dalmatinac?
 |
|||
|
|
|||
dalmatinac?
Potpisujem puhicu, osim što mijenjam njen zadnji uskličnik u upitnik
Budući da nam je vrtić isti, a jedini parkić s kafićem koji mi pada na pamet je naš, u Sigetu, međutim tamo nisam primijetila nikakvo ručavanje
edit - parkić?
puntica prvotno napisa
Ja volim naš parkić. U krugu od 50 m imamo ih tri. S time da je jedan, omiljeni, točno ispred naše zgrade. Onda ne nosim ništa nego samo vodu. Dođe hrpa djece Evine dobi ili malo starije ili mlađe. Milina.
Jedino me smeta što kad se vraćamo kući obavezno moramo i svratiti u parkić, makar smo bile na izletu cijeli dan ili na moru. Nije važno, samo da je parkić...
i ja sam primjetila tople poglede
alkosi u parku su se pitali jel to trudnička buša il beba il šta (buša mi počinje poviše cica
a nema bakice koja ne staje kraj nas
da, i ja bih takaaavmi iz vrtića se skompali pa nas barem sedam do osam mama i tata i baka sjedi, a oni luduju (u parku je kafić)
prije mi je parkić bio neljudska tlaka i dosada, sad nam je baš ok
odmah poslije vrtića samo se preselimo za stol u parkiću, nakupuje se i donese hrana (naša draga i jedina baka iz ekipe prekjučer donijela namaz od račića) i udri, prvo kava,a pred kraj se i piva razlijeva
u pola devet koordinirana akcija kad svi idemo doma zajedno, tako da nitko ne tuli..klinci dođu do stola samo kad su žedni/nešto bi pojeli
prije su dolazili uplakani tužibabit, ali smo ih u dogovoru sasjekli u korijenu
parkić ruleswow! koji je to parkić!
Ako je to onaj na koji ja mislim, a vjerujem da je. Taj parkić volimo, ali nam to nije kvart i u njega možemo samo kada subotom idemo na Dolac!
Volim parkove.
To mi je prilika za druzenje s djetetom, volim biti s njom, ljuljati se, klackati, spustati se niz tobogan, loptati se...
Ima dana kad nisam za druzenje sa susjedima, ne zbog njih, nego zato jer znam biti jako lose drustvo ako mi je takav dan
Onda potegnem do Bundeka, djir oko jezera ili u mali park, a iveliki volimo.
Inace imamo park odmah ispred zgrade, lijepi, veliki, s mnostvom sprava i hlada. Moja kci ga jako voli a onda i mene veseli. Zao mi je sto neki setaci pasa ne fermeju znakove zabrane ulaska pasa u djecji park i sto neki medju njima ne skupljaju pseci izmet za sobom, ali to je vec posebna tema. Kao i ja i moja kci jako voli pse, pa me i taj dio moze razveseliti ako su psi na povodcu. Plasim se susreta s psima bez povodca ma koliko vlasnici tvrdili da su psi bezopasni. Vjerujem da jesu, ali ipak, za sve postoji prvi put.
Hranu u park nosimo iznimno, neko voce i sl. Obavezna je jedino voda i casa.
Što se na veliko morate spremati?
U park vodim dvoje djece. "Spremamo" se tako da obučemo čiste (mada ne vidim smisao) majice; cipele. Ja nosim vodu, vlažne maramice, pelenu, novčanik i ključeve. Klinci si sami od igračaka uzmu šta hoće, najčesće ništa jer je tuđe uvijek bolje - i izađemo. Za izlazak smo spremni za 5 min.
Bome, svaka častŠto se na veliko morate spremati?
U park vodim dvoje djece. "Spremamo" se tako da obučemo čiste (mada ne vidim smisao) majice; cipele. Ja nosim vodu, vlažne maramice, pelenu, novčanik i ključeve. Klinci si sami od igračaka uzmu šta hoće, najčesće ništa jer je tuđe uvijek bolje - i izađemo. Za izlazak smo spremni za 5 min.
Ja imam jedno dijete pa se za park spremam kao na put oko svijeta. I ta procedura trajeee i ispili mi sve živce.
Možda imam sreće što kad kažem: "Idemo van" oboje vade cipele iz ormara i čekaju mene da utrpam stvari u torbu
Pa eto, to što si nabrojala...Što se na veliko morate spremati?
U park vodim dvoje djece. "Spremamo" se tako da obučemo čiste (mada ne vidim smisao) majice; cipele. Ja nosim vodu, vlažne maramice, pelenu, novčanik i ključeve. Klinci si sami od igračaka uzmu šta hoće, najčesće ništa jer je tuđe uvijek bolje - i izađemo. Za izlazak smo spremni za 5 min.
A ako si ti gotova za 5 minuta svaka čast!
Iva se obično hoće sama obući pa to potraje,a neda da to ja obavim, bar ne prvih 10 minuta, Janko se oblači sto godina...
Naime, najsretnija bi bila da imamo neko dvorište pa da možemo unutra van kada nam se hoće.
E a da ne govorim, recimo kada je kao sad ovo vrijeme.
Spremamo se u park, tak se konačno spremimo, spustimo dole i dok se spustimo vidimo da kiša pada.
Dođe mi da vrištim.
A kasj se tiče druženja, pa u parku se baš ja i ne družim se djecom, samo pazim na njih. Oni se druže s drugom djecom, a s njima sew družim doma, ako šetamo napr. negdje u prirodi i sl.
To u parku mi i nije baš neko druženje. :/
mi obožavamo parkiće...doma se samo svađaju
prije smo uvijek išli u jedan na 5 min do doma
sada kada su klinci narasli idemo na drugi kraj kvarta
ni taj nije na kraju svijeta ali ima dobrih 20-tak min hoda
i da skratimo stvar a i zbog toga što u parkić idemo uglavnom čim ih pokupim kod bake ( tamo su nakon vrtića dok ja ne dođem ) idemo autom
u gepek mi ne stane ni šibice zbog njihovih stvari
imam sve
stvari za pijesak,loptu ,romobil
čak i stare tenisice u koje se ja preobujem
i naravno ruksak s mokrim maramicama,praznim flašicama za vodu koju napunimo kod bake....
uglavnom full oprema
pa vadimo iz auta kako nam treba
i bdw u parku srečemo pola vrtićke grupe
i roditelji te vrtičko-parkovske djece su super
pa pijemo kavu
družimo se
bdw sa tim ljudima vidimo i na "igranju "kod nekog kada je loše vrijeme
uglavnom puno,puuuuno bolje nego smirivati ih doma
još ako je u parku nečija starija seka ...onda ne E.ne moram zabavljati....ona obožava velike curićke
ponekad odemo i u velike parkove ( Bundek , Bočarski)...ali uglavnom kada znamo da nikoga nema u "našem"
i to ujutro tokom tjedna
jer čuvati ih među 200 djece koliko je tamo za vikend je "uf"
Ja se u parku ne družim baš s drugima mama, one obično sjede zajedno, a ja sama na klupi. Sigirna sam da niste izneneđeni.
Ima samo 1 mama s kojom ima zajedničke teme.
Naime, ja sam zaposlena mama sa 1 djetetom. I koja misli da joj je dijete ravnopravno. Rijetka biljka. Takvih baš nema u našem parku.
sad iskreno ne volim parkic ispred svoje zgrade. zasto, nemam pojma. ali od kad ih imam dvoje idem u njega cesto.
za spremanje mi nije probelm. i kod mene kad se kaze da idemo van balerina se sama obuva, kao i BC, ne provjeravam kako su se obuli, jer ona se i tako i tako izuva zadnje vrijeme cim dodje u parkic.
sto se tice stvari. imam njihov ruksak u kojem imam uvijek, vlazne maramice, rezervne gacice i sorc, plastice zlice, slamke, vodu od 0,25l (kom dva) i stapice. provjerim da li nesto fali, ako da nadopunim sto mi ne oduzima vremena i dok su oni obuveni i ja sam spremna. spustimo se i to je to. kraj ulaza imam ducan, u slucaju da nam nesto fali mogu u njega navratiti.
e sad dvije plasticne zlice imam uvijek ako treba nesto pojesti na zlicu. tekuci jogurt koji im kupim u casici uvijek piju na slamke koje se nalaze u vrecici s par listova onih salveta s rola. tako sam sigurna da ruke koje su prljave ne smetaju u pijenju jogurta.
s mama u parkicu razgovaram, jer glupo mi je kao tukica sjediti i drzati se postrani. igracke za pjesak drzim u spremistu za bicikl, pa ako ih zele uzmem ih.
inace zivim na zadnjem katu u zgradi koja je bez lifta, tako da sam se dosta stvari organizirala da slucajno ne moram s njih dvoje ici gore po to.
cesto odlazimo i u druge parkice u kvartu, do kojih isto moram hodati, tada je BC obavezno na biciklu, a ona na triciklicu. tako smo brzi
a opcije biti doma ili park, uvijek pobjedjuje park jer meni je puno lakse tako s njima nego doma, pa to ne voljenje parka je jednostavno potisnuto u meni vec jako dugo 8)
Koji je to novi super park u Vrapču?
Preko puta bolnice
Ja se u parku ne družim baš s drugima mama, one obično sjede zajedno, a ja sama na klupi. Sigirna sam da niste izneneđeni.
(ja ne sjedim sama, vodim muža sa sobom)
Aha. Ne volim taj dio Vrapča, ne mogu si pomoći, loše uspomene iz djetinjstva, vezane uz bolesnike koji su prije šetali tamo u šlafrcima.
[quote="icyoh"]takođerJa se u parku ne družim baš s drugima mama, one obično sjede zajedno, a ja sama na klupi. Sigirna sam da niste izneneđeni.
I ja isto tako sjedim sama i isto mislim da mi je dijete ravnopravno. Eto možda bi se ipak složile, bez obzira na zločeste i nezločeste.Ja se u parku ne družim baš s drugima mama, one obično sjede zajedno, a ja sama na klupi. Sigirna sam da niste izneneđeni.
Ima samo 1 mama s kojom ima zajedničke teme.
Naime, ja sam zaposlena mama sa 1 djetetom. I koja misli da joj je dijete ravnopravno. Rijetka biljka. Takvih baš nema u našem parku.
Šeću još uvijek. Tko dolazi u park, neka pripremi sitnoga.Aha. Ne volim taj dio Vrapča, ne mogu si pomoći, loše uspomene iz djetinjstva, vezane uz bolesnike koji su prije šetali tamo u šlafrcima.
Ma naravno da kada je lijepo vrijeme biramo park, da ne sjedimo doma jer su bolji kad smo vani.
Ali brate da je tlaka, je, tlaka je.
Ja jako volim biti vani, volim prirodu, volim biti na zraku.
Ali koma mi je to što smo najčešće osuđeni na kvartovske parkove!
Ne preostaje mi drugo nego konačno preseliti u kuću.
Ali kada su takva vremena da... :/
Bila neki dan u Gajnicama (valjda kod placa), to je jedno 4 igrališta jedno za drugim, a sve u hladovini, fakat super. Djeca su zbilja uživala.. Mi u Maksimiru imamo živu bijedu prema tome. Imamo čak ljuljačke ispod kojih su postavljene one specijalne spužve, ali dio za ljuljanje nije obješen.I to tako već pola godine.
ja sam svaki dan s malom( i to 2 puta ak nema kiše) u parkiću u Gajnicama i stvarno mi je ok. ali ono igralište u Maksimiru mi je zakon. mi često potegnemo do tamo, nas dvije smo na igralištu, a tata trenira pa se pridruži.
ne znam o kojem ti igralištu govoriš, ali baš mi je žao da je tako kao kažeš.
i mi imamo cijele pripreme za odlazak u park, ali sve su kraće. i nosimo i ića i pića i kolica i ona za bebu i svašta, ali tuđe je slađe.
8)
Mi volimo naš kvartovski parkić. Tamo ima ekipu, a imam i ja
Spremanje nam je relativno kratko, a nosim u parkić vodu (u većim količinama - ja pijem puno, pije i on, a i da ima za pranje ruku; ne volim kad drži hranu rukama obrisanim vlažnim maramicama :/ ), maramice i voće. Eventualno se kupi sladoled, a odnedavno je u điru kuhani kukuruz (kasnije pečeni kesteni). Ne volim kad drugi donesu junk, ali srećom nije često.
Jedino što nas živcira strašno i ne znamo što poduzeti je što, otkako je prije cca godinu dana renoviran parkić, dosta često dolaze veći klinci (viši razredi osnovne škole). Nije problem što oni dolaze, nego što malo-malo potrgaju ljuljačke (one košare) jer se njih 7-10 sjati u jednu ljulju i divljaju po njoj dok ne pukne (što se događa cca svakih mjesec dana) ili ih pale čikovima ili hračkaju po njima ili nabacaju hrpu papirića i smeća ili velikim biciklima divljaju po tom malom prostoru. :/ (Na kraju bude super kad potrgaju ljuljačke jer onda jedno vrijeme ne dolaze dok se te ljuljačke ne poprave pa onda opet jovo-nanovo.
U biti, kad realno sagledam situaciju, oni niti nemaju gdje biti osim na školskom igralištu tak da ne znam kak će biti i nama za par godina, ali nas to uništavanje radi uništavanja smeta, a još više nas smeta osjećaj bespomoćnosti. :?
Onda se sigurno znamo. - i ja sam tamo ujutro i popodne. I to u onom malom sa pješčanikom (pored velikog)
Jako volim ići u parkiće - moj parkićki staž je već skoro 10 godina.
Volim popričati sa mamama, poigrati se sa klincima (iako ih u glavnom samo gledam, sad imaju škvadru). U kafiću preko puta si uzmemo kavu i uživamo na klupici.
Spremni smo isto za čas - čak i sad kad kiša može svaki čas - samo u ruksak ubacim još i kabanice i sklopivi kišobran. Nosimo vodu, vlažne maramice, igračke za pijesak.
Jedino se iznerviram pri ulasku i izlasku iz lifta (u koji se jedva uguramo - 3 klinaca, 2 bicikla, 1 tricikl i moja malenkost.)
Zaboravih napisati - Dalmatinac obožavam. Barem jednom tj. odem u stari kvart i tamo popijem kavu!
ja isto obozavam parkice. spremanje traje, al to je uvijek tako, osim kad imas svoj vrt ispred kuce. nosim puno stvari, najvise igracaka, i to vecinom za drugu djecu
al to mi sve obicno stoji u kolicima
od hrane kako kad, ako i ne uzmem nista lako kupimo usput ako duze ostanemo. u principu ne volim ta parkovska hranjenja. a i cica jos uvijek igra
vodu uzmem, a ako i zaboravim napijemo se u kaficu.
idemo u tri parka, svaki ima svoje cari.
aj priznaj da bi me primila u parkovsko društvoJa se u parku ne družim baš s drugima mama, one obično sjede zajedno, a ja sama na klupi. Sigirna sam da niste izneneđeni.
ja idem u zadnje vrime u naš kvartovski parkić (ako se to uopće i može nazvat parkićem). imam društva ja, a ima i L. i baš mi se sviđa.
pošto mi je ispred zgrade spremni smo za 3 minute.
kavica se donosi od doma i sve 5.
ako L. zaboravi svoje igračke ide doma sama po njih. ipak je njoj lakše napravit skale do 5. kata bez lifta nego meni. a ja mojima najavim mobom da im stiže šefica na vrata i neka pripreme šta joj triba.
Onda se sigurno znamo. - i ja sam tamo ujutro i popodne. I to u onom malom sa pješčanikom (pored velikog)
Jako volim ići u parkiće - moj parkićki staž je već skoro 10 godina.
Volim popričati sa mamama, poigrati se sa klincima (iako ih u glavnom samo gledam, sad imaju škvadru). U kafiću preko puta si uzmemo kavu i uživamo na klupici.
Spremni smo isto za čas - čak i sad kad kiša može svaki čas - samo u ruksak ubacim još i kabanice i sklopivi kišobran. Nosimo vodu, vlažne maramice, igračke za pijesak.
Jedino se iznerviram pri ulasku i izlasku iz lifta (u koji se jedva uguramo - 3 klinaca, 2 bicikla, 1 tricikl i moja malenkost.)
znamo se. moja N i tvoj Vito su se prije znali igrat u pijesku, a ja sam sjedila na ljuljački. sad više trčkaramo okolo. sutra napokon idemo na more pa ak stignemo ujutro u park javim ti se.
Uvijek!aj priznaj da bi me primila u parkovsko društvoJa se u parku ne družim baš s drugima mama, one obično sjede zajedno, a ja sama na klupi. Sigirna sam da niste izneneđeni.
danas idemo u park,
uf
Naime, jučer bili u parku, i prvi put mi se to sad desilo u životu, pa da ne otvaram novi topic, ali ostala sam bez teksta i nisam znala kako da se ponašam... Uglavnom, došla je jedna curica od cca 5 god. i grozno se ponašala, vrijeđala je mene i moje dijete jer nije mogla dobit što je htjela, da smo zločeste babe, da se s nama nitko neće družit, da nećemo imat prijatelje, da sam ja zločesta teta isl. dok joj je mater sjedila na klupi, čitala novine, i vikala ne dušo :shock: ostala sam bez t e k s t a a Nina je bila sva zbunjena, vidjela sam da se i drugi miču od nje...
Kako se postaviti u takvoj situaciji? Došlo mi je da joj kažem da ju može biti sram i da je neodgojeno bezobrazno derište, i ona i njezina mater!
Ajme, anima, ne znam, ja bi se vjerojatno odmaknula od te male i objasnila svom djetetu kako se ta mala ružno ponaša... A ta mama koja to samo gleda i ne reagira :shock: ...
stanam nisam sigurna koja si, znam ih par koje sjede na ljuljačkama, ali sumnjam na jednu!
Javi se kad se vratite!
cure, meni ove vaše priče sa parkićima nisu jasne - valjda sam ja nekonvencionalna (i za plažu se spremam cca 10 minuta, a park za 5 minuta). Ovako mi: obučemo se, ja uzmem vodu za nju i sebe, stavim u torbicu i van smo. Ne kužim kaj će vam igračke: u našem parkiću ima ljulja, ima druge djece (sa mamama koje si naprte igračke na glavu, a ne kao ja izlazim sa šeficom sa rukama u džepu). Kakva hrana, ako je gladna za minutu smo doma.
anima, probaj ono što sam ja napravila sa jednim klincem koji je u parkiću došao mojoj maloj i počeo joj se rugati mala beba. Ja sam samo nastavila: što ti treba, trebaju ti pelene... (znaš dalje). Da mi dijete kaže da sam zločesta baba rekla bi joj: jesmo, jesmo i sad ćemo te pojesti....
Kod nas je upravo u ovome problem, što nismo za minutu doma.
Ne nosim ja njima ručak, ali ne daj Bože da ne ponesem bar štapiće.
A zašto se toliko spremamo.
Janko se neće sam oblačiti, pa kada ga uspijem natjerati da se obuče sam, to poprilično durgo traje.
Iva bi se pak sama oblačila a to također traje.
Uostalom, ja sam opisala u prvom postu zašto mi je to tlaka.
Da imam neki dobar aprk ispred zgrade, ne bi bilo tako. Ili još bolje da imam vlastito dvorište.
e da, ovako i ja, ali morala sam promijeniti taktiku jer mi onda bude neugodno - nemamo ništa za razmjenu. a m se nacrta pored svega jestivog što se nudi.
i, naravno, pored svih igračaka. mislim, nikad nećemo doseći parkovske standarde u broju igračaka i količini hrane, i uvijek će tuđe biti zanimljivije, ali barem nešto moramo i mi imati.
elin, super idejaanima, probaj ono što sam ja napravila sa jednim klincem koji je u parkiću došao mojoj maloj i počeo joj se rugati mala beba. Ja sam samo nastavila: što ti treba, trebaju ti pelene... (znaš dalje
fala bogu, živimo u kvartu koji zelen, ima prostranih livada i hrpa parkića, tako da obožavamo biti vani. imamo dva parkića koji su "naši" i uredno ih posjećujemo.
tamo je naša ekipa, moja s klupice gdje popijemo kavicu a od curke hrpa njenih frendova sa kojima harači po spravama.
znamo se zaletiti i do negog drugog, većeg, udaljenijeg, novog (jarun, bundek, boćarski) ali nam nikad nije takom dobro kao u našem. ipak nas "čeka" ekipa..
pomisao na kućicu i vlastiti vrt sa igralištem, mislim da nebi usrećila ni moje dijete ni mene baš zbog velike komunikativnosti i druželjubivosti kojom smo "obdarene"
hranu ne nosimo u park, što zbog moje komotnosti, što zbog uvjerenja da hrani nije mjesto na igralištu gdje dijete definitivno nije čisto. hvatanje smokija, štapića, keksića..sa blatnjavim rukicama malo mi je nepotrebno u trenutku kad bi djeca ipak trebala više biti zaokupljena sa igrom.
ustvari, ipak ne kampiramo u parku pa izdržati bez hrane 2-3 sata mi je normalno, dapače prihvatljivo, jer je ipak doma čeka moja "zdrava" hrana..
Sofke, sad se i ja pitam koji je to park s kaficem?
I koji u Sigetu? Bio je kafic u Superandriji, al taj su zatvorili...
Ja obozavam park. Bog ga blagoslovio. I mene i mm-a sto smo pametno znali izabrat stan
Ima ih hrpa, najdalji nam je na 15 minuta, ima cesta, al to smo u korijenu skresali - cesta=ruka mami. Trci po parku koliko te volja.
Kao sto netko rece, u dane kad mi se ne da u park ne da mi se ni zivit. Lose sam drustvo samoj sebi. Najradije bih noge na stol, neku knjigu u ruke i da nikog ne moram vidit ni cut.
Ali to nije opcija... pa onda bolje da smo vani nego doma.
Moj je isto zicaros, nema veze ak je 3 min prije rucao il sam mu sladoled kupila. Posebno je alav na smoki. Ne jednom smo pojeli lunch-paket frendu slabom jelcu :D
Drzi-ne daj: furamo par igracaka, al samo za razmjenu. On nest da, njemu nesto daju.
S nekim mamama volim pricat, al nije mi nuzno. Stajat cu, gledat i dobro ce mi bit
Eh da, jedina stvar koju ne volim: u najblizem parku je skupina mama klinaca od 5-6 god. Sjede na klupici i divane. Dodje moj mali i rasprede pricu, kak je on bio, pa je vidio, sad ce se spustiti, stojaznam.
A one ni Bok mali, ni Kaksikaj sinko ni Mrs klinac... ono, totalni ignor, kao da je zrak. A on uporno prica li ga prica.
Desilo se par puta i bas mi se srce nekak stislo.
Aj uvedite opciju editiranja posta, pliz.
Smajlic nije trebao bit :D nego
U Sigetu ti je parkić s kafićem u Sortinoj
Jedino što kafić ne radi nedjeljom :shock:
Vjerojatno zato što su najbolji gosti ipak službenici iz obližnje općine.
za sada se riješila parkića
ujutro se kupamo na korani sa gerijatrijom...... stariji ljudi su zaaaaakon, ne žicaju hranu ,vodu i još ono što imaju podijele sa nama
Meni je igralište u Dalmatinskoj mrak. Mi svaki vikend iz Dubrave odemo tamo, Filip se sa svojom ekipom igra, a mi sa svojom na kavama po 3-4 sata. Djeca samo dođu piti ili nešto pojesti. Pa onda ili svi zajedno negdje na ručak ili ručak kod prve generacije (u mom slučaju bakanalije kod svekrve). Tamo obično idemo kao cjelovita obitelj.
Ali ja i Filip preko tjedna idemo po raznim igralištima po gradu, ovisno o mojim frendicama koje nam prave društvo, tako da znamo otići i na Ribnjak, Tuškanac, Maksimir, Kvatrić, Bundek, onaj kod Route 66 (kod NSB-a)... Ima nas svuda. Auto olakšava pokretljivost, a ja najčešće ne nosim ništa osim soka, a često niti to (samo pare).
Super nam je i nova igraonica Habyland na Slavonskoj. To sve kad nema ekipe u ulici, kad su tu onda Filip ne želi nigdje i igraju se pred kućama (iskreno- meni je to prilično dosadno, ja sam više za moving).
naš parkić ispred zgrade ima doslovno 6 ljulja i jednu penjalicu - nije bog zna kaj. Mislim da je klincima veća fora u drugoj djeci nego u tome kaj parkić ima. A što se tiče ostalog: za igračke mi definitivno nije neugodno, a ako sam posebno raspoložena uzmem loptu (to je klincima :shock: :D :D ) i odmah se nađe 3-4 klinca kaj bi se sa mojom igrali loptom. Klopa - pekara je blizu, može pasti neka butter štangica ako je frka.
Ma gle ana, ja ti ne podržavam baš to nanašanje klope i igračaka po parkićima (mislim, što se mene tiče, jer onda ugodan odlazak u parkić ti fakat postaje kao pakiranje za odlazak na more) - klinci su ti jednostavni, upotrijebi maštu: klupica u parku može biti konj, ljuljačka raketa itd. sjeti se nečega već.
Da, očito ja kompliciram bez veze
a možda te uhvati fjaka kao mene danas - sat vremena spremanje na plažu, ali ono s noge na nogu, pa do kreveta, pa sjesti, pa leći, pa neće obući majicu - o.k., ja cool ležim na krevetu jer mi se ne da dignuti. I nikaj ne mogu naći.Da, očito ja kompliciram bez veze
ana, što se tiče spremanja, ja bih ako mi je to problem imala spremnu torbu s većinom stvari koje mi trebaju tamo, i u njoj na kartončiću popis što sve može trebati, pa provjerila prije polaska i nadopunila svaki put (tako otprilike radim kad idemo na plažu, otkad smo u troje kompliciranije je nego prije kad je bilo dovoljno imati kupaći i ručnik).
Ali ako si se samo htjela izjadati, zanemari post
ana.m tako te dobro razumijem i baš si me nasmijala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom