Drage moje cure, ja moram priznati da me je MM odgovarao od postupka kada smo vidjeli sve iglice i lijekove, jer se boji da ne izgubi i mene, kada već nemamo djece.
Ali kada sam vidjela koliko je hrabrih žena, koliko je želje i snova u njihovim očima znala sam da je to i moja borba.

a koliko je nade u samo jednom postupku to zna srce svake žene koja je to prošla, i nitko i ništa to ne može razumjeti dok to ne osjeti.

i nema tih suza, ni riječi koje me mogu više utješiti od jednog toplog i iskrenog zagrljaja mog MM-a koji se pravi da je čvrst i hrabar a znam da mu duša plače....

I zato možemo jedino reći da smo sve mi JUNAKINJE....