, ispred nas je šuma, a malo ispred lijevo je nog.teren mjesnog kluba Dinamo . Iza nas livadica, jedno malo raskršće i onda asfaltirano igralište i do njega parkić za dijecu. Oko 17.30 izađemo iz kuće obučeni "za po doma" prošetamo do parkića (5 min Manuelovog hodanja ), pozdravljamo sve susjede i prokomentiramo što ima novog u naselju i u vrtu, poigramo se na igralištu, a za nazad obiđemo najprije susjedne vrtove pa onda i naš i najedemo se svakakvog voća i povrća.

Jesam li napomenula da prođe kroz raskršće svega 5 auti dok smo vani

Ima djece ali ne previše tako da se ne svađaju ni djeca ni mame. Imamo 2 bebe i 3 jednogodišnjaka te jedan dvogodišnjak. Ostali su preko 5 pa do nekih 13 cca i ima ih podosta. To je već ekima mog starijeg sina, a njih nemožeš uhvatiti ni za glavu ni za rep.

Iskreno, divim se mamama u velikim gradovima.

[KayaR]

Kada su sinovi bili bebe stanovali smo na drugom kraju grada.
Tamo ima veeeliki park sa puno staza,klupa i sprava,i moze se provesti celi dan a da se ne mora ni sa kim posebno sprijateljivati.
Zatim smo se preselili pa su nam baba i deda blizu,te su ih oni setali jer smo mi radili.
Vikendima i u slobodna popodneva sam se sprijateljila s par mama iz susedstva s decom istog uzrasta pa i nije bilo lose sedeti u skucenom parkicu.
Sad su sinovi veliki,imaju svoje drustvo,a mame od drugara sad retko izlaze jer rade a i deca su velika pa se sama cuvaju.
A ja?
Izvedem bebu i blejim sama,cuvam da nas ne omlati kakva lopta u glavu i ubijam vreme.
Nikog ne poznajem,a poznanstva tipa "sad pa ko zna kad" me zamaraju,nisam ni ja bas komunikativna sa nepoznatima
Pitam se,kad Iva malo poraste pa zavoli park,kako cu provoditi vreme vani s njom...
Nekako sam izasla iz svega toga a sad se opet moram vratiti
Baka servis vise nemamo....
Uh,ni ja ne volim parkic

[Anci]

Iskreno, divim se mamama u velikim gradovima.

I veliki gradovi imaju male parkove
Ko što sofke piše. OK, mi samo kavu zasad pijemo

[ivanche]

Eh, ja bi rado parkić i šetnicu i nešto normalno, al cest la vie...

Malo OT, doći ćemo ti u kvart ipak pa ćete se igrati kod nas u vrtu

[a zakaj]

Iskreno, divim se mamama u velikim gradovima.

I veliki gradovi imaju male parkove
Ko što sofke piše. OK, mi samo kavu zasad pijemo

ja sam u vasoj grupaciji

s tim da je moje starije dijete, otkad je pocelo dobivati djeparac i ici samostalno u ducan, postalo strahoviti raspacavatelj junk-hrane i pica u lokalnom nam parkicu (a i ostatak njegove ekipe) . (ledenice su mi prve na listi horror hrane).
Ali, na srecu, u nasem parkicu nema bas puno rodastih mama, pa me nitko ne gleda ispod oka
a jedan dan sam doniijela razrezanu lubenicu, to je bogme planulo brze nego cips

[Barbi]

Ja obožavam ići na igrališta (naime meni park znači nešto sasvim drugo ) no mi smo jako mobilni pa često idemo na sva ona lijepa i uredna npr. na Boćarskom, Bundeku, Jarunu....
Kad nam se na da daleko imamo dva mala kvartovska igrališta na tri minute hoda, i tamo bude zgodno i mirno jer nema nikad puno djece.
Hranu nikad ne nosimo, eventualno vodu.

[a zakaj]

sva ona lijepa i uredna npr. na Boćarskom, Bundeku, Jarunu....

a ja bas ta lijepa ne volim, nego mi je drazi nas lokalni i zmazani.
tu gdje se svi klinci znaju, i gdje se ne bojim kad ce mi se koje dijete pogubiti.

[Joe]

mi imamo nekoliko igrališta na koja idemo, i uvijek nosimo i vodu i peciva. kad dođemo na igralište, ja tražim pola sata za kavu (ako ste sumnjali ) i nakon toga sam njihova.

volim ići u parkić/igralište jer mi je alternativa (ostanak kod kuće) nekako sumorna.

[Anci]

sva ona lijepa i uredna npr. na Boćarskom, Bundeku, Jarunu....

a ja bas ta lijepa ne volim, nego mi je drazi nas lokalni i zmazani.
tu gdje se svi klinci znaju, i gdje se ne bojim kad ce mi se koje dijete pogubiti.

i ja ovako
tako da u ove velike parkove gotovo uopće ne idemo
previše me frustriraju

[icyoh]

Mi već mjesecima planiramo uređenje vrta pa se nadam da ćemo izbjeći klipsanje u park (uz to mi je draže da se igra s djecom iz susjedstva čije mame znam, meni pod prozorom).

[čokolada]

U park/na igralište nosim vodu ili jogurt u bočici, a za jesti ništa jer mi je tlaka nositi i jer im ruke poslije budu užasno prljave. Svejedno uvijek stanu u red za dijeljenje hrane!
A. je već odavno samostalna u igri i jurcanju, a za M. jurim ko baba za kokošima. Nekad bi se i popričala s nekim, ali ne stignem od trčanja.

[babyboys]

Ja živim u Podsusedu. Tj. živim 20 minuta pješačenja od Poduseda. Tamo di ja živim nema ništa. Tu nemamo di ni ŠETATI. Nema pločnika. Za doći u Podsused moram kroz pothodnik, znači nema s kolicima, preteško je. U Podsusedu imaju tri prastare sprave kod Konzuma di se okupljaju pijandure koji utrčavaju u Konzum po alkohol svakih 3min. I to je to. Najbliži normalan parkić nam je 15min-VLAKOM. U Gajnicama..





zašto smo tu?Jer je svuda drugdje preskupo-stanovi, mislim...

eto.


Eh, ja bi rado parkić i šetnicu i nešto normalno, al cest la vie...

susjedo,
malo OT - kunu se ovi od kojih smo mi kupili stan da više nema gradnje, između moje ulice i priobalne su livade na kojima bi trebali niknuti park, sportsko igralište i još štiošta, samo da riješe imovinsko pravne s jednom jedinom bakom.
a i škola i vrtić su u planu u idućih 2 godine.

http://Malo OT, doći ćemo ti u kvart...kod nas u vrtu još malo OT - možemo i mi?

na temu - ja volim park u voltinom - dovoljno sigurne sprave, dovoljno mama koje znam kad poželim društvo i dovoljno onih koje neznam kad mi nije do razgovora... kako J raste, ionako više vremena provodim u sprečavanju njega da se popne na banderu ili padne s tobogana.
T je velik i njegova ekipa se kolektivno preselila na školsko igrališt iza čoška.

moji dečki su inače otkrili onaj novi park u Vrapču i super, je , ali brate, daaaleeekooo :/

[Anemona]

Mi obožavamo naš parkić/igralište. To je jedino u našem malom gradu, ali mi smo udaljeni 1 minutu pješice, tako da smo tamo 2xna dan, ponekad i više. Mame koje dolaze s djecom uglavnom sve poznamo, mada obično idem u kompi s susjedom i njenom curicom, tako da se lijepo djeca igraju.
Jest da sam uglavnom jedina mama koja se spušta po toboganu, ali ne radim gužvu, pazim na svoj red.

[točkalica]

mi smo u parku oduvijek!!
s tri je krenuo u vrtić i do tada imamo termin 2 sata ujutro i 2sata popodne budemo u parku, osim po zimi naravno.
čim krene proljeće jednva čekamo.
park nam ej blizu i to ne jedan lai imamo naviku ići u jedan a ponekad i drugi!
kad je bio mali bilo je više trčanja, ali sada (4.5god.) ima svoje društvance mi mame se sve znamo i super nam je to..lijepo kava na klupicu i uživaj..dječica se igraju mi ćakulamo .. i ne pričamo uopće koje dijete je to napravilo i tko je pametniji, nego o svakakvim stvarima, svaki put drugo, družimo se. kao što neki sjede u kafiću tako mi sejdimo u parku jer je pogodnije a djecu.

jedino što ne kužim su mame koje dovedu djecu u park i onda: Ajmee nemoj dirat pijesak zaprljat ćeš se :? , mislim da je to trebalo imat na umu kad je išla u park, ipak je pijesak glavni dio parka, i dječja obožavana igra. po meni bolje ostat doma ili ić negdje drugdje nego dovrst dijete na pijesak i zabranit mu da se igra s njim :? !!

od tegljenja igračaka u park smo davno odustali jer se i tako nitk ne igra s njima, imaju uvijek neke druge ideje i na kraju te kantice i lopatice tamo leže, nitko se ne igra s njima, ali kad ih netko drugi dira onda NEEEEE.
uglavnom se jede malo prije i večera poslije parka tako da rijetko nosimo nešto u park, osim obavezne boce sa vodom ili sokom i maramice uvijek ima neka od nas. hvala bogu nemamo problema s hranjenjem pa nemoram trčat za njim s bananom .


Sve u svemu volimo parkiće i za tri sata krećemo u jednog!!!!

[krumpiric]

offt bb, škola i vrtić bi navodno trebali biti u kukuruzištu
di je ta baba, zadavila bi takve što oće prodat kukuruzište ko svetog Petra kajganu

inače, tu kod mene i babyboys je hrpetina zgrada-koju su naselili mladi parovi s djecom-i ništa drugo. Ama baš ništa. Djeca se igraju ispred zgrade i bježe od auta. Kad se žalite da vam se neda u park ja bi vas udavila

[krumpiric]

nemamo ni dućan.ja dvajst minuta gazam do prvog.

[ana.m]

Vidim, svakakva su mišljenja...
Ja ovaj dotični park mogu i izbječi ali ipak odemo nekad zbog klinaca.

A ono čemu se još uvijek nadam je vlastito dvorište, pa uživancija!
Nadam se samo da tada neće već krenuti po diskaćima pa nam park neće biti niti bitan!

[ana.m]

Nemam ja problem s tim da se dijete igra u pijesku, Iva je s neounih godinu dana puzala po pjesku samo u peleni.
Ali to natezanje, pa na toboganu kad se neće spustiti, pa drugi čekaju, pa daj se spusti, ajde, da drugi ne čekaju, a ne daj Bože maknuti je dreeeeeka!
To mi je baš ali baš tlaka!

I sve to "trpim" radi njih dvoje, mada da se mene pita...

[Cathy]

Najbliži normalan parkić nam je 15min-VLAKOM. U Gajnicama..

Bila neki dan u Gajnicama (valjda kod placa), to je jedno 4 igrališta jedno za drugim, a sve u hladovini, fakat super. Djeca su zbilja uživala.. Mi u Maksimiru imamo živu bijedu prema tome. Imamo čak ljuljačke ispod kojih su postavljene one specijalne spužve, ali dio za ljuljanje nije obješen. I to tako već pola godine.

[lucij@]

Mi već mjesecima planiramo uređenje vrta pa se nadam da ćemo izbjeći klipsanje u park (uz to mi je draže da se igra s djecom iz susjedstva čije mame znam, meni pod prozorom).

Mi imamo vrt i u njemu nema što nema: ljuljačka, ona velika za petero djece, tobogan, plastična klupa sa stolom, kuhinjica..

Ipak, odlazak u park na dječje igralište mu je nešto posebno. Valjda želi promjenu, a ipak tamo ima i onoga što kući nema. Srećom, oko blizu naše kuće ima čak 6 dječjih igrališta, do najdaljeg je 10 minuta šetnje tako da se uvijek prošećemo i izaberemo onaj gdje nije gužva. Zapravo ni ne znam što će tolika igrališta, naš kvart je "stari", nema baš puno djece.
Igračke ne nosimo, hranu također, eventualno vodu.

[Loli]

U našem kvartu ima 5 parkića, sve u krugu parsto metara. Ima nas nekoliko parova roditelja iz O grupe u vrtiću, mi bi skoro išli i kad nema klinaca. Oni se igraju, mi pričamo...meni to dođe kao psihoterapija. Teže mi je biti s njima doma.

[ana.m]

Pa uopće nije sporno da je djeci to nešto posebno.
Pričamo o onome kako mi to doživljavamo.

[krumpiric]

meni je zapravo to bitno samo sada-na rodiljnom, jer mi (nam) je auto kod mm-a. Inače ni ja ne idem nikad u lokalne parkiće. Družim se kod nekoga, idemo di nam odgovara...

[la_mama]

dugo selo ima odličan park, i tamo smo bili skoro pa svaki dan u periodu kada je stariji prohodavao i nakon toga.
sada živimo na trešnjevci, i idemo u dva parka koji su nam dosta blizu. vrtićki obilazimo u popodnevnim satima, i gradski u jutarnjim.
razlika između vrtićkog i gradskog parkića je očita - vrtićki je puno čišći. iako ima stare igračke i sprave, draže mi je tamo otići jer mali ne hvata u ruke razbijene boce, čikove i druge zanimljivosti koje se mogu naći u gradskom parkiću.
ne idu mi parkići na živce - dapače. dobro dođu kao spas kada više ne znam čime bi ih zaigravala po stanu.

[lucij@]

Imaš pravo, uopće nisam odgovorila na to pitanje. Meni to i nije neki problem, nije mi zapravo uopće. Uvijek idemo popodne, kada smo i MM i ja doma, tako da možemo ići svi zajedno. I. se igra, MM i ja pričamo (ako nam I. dopušta, naravno) i ne opterećujem se time ako nije baš sve "po špagu".
Ali opet, ja ne idem svaki dan :/

[vissnja]

Nama je odlazak u park must, i to dva puta dnevno. Mame koje ste kod kuće sa decom, šta radite kad ne idete u park? E sad, imamo dva parka koja su nam podjednako blizu (daleko) i to je onda kao što kaže Ana, spremanje, natezanje, hrana, piće, hoće da hoda, pa u kolica, pa da je nosim. A idemo dosta prometnim ulicama, a parkovi su veliki, gradski u kojima se deca stalno smenjuju i nikako da nađemo drugare.
Zato mi je svanulo kada je jedan genijalni tata uredio parkić iza naše zgrade (dvorište okruženo zgradama), postavio ljuljaške i klackalice, iskopao rupu i nasuo pesak (gde ostavljamo sve igračke i pokrivamo kad pođemo kući). Sad samo obučem dete u stvari za prljanje, na prozor stavim vodu i činiju sa voćem (živimo u prizemlju) i izađem u kućnoj trenerci i papučama :D
A u ove velike parkove odlazimo ponekad, popodne, sa MMom pa nam i to super dođe kao promena.

[puntica]

mene to nekako ne dira :/
parkići su mi ok jer se djetetu sviđaju, jer tamo sreće drugu djecu, a probleme rješavamo putem.
Drekece i čikove vadim iz ruku i kažem ne, ako joj se ne da hodati nosim, ako nam se hoće promjenit ćemo putanju.
Hranu većinom ne nosimo, jednostavno na to ni ne pomislim (premda mi bude malo bed kad stane u red pred mame koje dijele svole lunch pakete svima u parku a ja nemam ništa za razmjenu).
Možda se umorim, ali umorila bih se i da smo svaki dan kod kuće i ne radimo ništa zabavno.
Što se tiče kvartovskih baba, ionako sam slabo komunikativna. A savjeti ne dopiru do mene. A nekad nisu ni sve loše.

i ja ko pomikakica
osim onog o komunikaivnosti...ja bih komunicirala ali drugi neće A u obližnjim 'parkićima' nema kafića

a babski savjeti su mi super, i jednostavno ih obožavam mm i ja se ponekad danima smijemo kakve sve gluposti neki ljudi mogu izgovoriti.

i da, poneke žene koje srećem u parkićima već znaju da nisam 'normalna' pa me izbjegavaju, valjda kažu: to je ona što dijete nosi u stoljnjaku, što djetetu da da kopa po travi, što djetetu da da sve dira...a mislim šta ću, ne vodim je u parkić da gleda drugu djecu kako se igraju
ako se vratimo iz šetnje čiste (ili ne daj bože suhe) onda znam da nešto nije OK
i ne, ne nosim ništa u što bih je presvukla.

o kakva li sam samo nemajka 8)

[Mima]

Mene isto zanima kuda idete sa djecom ako ne u park?

Ja stvarno ne mogu reći da mrzim parkiće, a Lea ih obožava. Svi su nam dobri, od onih u kvartu i širem kvartu, i to svi do jednoga, do Bundeka i Boćarskog, i Ribnjaka, i parkića u Tkalčićevoj .. mi zapravo Leu podmićujemo da nekud ide tako da joj kažemo da ima usput i dobar parkić npr. po mene na posao hoće doći zato što iza moje firme ima park koji joj se sviđa.

Ali razumijem i ovu frustraciju oko spremanja (tek kad ih je dvoje!) i hodanja do parka - mi kad smo se preselili neko vrijeme nismo imali park u neposrednoj blizini pa mi se manje dalo svakodnevno hodati do daljih parkova. Sad su nam napravili park, ali ne sviđa mi se kao oni u 'starom' kvartu, to je baš samo ograđeno iugralište na nevelikom prostoru pa kad je gužva to je i meni onda izvor frustracije jer vlada priličan kaos.

Kod starog stana smo imali idealan parkić, odmah iza zgrade, minijaturan ali sa puno livada i stazica okolo, dolazila su uglavnom ista djeca, tako da smo Lea i ja tamo znale provoditi sate i sate. Tada je normalno tamo i jela užinu, a sad uglavnom ne jede u parku, tu i tamo bananu ili sladoled.
Sa nuđenjem hrane nisam imala nekih problema, u ovom parku u koji smo stalno išli mi nije bio problem odbiti kad baš nisam htjela da nešto uzme.

Što se tiče pijeska oduvijek mi je odvratan ali sam ga dozvoljavala jer mi je jasno da se djeca tome vesele, sve dok Lea nije iskopala govno iz pješčanika, od tada je zabranjen.

[L&L0809]

mi od pocetka (citaj od 3mj zivota) idemo u parkove i uzivamo. prvo sam ja uzivala, jer je Lovro spavao u kolicima, a ja sam u miru mogla procitati koju knjigu (knjiznica me u to doba vidjala 1 tjedno ). Sada on uziva, a ja i MM uzivamo s njim igrajuci se. u blizini zgrade imamo 3 parka (10sekundi hoda do svakog), tako da, kad se zasitimo jednog odemo u drugi, pa u treci i tako u krug. ponekad odemo do velikog parka, al to samo kad bi htjeli popit kavu.

nosimo vodu i bananu i hrpu igracaka, lopatica, kantica, lopte.... u pijesku se najsladje igra (skupa s MM) i ne kuzim bas mame koje ne daju svojoj djeci u pijesak, citiram: "da se ne sprljaju" :? mi znamo takvi dolaziti da se MM i Lovro pred ulaznim vratima skinu skoro do gola i onda trk skupa pod tus.

sve u svemu, parkici su mi dragi, jer su mom sinu dragi (naravno, bilo bi mi odlicno sjediti s frendicom na kavi, da Lovro mirno sjedi pored mene i priceka bar 15min da popijem kavu, al kad nije takvo dijete, s tim sam se pomirila).

[tanja_b]

Nama je zapravo savršeno - imamo parkić pred kućom. Kroz prozor vidimo tko je u parkiću od susjeda i djece iz vrtića. Nema hodanja i natezanja oko spremanja za izlazak. Kako je i vrtić u blizini, tako se u tom parkiću skuplja društvo koje se zna, i to nam je super, jer po prirodi nismo pretjerano komunikativni, a dijete nam ovako ipak ima neki društveni život.
Najbolje su nam one ljetne večeri kad sjedimo u parkiću na klupici, a Andrej naganja bicikl oko parka s još 2-3 djece iz vrtića. Uspjeli smo tako upoznati i neke roditelje, i uopće, imamo vezu sa susjedstvom koju inače ne bismo imali.
S nuđenjem hrane nemamo problema, a Andrej ionako samo traži vodu.
Vikendom idemo i u one "opće popularne" parkove (Boćarski, Bundek), ali tu nema tog druženja (osim ako netko od vrtićke škvadre također ne ode na isto mjesto ).

[ana.m]

Pa ni mi ne idemo u park svaki dan, onda bih tek bila luda.
Zapravo ja vjerujem da mene u samom startu izludi to što se za park moramo spremati k'o gladni s.r.a.t pa već u startu mi je svega dosta, a onda se samo reda.
Najmanja bi mi muka bila da 10-ero djece dođe u naše dvorište, a ja u svojoj kućnoj opravi izađem na dvorište i pijem kavu i sve mi je na dohvat ruke.

[puhovi obožavaju smokve]

mi iz vrtića se skompali pa nas barem sedam do osam mama i tata i baka sjedi, a oni luduju (u parku je kafić )

prije mi je parkić bio neljudska tlaka i dosada, sad nam je baš ok

odmah poslije vrtića samo se preselimo za stol u parkiću, nakupuje se i donese hrana (naša draga i jedina baka iz ekipe prekjučer donijela namaz od račića) i udri, prvo kava,a pred kraj se i piva razlijeva

u pola devet koordinirana akcija kad svi idemo doma zajedno, tako da nitko ne tuli..klinci dođu do stola samo kad su žedni/nešto bi pojeli

prije su dolazili uplakani tužibabit, ali smo ih u dogovoru sasjekli u korijenu

parkić rules

wow! koji je to parkić!