Nedavno sam pisala na temi o nesanici, koja mi se javila jer mi se nagomilalo dosta problema, strahova,... Sad se večina toga, hvala Bogu riješila i opet dobro spavam.
Inače cijeli život spavam kao top, osim što me muči pun mjesec i naravno uvijek živi snovi. Sanjam stalno i znam biti baš naporno, mada zna biti i osvježavajuće (več par noći sanjam kako se u nekog zaljubim, e to je pravo olakšanje kad se probudiš "zaljubljen").
Jedino razdoblje kad nisam sanjala, bilo je prva 3. mjeseca kad se maleni rodio, ali onda sam imala prekratke intervale spavanja, česta buđenja, pa "nisam stigla sanjati". Nakon toga kad sam prvi put spavala i sanjala, imala sam osjećaj da sam odspavala 10 sati u komadu.
Tako da mi i sanjanje ponekad fali.
Naravno uz naporne snove ide i vikanje i plakanje u snu, na veliko oduševljenje MM - a i malenog kojeg sam par puta uspjela tako probuditi. :/