nadovezat ću se IRENU456 jednim citatom, (inače sam se teg logirala na rodu, pratim je 3 godine kasnije ću se predstaviti):
Jedan čovjek usne san. Sanja da šeće s Isusom Kristom po
pjeskovitom morskom žalu. Na nebu - kao na filmskom platnu –
pojavljuju se događaji iz njegova života. U svakoj sceni vide se
tragovi dvojice putnika. Jedan je trag njegov, a drugi
Gospodinovih stopa. Kad se pojavila posljednja scena, čovjek
poče pažljivije promatrati tragove. U pijesku je sve češće
ostajao trag samo jednih stopa. A bilo je to upravo onda, kada
mu je u životu bilo najteže. To ga je uistinu čudilo, te se obrati
Gospodinu:»Gospodine, Ti si mi jednom rekao neka te slijedim i
obećao si mi da ćeš na svakom mojem putu biti uza me. Sada pak
vidim kako si me upravo u mojim najtežim trenutcima ostavljao
sama. Po pijesku se dobro vidi trag samo jednih stopa. Ne
razumijem te. Zašto? Ostavljao si me sama upravo kada sam te
trebao najviše.»
Gospodin odgovori:
«O, dragi moj prijatelju! Toliko te volim da te nikada nisam
napuštao. Vrijeme, kada ti je bilo najteže, kada si podnosio
kušnju i patnju – tamo, naime, gdje ti vidiš trag samo jednih
stopa – jest vrijem kada sam te nosio.»
W. Hoffsummer