Jučer me malo šokirao jedan događaj pa me zanima što mislite o tome.
Igramo se nas dvije na krevetu i odjednom P. pogleda prema ormaru, nasmije se pokaže prstom, pogleda mene pa u ormar u stilu "gle ovo". Ja gledam, nema ničeg, bijela vrata, nema sjene, ničega...Pitam kaj gleda, a ona oduševljeno: baku! Pitam gdje je baka, a ona pokaže prstom prema ormaru i veli: Tu je! i gleda u to ko da stvarno nekaj vidi. Pitam: koja baka, a ona: Baka T. To je inače moja baka, koju P. nikad doma ne spominje i zapravo se ne može sjetiti kak se zove kad ju pitam, sjeti se kad smo kod nje i kad ju vidi, a sad je ispalila njeno ime u sekundi.
Moram priznati da me nekaj štrecnulo, mislim si ajde još da vidi duhove, ali moja baka je živa, pa sam išla zvati da li je dobro, i hvala bogu sve je u redu.
Pitam ju kaj radi baka, a ona se počne smijati ko da oponaša jer se nije mogla sjetiti riječi, pa ju pitam: smije se?, a ona: daaaa, smije.
Poslije smo se MM i ja sjetili da ona kad vidi npr. nekog s kovrčavom kosom veli da je to teta A. koja je kovrčava, a kad vidi nekog s maramom veli baka i sl. Inače nisam praznovjerna, ali ovo me jako iznenadilo zato jer znam kak se ona razveseli kad netko dođe i upravo tako je reagirala a bile smo same u sobi.
Moja mama veli da je postala maštovita i da izmišlja, ali ja mislim da je s 20 mjeseci premala da izmisli da vidi baku u sobi.