Junakinje

[Pinky]

sad cete mi reci da sam luda
ali razmisljala sam zadnjih dana, nakon sto sam gledala nas direkt i cula (mislim da je ksenija to rekla) kako je nas put izraz ciste ljubavi partnera i da netko tko se ne voli ne bi mogao prolaziti kroz ovo...

... i dosla sam do zakljucka da sam fakat junak. svi mi :D koliko god to smijesno zvucalo nekima od vas koje ste iznad 10 puta isle po postupcima, kojima je to vec rutina. ali razmislite malo kroz sta mi prolazimo, kako spremno sirimo noge na raznoraznim bezbrojnim pregledima, kako vadimo litre i litre krvi, bodemo se tonom hormona... dok "normalne" zene niti ne znaju sta je to beta, a bris u zivotu nisu napravile.

ja moram priznati da sam veca kukavica u zivotu. svaki put kad bih vadila krv, padala bi u nesvjest. ali prije ivf-a kad sam u jedno jutro 4x vadila krv i bila hrabra, odradila to bez nesvjestice, pogledala sam u one izbusene ljubicaste vene i skuzila da sam fucking junacina...

...pa nakon 60 inekcija i stomaka ko sito i reseto, ponosno sam zakljucila da sam to neka nova ja... neka hrabra cura koju ne prepoznajem...

i sve ono sto stoji ispred mene, ma koliko trnovit put bio, ne plasi me vise. zato sto sam upoznala sve vas, koje mi dajete snagu i nadu. i koliko mi god bilo tuzno i jadno sto nemam bebu, koliko me god mucila pitanja hocu li je ikada poljubiti ili cu biti jedna od onih nesretnica kojima nece uspjeti, ipak me je ovaj put promijenio, oplemenjena sam. bolji sam covjek, razumim probleme drugih ljudi vise nego prije, zivot ne shvacam olako...

samo sam vam htjela reci - sve ste vi junakinje, ma kako se god trenutno lose osjecale, trebate to imati na umu. a junastvo se nagradjuje. u ovom slucaju malim slatkim bebacima, sto je najbolja nagrada na svijetu.

i nema predaje.

(iako sam trenutno za bacit u smece s obzirom na psihicko stanje)

i eto, kad se vec trudim ohrabriti sebe, da malo podijelim misli sa vama.



p.s. citam vas, veselim se trudnicama, vibram, tugujem sa vama, nemam snage pisati, ali sam uz vas non stop

[rozalija]

Naravno draga moja pinkice da si junakinja i to junakinja na kvadrat kao i sve ove prekrasne žene, koje srcem, dušom cijelim svojim tijelom se bore za svoje male . Šaljem im svima milion .

[wewa]

[sretna35]

Pinky

[rozalija]

Meni MM nekada kaže nakon svega ljubavi ti si moj pravi JUNAK, ja da sam na tvom mjestu pola stvari ne bih mogao proći.

[laky]

suvisne su riječi

[Cannisa]

Točno je sve što si napisala. Ja sam prije postupaka, bila totalna kukavica prema svemu...pogotovo vađenje krvi. A za preglede kod ginića sam prije toga imala grč u želucu. A sada mi je to nešto najnormalnije. Čudno mi je kad me starije žene pred vratima uzv pitaju, dali to jako boli?....a ja :shock: kažem ne, ni najmanje , ja idem svaki drugi dan
Više nema ni straha , ni neugode ni boli.....najveća bol mi je trenutno minus na testu ili negativna beta. Ali zanimmljiva je činjenica, da bez obzira na sve što prođem u svakom postupku, nakon negativnog ishoda, kad se isplačem, opet jedva čekam slijedeći postupak.U meni uvijek tinja nada da je baš taj poslijednji i da će baš taj uspjeti i to me uvijek tjera dalje i ne da mi da odustanem...

[nela.]

Nekad ni same nismo svijesne kolko sve možemo proć i pretrpit da dođemo do cilja.naš put je uistinu trnovit i samo ga junakinje mogu proć.
Tolko ginekološkog pregleda kolko mi imamo žene koje prirodno mogu zanjet neće imat ni da žive 3 života.

[IRENA456]

najdraža moja suborko!
svaki čovjek na svjetu nosi neki svoj križ i mi se pitamo zašto baš ja?
Križ nije tuga to je radost jer tek tada počimamo više cjenit život i tek tada bolje razumimo ljude oko sebe a to je nešto jako dragocjeno i to nas čini boljim ljudima
I ti si sad nakon toliko godina shvatila da si JUNAK i uživaj u toj spoznaji

[ivana78]

nadovezat ću se IRENU456 jednim citatom, (inače sam se teg logirala na rodu, pratim je 3 godine kasnije ću se predstaviti):
Jedan čovjek usne san. Sanja da šeće s Isusom Kristom po
pjeskovitom morskom žalu. Na nebu - kao na filmskom platnu –
pojavljuju se događaji iz njegova života. U svakoj sceni vide se
tragovi dvojice putnika. Jedan je trag njegov, a drugi
Gospodinovih stopa. Kad se pojavila posljednja scena, čovjek
poče pažljivije promatrati tragove. U pijesku je sve češće
ostajao trag samo jednih stopa. A bilo je to upravo onda, kada
mu je u životu bilo najteže. To ga je uistinu čudilo, te se obrati
Gospodinu:»Gospodine, Ti si mi jednom rekao neka te slijedim i
obećao si mi da ćeš na svakom mojem putu biti uza me. Sada pak
vidim kako si me upravo u mojim najtežim trenutcima ostavljao
sama. Po pijesku se dobro vidi trag samo jednih stopa. Ne
razumijem te. Zašto? Ostavljao si me sama upravo kada sam te
trebao najviše.»
Gospodin odgovori:
«O, dragi moj prijatelju! Toliko te volim da te nikada nisam
napuštao. Vrijeme, kada ti je bilo najteže, kada si podnosio
kušnju i patnju – tamo, naime, gdje ti vidiš trag samo jednih
stopa – jest vrijem kada sam te nosio.»
W. Hoffsummer

[Denny]

Ja sam počela uživati u sitnicama, svaki dan mi je postao bitan. Totalno sam druga osoba.

[marti_sk]

[Val]

kratko sam bila u vodama MPO-e, ali dosta mojih prijateljica je i dalje u njima. i često vas popratim na ovom pdf-u.
divim vam se svima, divim vam se na snazi koju imate, na boli koju podnosite.
i ne samo da ste junakinje, vi ste i predivne žene koje zaslužuju da ovaj put kojim prolazite završi najbolje moguće.

[ksena28]

Pinky totalno si mi uzela misao... telepatija

ma šalu na stranu, slažem se s tobom skroz! junakinje smo samo takve! evo danas meni doktor veli da mi je beta skoro ispod nule, a ja full cool! ono - ništa! doduše, znala sam već... odtugovala...

sad nemam ni bebu ni posao! glupo sam odigrala na kartu iskrenosti, priznala šefu s čim se borimo (a sad u direktu i cijelom svijetu) i hvala, zbogom! ali ne dam se! ustvari, hrabrija sam i od dr Ive

idem dalje. možda sam nekad pesimistična, ali znam - 100 % znam, da ću biti mama! zato jer ću biti najbolja mama na svijetu, jedino će možda tata biti malo boji, duhovitiji, i definitivno će imat najbolju guzu na svijetu ...

a malo je među nama (ne nama na pdf-u, nego nama u svijetu općenito) takvih hrabrica!!!!!!!! za sve hrabre žene ovog svijeta i ovog pdf-a big

[thaia28]

Pinky

[Ameli]

baš sam danas bila s prijateljicom na kavi koja je na početku ove naše borbe, trenutno je vadila hormone, i pitam je kakvi su joj planovi za dalje a ona mi odgovara "što bude, bude ja ne namjeravam prolaziti svu tu torturu koju ti prolaziš". ali to su za nas slatke muke jer svaki put kada smo u postupku u nama raste nada da ćemo dobiti svog bebača a kad nismo u postupku smo tužne jer ništa ne poduzimamo. sve smo mi hrabre i odvažne i moramo bit nagrađene za taj trud. život me nažalost naučio da samo uporni pobjeđuju a ja sam uporna.

[ina33]

... i dosla sam do zakljucka da sam fakat junak. svi mi :D

E, ovo mislim da svak' jednom spozna - ne znam jeste li gledale onaj film Fearless s Jeffom Bridgesom, relativno je stariji film, kad on jedini preživljava avionsku nesreću i zabrije da je besmrtan i da mu nitko ništa ne može. Ja sam tako zabrijala nakon laparaskopije, ono - ako mogu ovo sve radit, mogu napravit sve, ja sam nesalomiva i neuništvia. Lijepa je bila i ta faza . Ali, lijep je i povratak u krhkije bivstvovanje. Sretno !

[gričanka]

Pinky to je duh! Istina dobar dio ovoga što si napisala sam nedavno čula od svog muža u vrijeme kad me prala depresija poslije punkcije bez JS i to me stvarno diglo. Tim više što sam fizički odlično i kao onako usput podnosila punkcije, stimulaciju, preglede i ostalo, ali i danas se borim s malodušnošću i osjećajem bespomoćnosti zbog činjenice da je to (trudnoća) područje gdje moja snaga volje nema utjecaja i ne mogu kontrolirati svoj sat.
Samo hrabro!!!!

[kate32]

Cure nemam riječi, svima

[klara]

Prije sam znala razmišljati kako jesam u stanju podnjeti neuspješan IVF i negativnu betu. Ali samo da mi se ne dogodi da budem trudna pa onda razočaranje, jer to neću moći izdržati. Raspast ću se na komadiće ako se počnema radovati i onda izgubim radost...

A dogodilo mi se i to u ovom postupku. I još sam u jednom komadu. I ovo mogu preživjeti i nije tako strašno kao što sam se bojala...

[ivica_k]

nakon negativnog ishoda, kad se isplačem, opet jedva čekam slijedeći postupak.U meni uvijek tinja nada da je baš taj poslijednji i da će baš taj uspjeti i to me uvijek tjera dalje i ne da mi da odustanem...

X

[adriana_d]

stvarno su suvišne rijeci kad se samo sjetim da sam se bojala prvog pregleda kod ginekologa,bila u grcu,neopustena....ovo sve sto sad prolazim vec mi je postala rutina..stvarno nismo ni svijesne koliko puno mozemo podnjeti...dizem kapu za svaku od nas jer mi i jesmo JUNAKINJE!! doci ce i nama jednom sunce na vrata,sigurna sam....drz se pinky

[uporna]

[vikki]

p.s. citam vas, veselim se trudnicama, vibram, tugujem sa vama, nemam snage pisati, ali sam uz vas non stop

Potpisujem!

[martina123]

Pinky...

[amyx]

[darci]

[gugi32]

[Ordep]

sve vas volim cure

[modesty4]

svima

[metkovk@]

lubim vas ja samo mogu reci svima nama jedan duboki

[Pinky]

idem dalje. možda sam nekad pesimistična, ali znam - 100 % znam, da ću biti mama! zato jer ću biti najbolja mama na svijetu, jedino će možda tata biti malo boji, duhovitiji, i definitivno će imat najbolju guzu na svijetu ...

ovde si ti meni misao uzela

cure moje

[Charlie]

[Pepita]

Uvijek sam si govorila "ne traži utjehu tamo gdje je nema".
I zaista, nije je nigdje bilo nego tu, na ovom forumu.

Još jednom ću reći HVALA VAM CURE OD SRCA

[Lorien]

Pinky, prekrasan post!

[pak]

šta više reći osim

[TwistedQ]

[choco]

Pinky

[karla 1980]

Pinky post je predivan.

[gričanka]

Junakinje bacite još malo pogled na ovo:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=31726 1. dio

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=44124 2.dio

Za razbibrigu!

[Pinky]

[Pepita]

[katarina]

da naravno da smo junakinje,trpimo fizičku bol ali ona najgora bol je psihička..

godinama bez djece,proživljavanje trudoća i ispraćivanje istih od rodbine, prijateljica, kumova i stalno postavljanJe samoj sebi pitanje a kad ću ja????????

dječjih rođendana na kojima smo samo moj ljubljeni m i ja bez djeteta (taj smo dan po povratku doma zajedno plakali u autu )

a kad se jednom dogodi trudnoća, a za nju znamo kad većina žena i ne zna da su trudne, počinju mix osjećaji.
sreća zbog trudnoće i bojazan da li će sve biti u redu, da li će se poduplavati beta, svako curkanje utrića trčanje na wc da nije možda....itd,itd...

u našoj patnji mi imamo ono što drugi nemaju a to je bezrezervna ljubav partnera,ljubav do neba i nazad.

pinky i ostale suborke VOLIM VAS jer mi je druženje s vama davalo podstrek za naprijed.HVALA VAM.

[pčelica2009]

Mislim da sve identično proživljavamo,zato mi je i teško i besmisleno nekome tko nije u ovome odgovarati na pitanje;"kako si?"

[dani39]

[BubaSanja]

Kad sam si u oba postupka sama davala injekcije, moja bi prijateljica-kolegica znala reži Ajme, nemaš ni duše ni srca! misleći, naravno, na to da si sama nanosim bol pikanjem.
Rekla sam joj Da nemam ni duše ni srca ne bih sve ovo radila!


Cure

[RuzicaSB]

Pinky mislim da si ovim postom odlicno izrazila misli i osjecaje mnogih cura s ovih "prostora".Hvala ti.

[viva]

Zaista jesmo junakinje i niti jedna od nas niti ne zna koliko ima snage u sebi dok ne prodje kroz jedan ciklus MPO-a.
Ja sam kratko bila na ovom podforumu, uspjelo nam je iz prve i imamo sad prekrasnog sina i zahvaljujem biologinji koja je izabrala bas njega jer savrseniji ne moze biti.
Sada sam ponovo trudna prirodnim putem ne znam kako zasto, govorim da je beba popravila mamu, ali sada ne mogu slusati one ljude da mi nije bilo ni prvi put nista nego da smo bili pod stresom, pa zato nisam mogla zatrudnjeti. Kao da smo mi eto otisli i narucili dijete jer smo bili prelijeni i prenervozni za napraviti dijete.
Ljudi koji nisu prosli kroz postupak olako shvacaju tj. niti ne razumiju "umjetnu" (namjerno sam napisala) oplodnju, nemaju pojma kakav je to tek stres i koliko hrabrosti i volje treba imati da se izgura kroz to.
Cure divim se svima koje to prolaze x puta i ne odustaju i koje napokon docekaju svoju bebu iz epruvete. Nema ljepseg osjecaja.
A da ne govorim o tome kad se i zatrudni koliko panicarimo da izguramo trudnocu, jer znamo kroz sta smo prosle da dodjemo do toga a neke zene ni ne znaju sta je beta a kamoli folikul.
Ljubim vas sve i drzim fige svima koje su u postupku ili ga planiraju.

[pčelica2009]

samo mi još reci da su ti baš dijagnosticirali neprohodnost,jer onda stvarno u meni budiš nadu

[nataša]

Pinky, legendo