 |
|||
Na ovo moram reči da je meni prije no što sam napravila test za trudnoću meni dijete reklo da imam bebu u buši... iz čista mira.sorciere prvotno napisa
napravi test za trudnoću!
Ujutro kada se probudimo uvijek se malo mazimo na krevetu, taj put je on meni podigao majicu i rekao da imam bebu u buši i dao pusu. Da bi za dva tjedna napravila test i stvarno ono plus!
Niti smo spominjali bebu, niti smo radili na bebi eto... On nas je obavijestio unaprijed
Pita mene curica 4g. kaj budu naši kumovi imali bebu. Od kud ti to?. Baš sam sam se sad s njom čula. A ja: S kumom ? Ne, ah vi odrasli to ništ ne kužite. Nakon 3 tjedana kuma me zove, trudna sam.
Kuma treba svaki sat roditi ,u rodilištu je. Klincima mi to nismo rekli da im je kuma u rodilištu. Spremamo se van i mali 2, 5 g. počnje iz čista mira pjevati sretan rođendan Ana..... a ja pa ne idemo na nikakav rođendan , a mali pa onoj maloj koja se sad narodila. Nakon 2 min zove kum postao sam tata, curica je. A ja :? Čestitam , zanam jel Ana? A kak već znaš pa prvo sam vas zvao, pa rodila je prije 5 min. (u pozadini se čuje plač bebe). Ah duga je to priča. Oni nisu znali ni spol niti nisu htjeli reći ime djeteta.
Moji klinci često me znaju jako znaju iznenaditi pričama o anđelima pokojnim dedama i bakama.
I ja im vjerujem, ti izmišljeni prijatelji su anđeli. Moja curica je imama izmišljenu prijateljicu koja se zvala Marija. Sa tri g. kad se joj brat rodio ta curica je otišla igrati se drugoj djeci.
Jednog dana nosi crtež anđela marije sa crnom kovrčavom kosom. kad je prabaka umrla sa muževe strane pospremajući stvari našli smo fotografiju starinsku curice stare oko 1,5 g u haljinici i crne kovrčave kose. To joj je bila kćer koja je sa nepune 2g. umrla od upale pluća ili tako nešto. Nikad o njoj nisu pričali. Naravno zvala se Marija.
I još puno imam takvih čudih priča , ali pitanje da le će mi tko to vjerovati.
uf, zoila - ja sam gledala priču o DRUGOM dječaku... taj je umro kao mladić... prije toga je otkrio gje je pao njegov avion (iz prvog života)... a isto se radilo o pilotu, samo njemačkom...joj, bila je i emisija o tome? citala sam o tom djecaku tu:
http://www.grombol.com/Bijela-kronik...sli-zivot.html
eh, da...
pita mene kikica prije par mjeseci: mama, jel A. trudna?
ja kažem - kolko znam - nije.
pitamo A. - ona
dva mjeseca kasnije - javljaju da je trudna. sad me još samo zanima da li je curica, jer je kikica sanjala nju s curicom u naručju
tek sad citam ovu temu i jako mi je simpaticno procitati o djeci koja "vide" te duse,saznaju za male bebe itd.
covjeku koji ne vjeruje,nakon ovakvih situacija koje ste prepricali doista dodje da se zapita,jeld
kako god,mi smo zivjeli u jednoj starijoj kuci u centru zga gdje smo znali da ima "dusa koje prohodavaju tim terenom,tj. duhova koji su nekoc zivjeli ondje"..srecom,imala sam u blizini nekoliko alternativaca koji su znali kako pocistiti prostor od inih..za one koji brinu,dovoljno je s vremena na vrijeme zapaliti tamjan u tamjanici(ima iznad katedrale-mislim u Verbumu za kupiti sve navedeno) te pomoliti se i poslati sve te duse u svjetlost.to pomaze a i ima ljudi koji se bave s time,energetskim ciscenjem prostora pa se i njima moze obratiti.Jedan stariji gospodin,Stjepan Vrbanec,je mislim number one u tome..nama osobno je savjetovao da se potrudimo preseliti u dogledno vrijeme iz stana u kom jesmo jer nam se krecu kroz stan tri duha.ja ih ne osjecam niti sam ih srela(suprug ih moze percipirati) no tu su no ne prave nam nikakve probleme.nase kulturno nasljedje je da se uplasimo takvih stvari no to uvelike mozemo zahvaliti horor filmovima koji znaju itekako preuvelicavati ovakve stvari,koje na neki nacin dodju kao prirodne,osobito ako se zivi u nekom starijem prostoru gdje je mnogo ljudi obitavalo,ili cak umrlo u stanu/kuci.u nasoj spavacoj sobi je umrla gospodja koja je prije 60tak god. zivjela ovdje i osjecam kada udjem u tu sobu kao da sam usla u crkvu,mnogo se u njoj molilo..
ako se tko brine oko toga,molitva svakodnevna uvelike moze pomoci,kao i ciscenje tamjanom kako gore spomenuh.
po ovomu,ziher je curica.mali vide i znaju.eh, da...
pita mene kikica prije par mjeseci: mama, jel A. trudna?
ja kažem - kolko znam - nije.
pitamo A. - ona
dva mjeseca kasnije - javljaju da je trudna. sad me još samo zanima da li je curica, jer je kikica sanjala nju s curicom u naručju
da se nadovezem na price o vidovitosti ili drugim rijecima - vezi te krasne intuicije koju nekad ne slusamo ili blokiramo (a djeca nemaju te kocnice jos toliko razvijene):
prijateljici se blizio termin za porod, i tako jedno jutro slazem dorucak djeci...i dodje mi - pa di je sad ona, kad bu rodila. moram se javit (a rano je, necu zvat) - sms-am poruku: kak je, kad ce beba?
i nakon 15 min. zove mene njen muz: EVO IZASAO SAM IZ RADJAONE! super je, odlican porod, zdrava beba, mama super!!!
uglavnom, sms-ala sam upit o bebi tocno dok je frendica radjala
sorci: znaci ima vise takvih prica o reinkarnaciji, zanimljivo...
a sto se tice mitinga na kalniku: ne bu nas neki proglasili vijesticama i krenuli na kakav lov?
Hm, počinju mi se vraćat neke stvari.
Sjećam se "osjećaja" , a ne pravog događaja iz vremena kad sam bila dijete.
Valjda sam potisnula sve.
Al ono kaj je ostalo u sjećanju je sistem kako se obraniti, a to je bilo potpuno umotavanje u poplun/deku i onda osjećaj sigurnosti.
Jedno su me vrijeme zezali i zvali vještica, jer bi predviđala nekakve sitnice tipa:
-krećemo na plac, a ja velim kak ćemo srest tu i tu osobu i fakat se tak desi (pamtim desetak slučajeva)
-idem na ispit na faks i vizualiziram u glavi prva 3 pitanja i fakat...od riječi do riječi :shock:
itd.
Sve sam na neki način blokirala, neznam zašto.
Zaboravih napisati, nisam kod svog djeteta primjetila nikakve događaje i susrete tog tipa i moram nadodat - hvala Bogu.
Mislim da bi se totalno stiltala.
Moja cura je kod izvlačenja lota uvijek pogađala brojeve koji će biti izvučeni u ditrektnom prijenosu (imala je 2,5.) . Sa dvije godine znala prepoznavala je broje do 30.
Onda mi nadobudni dali joj listić da da nam pokaže brojeve koje ćemo prekrižiti. I sad smo milijunaši. Šala, naravno da ni približna kombinacija nije izvučena.
Mi smo sami krivi jednostavno blokiramo puteve koji nas vode ka intuiciji.
Ne vjerujemo sami sebi, već smo postali robovi društva. Ja sam u srednjoj školi imala kolegicu s kojom sm telepatski razgovarala. Tipa vizaliziram ajde me nazovi, i stvarno me nazvala.... Uglavnom više smo se u nekada pogledom i mislima razgovarale. I dan danas kad pomislim na nju obavezno uslijedi taj dan poziv, SMS s njene strane i obrnto.
A zanam i osobu koja sa svojom kćeri razgovara telepatski. (obje su odrasle osobe).
kikica ima 17! nije baš tako mala
Ma istina... ja se sjećam da sam sa u njenoj dobi bila na ljetovanju negdje bogtepitaj i baš sam osjetila da moram nazvat doma jer se bratu nešto dogodilo... Nazovem, a mama kaže da je pao s penjalice i slomio ruku (tada je on imao 9 godina, a ja 17)kikica ima 17! nije baš tako mala
Nije to jedini primjer, ali premalo koristimo te sposobnosti (izmislili mobitele da NE bi koristili što nam je dala priroda :/ ) pa s vremenom zakržljaju...
Ne znam kak bi to funkcioniralo s mojom djecom, za sada se nismo baš nešto odvajali na dulje niti se nešto loše dogodilo...
tek u drugom ili trećem rebalansu proračuna... da skrenu pažnjua sto se tice mitinga na kalniku: ne bu nas neki proglasili vijesticama i krenuli na kakav lov?
susjeda s kojom sam komunicirala na "dobar dan" - me "zvala" dok je umirala. cijelo popodne sam mislila na nju, iako nismo imale nikakav poseban kontakt. nisam ju nazvala (bilo mi je nekak bedasto), ali sam nazvala unuku - koja mi se javila u suzama, i rekla da je baka umrla.
unuka mi je rekla da sam ja jedina u blizini kojoj se može obratiti za pomoć, jer ih drugi "krivo" gledaju, zbog obiteljskih problema. mogu jedino reći da mi je drago što me baka "prepoznala", jer sam uspjela pomoći.
Iskreno vise bi volila da je vidovit nego da vidja nekakve duse, jer kako i samo kazete nisu uvijek dobronamjerne. Veselila sam se seki, ali ak mali kaze da ce biti braco neka
Tko je ono pisao o patuljku sa kapuljačom?
Cijelu noć ga tražim po spavaćoj sobi.
Vjeruj mi ne bi.
Ora već sam zamjetila tvoje postove na drugim temama i uvijek ih sa zanimanjem čitam.Vjeruj mi ne bi.
Ako može, piiiiši još malo o svojim "doživljajima".
necu moc spavat veceras :/
moji nemaju tkvih dozivljaja ali jako mi je zanimljivo citati vase
buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
ma nije to niš strašno
pa ne mislim ni ja da je strasno... nego ono, da se malo zamislis
Ajd, ajd, napiši neku pravu "zgodu" pa da ne spavamo, od buuuuu nišbuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
ma nije to niš strašno
ne bih... btw - tema je na izazovima RODITELJSTVA, a ne na izazovima RODITELJA
kikica ima neke "blinkove", i to sve više u zadnje vrijeme. ne znam jel to dobro ili nije, nekako mi se previše u to ufurala :/ ...
a možda sam samo ja zatvorena zbog svog straha. više volim otići vidovnjacima (relaksiraju me
džisus,čiko na prozoru?! :shock: aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
100 X potpis!
Sad neću moć spavati!
Iskreno- vjerujem da su duhovi među nama, ali se bojim susreta s njima. Iako- voljela bih vidjeti svoju baku koja je umra dok sam bila prošle godine na operaciji. Kako joj nisam mogla ni na sahranu, ni dan danas nemam osjećaj da je mrtva. A bile smo strašno povezane! Ona je bila jedna od najdražih i najvažnijih osoba u mom životu. Svejedno vjerujem da bih se uplašila. Ne bake, nego nečega što nije objašnjeno, nečega što nije pod našom kontrolom.
Prije nekih 2 godine, pričaju meni tata i mama kako su u šetnji sreli našu bivšu susjedu. Ona se u međuvremenu rastala i sa dvoje odrasle djece živjela u jednoj staroj kući kao podstanar. Žena je inače skroz normalna, a i djeca joj. S njom je bila i njena kći. I sjeli su tako i pričali, pričali...i žena počne pričati kako s njima u toj kući živi i neka baka. Kažu i ona i kći da je čuju najčešće po noći. Počne otvarati ormare, ladice, ili jednostavno legne na krevet kraj njih i spava...čuju disanje i hrkanje. I tata mi kaže kako su se toliko navikli na baku da sad ako im smeta što lupa, samo joj kažu da prestane više lupati. Ne znam detalje, ali moj tata toliko ne vjeruje u takve stvari, da sam očekivala da će ih prozvati luđacima. Nije ih prozvao. Čak štoviše, ostavile su na njega dojam da su iskrene i sasvim normalne. Ne bih baš voljela imati takve "podstanare".
Ajme, ježila sam se dok sam čitala. :shock: Stvarno ima skeri priča i bizarnih događaja. I kako uopće "pomoći" djetetu... još je dobro dok ta neka osoba ne plaši dijete, ali kad ga se dijete još boji, koma...
100 X potpis!
Sad neću moć spavati!
meni je ovo puno jezivija tema :/
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...015&highlight=
Je, Sorciere, slsžem se. I meni je to više scarry jer bar znaš da likovi iz ove teme ti ne mogu učiniti ništa nažao. (molim vas, pustite me da u to vjerujem
moja necakinja je cijeli vikend isla zamnom po kuci i uvjeravala me da sam trudna
Na ovo moram reči da je meni prije no što sam napravila test za trudnoću meni dijete reklo da imam bebu u buši... iz čista mira.
Ujutro kada se probudimo uvijek se malo mazimo na krevetu, taj put je on meni podigao majicu i rekao da imam bebu u buši i dao pusu. Da bi za dva tjedna napravila test i stvarno ono plus!
Niti smo spominjali bebu, niti smo radili na bebi eto... On nas je obavijestio unaprijed
eeee da bar....
iz njenih usta u božje ušimoja necakinja je cijeli vikend isla zamnom po kuci i uvjeravala me da sam trudna
eeee da bar....
vjeruj mi, jedan dar ne iskljucuje drugiVjeruj mi ne bi.
Podižem ovu staru temu jer sam imala zanimljivo iskustvo sa svojim sinekom neki dan.
Sjedila sam, da prostite, na wc-u i mali je bio samnom, tj. pokušavao se silom progurati unutra. Kako je prozor od wc-a bio otvoren ja mu nisam dala da nahrupi unutra jer će tada vrata tresnuti o prozor (mali nam je wc) ali on se nikako nije dao. Na kraju sam ga propustila da se provuče unutra i on je odmah krenuo gledati gore prema prozoru i osmjehivati se. Tu mi je već bilo malo čudno a tek kada je počeo govoriti "decic" (dečkić), "cuica" (curica) i gledati gore...zamalo me strefilo!
Pitam ja njega (btw ima 18 mjeseci) gdje su dečkić i curica a on pokazuje gore prema prozoru i počinje se navirivati lijevo-desno kao da se oni njemu skrivaju pa on njima! OMG!
Eh, da, za priču je interesantno to da naš wc prozor gleda u ništa, tj. u neku zatvorenu rupu između dvije spojene kuće. Npr. kao gasica (ako znate što je to ) ali bez ulaza/izlaza pa nema nikakve šanse da je ikoga mogao vidjeti niti čuti.
Na kraju sam mu rekla da mahne dečkiću i curici i kaže im bok, što je on i napravi pa smo lijepo izašli.
Nisam se prestrašila, nisam imala neugodan osjećaj za vrijeme svega a on je bio baš veseo. Nasreću.
Posljednje uređivanje od enchi : 27.08.2012. at 16:46 Razlog: tipfeler
Nakon što sam juče uveče sve uredno iščitala, ostavila sam sva svetla popaljena, po stanu.
Zanimljiva tema.....Mi kad god smo u kući na moru (koju sam nasljedila od tate) D. uvijek maše nekom u prolazu, a ove godine je vikao i "Dođi, dođi".. kad sam ga pitala komu maše i komu se obraća rekao je čiki i smješkao se gledajući u prazno
Eto sad kad sam iščitala od prvog do zadnjeg posta (a to nikad ne radim na starim topicima) samo ću malo umirati od straha mjesec-dva. Dok ne zaboravim. A kad zaboravim, sigurno će moji twinsi nešto vidjeti, pa eto ti opet.
Inače u djetinjstvu sam bila jako otvorena za te stvari, sanjala sam umrle, osjećala prisutnosti, komunicirala bez riječi s bratom. Sad sam neispavana, umorna i tupa ko bizon, bar za te stvari
Ako se ne varam, Pinky, rodila si otprilike dvije godine nakon nećakinjine objave tvoje trudnoće
moja necakinja je cijeli vikend isla zamnom po kuci i uvjeravala me da sam trudna
eeee da bar....
Naježila sam se čitajući. Susrete s duhovima nisam imala.
Ali često znam pomisliti tj. zamisliti nešto što se dogodi.
Ili sanjam nešto. Onako stvarno i živo i onda se dogodi tako nešto, ali nekom drugom. Recimo dugo sam sanjala da se rastajem, da moj muž odlazi, da sam nesretna i tako nešto. da bi u kratko vrijeme mog brata ostavila žena.
Ove godine smo ljetovali kod jedne žene koju sam našla putem neta. Dakle niakd ništa čula o njoj, ne upoznala je.
Neko vrijeme prije puta sam imala neke ružne snove, kak je netko poginuo na putu. Ma užas. Ono, baš grozni snovi koji bi se ponavljali. I tak da mi je došlo da mužu kažem da ne idemo na put.
Na kraju kod te žene na moru saznamo da joj je muž pogunio prije 10 godina na putu za doma i taman mu je bio rođendn kad smo mi bili dole.
Ima takvih nekakvih situacija baš puno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom