"Zločesta" djeca?

[icyoh]

Moj L ima 18mj i premali je za usporedbu s drugima.
Ima faze griženja, bacanja stvari, čupanja, no niti jedan jedini put nismo bili u neugodnoj situaciji u parku jer sam stalno iza njega.
Isto kao što ni pod kojim uvjetima neću dozvoliti da njega netko maltretira, tako niti ne dam da on grize druge dok ja stojim sa strane, bedasto se cerekam i ponavljam "ma to je faza griženja".

Štoviše, takvo ponašanje roditelja mi je neprihvatljivo. U biti, ako drugi nema potrebe obraniti svoje potomstvo, to nije moja briga. Ja imam i branim ga.

A u kakve to parkove vi idete?

Očito u onaj u kojem ne teče med i mlijeko i djeca se ne ponašaju "po knjizi". A mame nemaju namjeru proanalizirati svu tuđu djecu i ne barataju pojmovima iz priručnika za "odgoj".

[vertex]

A ima ovdje netko tko ne bi obranio svoje dijete i to je napisao? Netko tko ide u parkić u kojem teče samo med i mlijeko? Netko tko sa smješkom komentira fazu griženja i pušta da mu dijete grize druge? Tko, tko? Kako mi je to promaklo, površno čitam, valjda...

[Deaedi]

Ja sam bez pardona svoj curi rekla: Nemoj se igrati sa x i y jer su zločesti. Mama, meni su x i y kao Kruela iz 101 dalmatinca i zločesta vila iz Trnoružice. To je njen nivo razumijevanja zločesto-dobro.

Ona ne razumije konstrukcije: emotivno zahtjevni, nesretno dijete, ekstremno živahni, roditelji sa problemima i sl. Ona samo razumije da ju je neko dijete bezrazložno maltretiralo. I da ju je mama zaštitila.

Jer, imali smo nekoliko incidenata gdje roditelji te djece nisu uopće reagirali. A mi ne dolazimo u park da se igramo psihologa obiteljima sa poteškoćama, nego da se igramo.

[ninet]

Mislim da ovdje nema niti jedna mama koja ne brani svoju djecu. Samo neke ih brane tako sto ih maknu od predatora (ha ha morala sam), neke predatoru jos usput i kazu da je predator, a neke pregovaraju sto sa predatorima, sto sa roditeljima im.....

[vissnja]

icyoh a zašto ti misliš da druge mame ne brane svoju decu samo zato što ne viču na tuđu i ne dele im epitete? Ja sasvim fino odbranim svoje dete čak i bez podizanja glasa, a ponekad isto tako i drugu decu branim od nje.

[Anemona]

Moj L ima 18mj i premali je za usporedbu s drugima.
Ima faze griženja, bacanja stvari, čupanja, no niti jedan jedini put nismo bili u neugodnoj situaciji u parku jer sam stalno iza njega.
Isto kao što ni pod kojim uvjetima neću dozvoliti da njega netko maltretira, tako niti ne dam da on grize druge dok ja stojim sa strane, bedasto se cerekam i ponavljam "ma to je faza griženja".

Štoviše, takvo ponašanje roditelja mi je neprihvatljivo. U biti, ako drugi nema potrebe obraniti svoje potomstvo, to nije moja briga. Ja imam i branim ga.

A u kakve to parkove vi idete?

Očito u onaj u kojem ne teče med i mlijeko i djeca se ne ponašaju "po knjizi". A mame nemaju namjeru proanalizirati svu tuđu djecu i ne barataju pojmovima iz priručnika za "odgoj".

Da se nadovežem. Zašto misliš, ako ja ne baratam pojmom "zločesto" da ja svoje dijete u parku ne branim od eventualnih nasilnika? Branim ga itekako, ali ne vičem drugom djetetu: Ti mali zločesti crve, zašto guraš moje dijete! Ako mi se ne sviđa ponašanje drugog djeteta prema mojem jasno i glasno kažem. Stani, ne želim da ga guraš,... Prestani ga gurati, ... Isto tako svom djetetu ne vičem da je zločesto i ne komentiram s drugima kako je zločest, nego neprimjereno ponašanje zaustavim / spriječim,...
I zašto misliš da se u našem parku djeca ponašaju po knjizi, ili da ja dođem i baratam pojmovima iz priručnika?
Ne znam zašto se automatski smatra da nema neke umjerene sredine, nego ili sumanuto vičem: Ti zločesti crve, ili kenjam: Ti mali slatki dečkiću s zabrinjavajućom promjenom u ponašanju koja eventualno nagovješta potrebu za posjetom psihijatru, nemoj gurati moje dijete.
Da bi postigla cilj i obranila svoje dijete ili drugu djecu od mojeg djeteta, ne trebam biti bezobrazna i vrijeđati eventualnog "nasilnika", lijepa riječ otvara sva vrata.

[Anemona]

Dok sam ja pisala, več se pojavilo nekoliko odgovora. A jesam brza.

[Tashunica]

mislim da smo još na prošloj stranici zaključili da baš i nema mama koje nekom djetetu viču -mali zločesti crve.
ako je koja mama napisala da to govori, molim da mi se citira taj post, vjerojatno mi je promakao.

[Loryblue]

. Vikat djeci po parku ovako kako viče lory i istomišljenici smatram primitivnim, roditelje koji tako odgajaju svoje prinčeve i princeze smatram teškim pilanama i zaoiblazim ih u širokom luku. Ne i njihovu djecu, jer djeca ko djeca, sva zaslužuju jednaku šansu..

Drago mi je ako imam primitive instinkte u obrani svog djeteta. Bilo bi mi žao da sam ih izgubila i da su mi tuđa i moja djeca jednaka. I da, ja odgajam princezu. Ako nije moja princeza, a čija će biti.
Nisam je rodila da je netko maltretira, a da je ja ne branim. Žalosno mi je kada vidim da će neki roditelji prije stati u obranu tuđeg djeteta nego svojeg.

vidiš, meni je primitivno da ne reagiram na tuđu ugrozu mog diteta. i vičem. a šta bi tribala - doć i pomoć tom ditetu pa da zajedno pokažemo mom ditetu kako je svit surov i zajedno je maltretirat. glupost na kub.
a bome neću ni sidit i čekat ne bi li se neka revna mama digla do svog diteta i lipo mu, potiho i s puno tepanja objasnila kako nije lipo maltretirat drugu dicu. a jok, to kod mene nema.

primitivno ili ne, ja sam kobac koji bdije nad svojim ditetom, a hoće li moja reakcija izazvat traume iz djetinjstva kod nekog diteta koje je udrilo moje - ma zaboli me. najbolje da pustim da moje ima traume jer bi u protivnom neka mama mogla mene okarakterizirat kao primitivku.

i najbolje da ja svom ditetu idem objašnjavat kako je taj netko tko ju je udrio/gurnio/opsovao odgajan u neprihvatljivim uvjetima, problematičnoj obitelji, zanemarivan, željan pažnje.....šta li već, pa eto takvo ponašanje ima duboke posljedice. i priopručit svom ditetu neka drugi put okrene i drugi obraz za primit pljusku. a jok, ni toga nema kod mene.

[icyoh]

Ja sam bez pardona svoj curi rekla: Nemoj se igrati sa x i y jer su zločesti. Mama, meni su x i y kao Kruela iz 101 dalmatinca i zločesta vila iz Trnoružice. To je njen nivo razumijevanja zločesto-dobro.

Ona ne razumije konstrukcije: emotivno zahtjevni, nesretno dijete, ekstremno živahni, roditelji sa problemima i sl. Ona samo razumije da ju je neko dijete bezrazložno maltretiralo. I da ju je mama zaštitila.

Jer, imali smo nekoliko incidenata gdje roditelji te djece nisu uopće reagirali. A mi ne dolazimo u park da se igramo psihologa obiteljima sa poteškoćama, nego da se igramo.

X
isto ovako.

Nemam veće dijete pa ne govorim iz iskustva, no samo maknuti svoje dijete od djeteta xy koje ga maltretira bez ikakvog komentara roditeljima, upozorenja svom sinu da izbjegava to dijete i sl. mi je, :/
I to ne smatram "obranom", više "nastojanjem da se ne dođe u konflikt nauštrb vlastitog djeteta"


[/quote]

[Loryblue]

Isto kao što ni pod kojim uvjetima neću dozvoliti da njega netko maltretira, tako niti ne dam da on grize druge dok ja stojim sa strane, bedasto se cerekam i ponavljam "ma to je faza griženja".

Štoviše, takvo ponašanje roditelja mi je neprihvatljivo. U biti, ako drugi nema potrebe obraniti svoje potomstvo, to nije moja briga. Ja imam i branim ga.

X

isto ko što je meni moje dite najvažnije na svitu tako je i nekom drugom roditelju njegovo. i ako ja ne dozvoljavam drugom ditetu da maltretira moje sigurno neću ni svom dozvolit da maltretira drugo. jer je i to drugo dite izašlo iz istog mista odakle i moje. i jednako je vrijedno.
ali kad triba dreknem.
moj temperament nije pregovarački......ali očito je primitivan

[vissnja]

i najbolje da ja svom ditetu idem objašnjavat kako je taj netko tko ju je udrio/gurnio/opsovao odgajan u neprihvatljivim uvjetima, problematičnoj obitelji, zanemarivan, željan pažnje.....šta li već, pa eto takvo ponašanje ima duboke posljedice. i priopručit svom ditetu neka drugi put okrene i drugi obraz za primit pljusku. a jok, ni toga nema kod mene.

Ja i dalje ne razumem zašto detetu ne bi objasnila da neko drugo dete nema baš idealne uslove odrastanja (ili nešto slično, jezikom koji bi dete razumelo) pa se zbog toga ponaša tako i tako? Meni je to OK, ja želim da moje dete ima razumevanja za druge i njiohve probleme. Naročito zato što u 99% slučajeva to dete zaista nije krivo za svoje ponašanje, već je to roditelj.
A to ne znači da treba da okrene drugi obraz, da trpi nasilje ili bilo šta slično. I to isto objašnjavam svom detetu, da zahteva da ga se ne maltretira, da se makne... Ali i dalje mislim da je krajnje nepotrebno reći detetu: on je zločest, bezobrazan... (onda mu isto tako mogu reći i on je budala). Mislim da detetu treba objasniti da svako ponašanje ima uzroke (i posledice) i da nije sve crno/belo i nisu svi samo najbolji ili najgori a između nema ništa.

[icyoh]

Da se nadovežem. Zašto misliš, ako ja ne baratam pojmom "zločesto" da ja svoje dijete u parku ne branim od eventualnih nasilnika? Branim ga itekako, ali ne vičem drugom djetetu: Ti mali zločesti crve, zašto guraš moje dijete! Ako mi se ne sviđa ponašanje drugog djeteta prema mojem jasno i glasno kažem. Stani, ne želim da ga guraš,... Prestani ga gurati, ... Isto tako svom djetetu ne vičem da je zločesto i ne komentiram s drugima kako je zločest, nego neprimjereno ponašanje zaustavim / spriječim,...
I zašto misliš da se u našem parku djeca ponašaju po knjizi, ili da ja dođem i baratam pojmovima iz priručnika?
Ne znam zašto se automatski smatra da nema neke umjerene sredine, nego ili sumanuto vičem: Ti zločesti crve, ili kenjam: Ti mali slatki dečkiću s zabrinjavajućom promjenom u ponašanju koja eventualno nagovješta potrebu za posjetom psihijatru, nemoj gurati moje dijete.
Da bi postigla cilj i obranila svoje dijete ili drugu djecu od mojeg djeteta, ne trebam biti bezobrazna i vrijeđati eventualnog "nasilnika", lijepa riječ otvara sva vrata.

Post nema veze s vezom.
Prvenstveno, ne poznajem te i otkud da znam / mislim da li ti braniš svoje dijete ili ne?
Vikanje "zli crve.." mi se nije još desilo, niti ga je itko spomenuo. Čemu napuhavanje?

Ono što mi je sf je da imam feeling da se prenaglašava "lijepa riječ vrata otvara" / politička korektnost.
Nisam politički korektna i ne rabim lijepe riječe ako netko maltretira moje dijete, a roditelj ne reagira.
Ispade maltene sramota i primitivno i površno reći djetetu da ne maltretira tvoje, obratit se njegovim roditeljima i upozorit dijete da mu se ne približava.
A grijeh je uopće pomisliti da ima "zločeste" djece.

[icyoh]

upozoriti svoje dijete da se ne igra s malim "predatorom", da ne ispada da prijetim naokolo.

[Loryblue]

i najbolje da ja svom ditetu idem objašnjavat kako je taj netko tko ju je udrio/gurnio/opsovao odgajan u neprihvatljivim uvjetima, problematičnoj obitelji, zanemarivan, željan pažnje.....šta li već, pa eto takvo ponašanje ima duboke posljedice. i priopručit svom ditetu neka drugi put okrene i drugi obraz za primit pljusku. a jok, ni toga nema kod mene.

Ja i dalje ne razumem zašto detetu ne bi objasnila da neko drugo dete nema baš idealne uslove odrastanja (ili nešto slično, jezikom koji bi dete razumelo) pa se zbog toga ponaša tako i tako? Meni je to OK, ja želim da moje dete ima razumevanja za druge i njiohve probleme.

zato jer moje dite ima malo manje od 5 godina i ne želim je opterećivat (niti dječjim rječnikom) da netko ne živi onako kako ona živi i da nisu svi odagajani ko ona. naučit će kroz život da nije sve idealno. za sada će bit dite u svom dječjem svitu. nije joj portiba (i ne pada mi na pamet) nametat joj tuđe probleme ranog djetinjstva. pa da ona u svojoj maloj glavici pribire po psihoanalizi nekog diteta.

dovoljno mi je vidit da ima sasvim dovoljno empatije za drugu dicu i njihove probleme bez da ja produbljavam pričom i objašnjenjima što je uzrok tim problemima. kad ih ne znam ni ja.

[seni]

jako me zanima kako sve ove "politicki nekorektne" osobe funkcioniraju u svojim "odraslim" zivotima, na radnom mjestu, u ducanu, kod lijecnika , sa prijateljima, poznanicima, u siroj familiji....
da li to svi tako vicu, deru se, nervozno reagiraju, istjeruju mak na konac...itd, itd..
i da li im je "normalno", da se svi tako medusobno "caste"?

da li smatraju da su drugi (kolege na poslu, prodavaci, bankovni sluzbenici, lijecnici...) duzni odnositi se prema njima sa duznim postovanjem.
pa shodno tome pruzaju to postovanje drugima.

ili im je skroz ok, kad se ljecnici deru na njih, kad im prodavaci "politicki nekorektno" daju do znanja du su im kao kupci naporni da im idu na zivce i tako to, pa kolege na poslu koji se ne zamaraju finesama, nego te odmah posalju na neko mjesto...
jer je to tako iskreno i divno i nepatvoreno.

kakav prekrasan svijet istine, nepatvorenosti....crno-bijel, iskonski i neopterecen finesama kao sto su pristojnost, razumjevanje i ostale civilizacijske tekovine.

[Loryblue]

A grijeh je uopće pomisliti da ima "zločeste" djece.

posipam se pepelom jer sam veliki grješnik
imam stvarno grozne misli.

[Anemona]

i najbolje da ja svom ditetu idem objašnjavat kako je taj netko tko ju je udrio/gurnio/opsovao odgajan u neprihvatljivim uvjetima, problematičnoj obitelji, zanemarivan, željan pažnje.....šta li već, pa eto takvo ponašanje ima duboke posljedice. i priopručit svom ditetu neka drugi put okrene i drugi obraz za primit pljusku. a jok, ni toga nema kod mene.

Ja i dalje ne razumem zašto detetu ne bi objasnila da neko drugo dete nema baš idealne uslove odrastanja (ili nešto slično, jezikom koji bi dete razumelo) pa se zbog toga ponaša tako i tako? Meni je to OK, ja želim da moje dete ima razumevanja za druge i njiohve probleme. Naročito zato što u 99% slučajeva to dete zaista nije krivo za svoje ponašanje, već je to roditelj.
A to ne znači da treba da okrene drugi obraz, da trpi nasilje ili bilo šta slično. I to isto objašnjavam svom detetu, da zahteva da ga se ne maltretira, da se makne... Ali i dalje mislim da je krajnje nepotrebno reći detetu: on je zločest, bezobrazan... (onda mu isto tako mogu reći i on je budala). Mislim da detetu treba objasniti da svako ponašanje ima uzroke (i posledice) i da nije sve crno/belo i nisu svi samo najbolji ili najgori a između nema ništa.

Potpisujem!

[vertex]

lory, jasno mi je da te zaboli.
Mislim da i ti, i mnogi ovdje, puno podcjenjujete svoju djecu.
Djeca jako dobro mogu shvatiti puno složenije konstrukcije od zločest i dobar.
U početku, kao jako mali, prihvatiti (kao i sve ostalo što uče), a onda sve bolje i bolje shvaćati.
Da druga djeca u ljutnji reagiraju ružno, agresivno, jer još nisu naučili bolje. Naučit će, samo im treba vremena, ako ih odrasli budu učili. Ta ista djeca će se vjerojatno za 5 minuta, kad se smire, s njima lijepo igrati.
Da je nekoj djeci teško i da ih nema tko učiti. Igrajte se skupa ako ide, ako ne ide, makni se. Nitko ne smije nikoga maltretirati.
I da ne nabrajam dalje.
Kako znam da djeca to mogu? Pa, ako me i inspirirala neka knjiga (a knjige smatram vrijednom tekovinom civilizacije), ono zbog čega znam da je tako je neposredno iskustvo s mojom djecom.
E sad, ako se nekome ne da za.ebavat sa svim tim...pa ok. Ja to svakako smatram lošijim izborom.

[icyoh]

jako me zanima kako sve ove "politicki nekorektne" osobe funkcioniraju u svojim "odraslim" zivotima, na radnom mjestu, u ducanu, kod lijecnika , sa prijateljima, poznanicima, u siroj familiji....
da li to svi tako vicu, deru se, nervozno reagiraju, istjeruju mak na konac...itd, itd..
i da li im je "normalno", da se svi tako medusobno "caste"?

da li smatraju da su drugi (kolege na poslu, prodavaci, bankovni sluzbenici, lijecnici...) duzni odnositi se prema njima sa duznim postovanjem.
pa shodno tome pruzaju to postovanje drugima.

ili im je skroz ok, kad se ljecnici deru na njih, kad im prodavaci "politicki nekorektno" daju do znanja du su im kao kupci naporni da im idu na zivce i tako to, pa kolege na poslu koji se ne zamaraju finesama, nego te odmah posalju na neko mjesto...
jer je to tako iskreno i divno i nepatvoreno.

kakav prekrasan svijet istine, nepatvorenosti....crno-bijel, iskonski i neopterecen finesama kao sto su pristojnost, razumjevanje i ostale civilizacijske tekovine.

Ja sam uvijek (ne pretjerujem, stvarno uvijek) pristojna i nikad mi se nije desilo da se obratim nekome sa "'alo ti". Isto takvo ponašanje očekujem zauzvrat. Ako ga ne dobijem, sigurno ni ja neću i dalje cvrkutati.

Nadalje, ako mi kolega na sastanku baci sladoled u glavu ili me počupa, sigurno ga neću fino pogledati i krenuti u analizu "zašto je on tako postupio, da li ima problema doma pa je nervozan, ili ga žena vara, ili ga je mama tukla i sl."

Seni, brkaš "političku nekorektnost" (pod navodnicima) u ovom primjeru s nekulturnošću.
Sumnjam da bi ti itko tko se ne libi reći "zločest" došao i izderao na tebe, poslao te u onu stvar i sl. (pod uvjetom naravno da mu sekundu ranije nisi zgazila psa, opalila šamar i sl - ovo karikiram, nemojte shvaćati ozbiljno )

[Deaedi]

da li smatraju da su drugi (kolege na poslu, prodavaci, bankovni sluzbenici, lijecnici...) duzni odnositi se prema njima sa duznim postovanjem.
pa shodno tome pruzaju to postovanje drugima..

Da. Odnosim se postovanjem prema onima koji se tako odnose i prema meni.

Da me kolega gurne niz stepenice (ekvivalentno da jedno dijete gurne drugo na toboganu, jer se ja sa svojim kolegom necu naci na toboganu) sigurno je da ga ne bi rekla: Nema veze, sigurno imas obiteljskih problema.

Doktori ne vicu na mene. Jel bi trebali?

[jadranka605]

nisam čitala sve postove koje ste pričali ali osvrnut ću se na ono da ne postoje zločesta djeca, već zločesti roditelji....

Imam dva sina... starije dijete je uvijek bilo pomalo neodlučno u svim pogledima, ali nije bio zločest, dapače, jako je dobar i blag.

mlađe dijete...e to je već druga priča... nakon bezbroj upozorenja i moljakanja da ne uradi neki nestašluk, na kraju to ipak učini...
ne da mi se ići nigdje s njim, jer je nemoguć... samo se ja čujem, samo on vječno plače jer mu nisam dopustila, primjerice, da se ne penje uz klizu iako se druga djeca spuštaju na njega...na cesti ne želi da mi da ruku, kad ga uzmem u ruke vrišti udara me i grebe....

kakav sam ja roditelj? polu-zločest?

moj mlađi sin je po nekim standardima zločesto dijete....
no ne smatram da postoje zločesta djeca... već samo strašno samovoljna, samouvjerena i tvrdoglava...

[ninet]

Ja ne mislim da su neidelani uslovi odrastanja i zanemarivanje iskljucivi razlog neprihvatljivog ponasanja djece. Da je tako nasa se djeca nikad ne bi neprihvatlkjivo ponasala jer se sve mi ovdje jako jako trudimo.
Zato ni ne objasnjavam necije porive da udari, ugrize, pocupa...Nekad je to stvar uzrasta, nekad dijete ima los dan, a nekad ga neko drugo dijete jednostavno iritira, kao sto mene znaju uzasno i naizgled bezrazlozno iritirati osobe koje vidim prvi put i ne znam nista o njima...

[ninet]

da li smatraju da su drugi (kolege na poslu, prodavaci, bankovni sluzbenici, lijecnici...) duzni odnositi se prema njima sa duznim postovanjem.
pa shodno tome pruzaju to postovanje drugima..

Da. Odnosim se postovanjem prema onima koji se tako odnose i prema meni.

Da me kolega gurne niz stepenice (ekvivalentno da jedno dijete gurne drugo na toboganu, jer se ja sa svojim kolegom necu naci na toboganu) sigurno je da ga ne bi rekla: Nema veze, sigurno imas obiteljskih problema.

Doktori ne vicu na mene. Jel bi trebali?

Nije ekvivalentno. Ni blizu.

[piplica]

Ne volim da se nepoznati ljudi raspravljaju sa mojom djecom, ja sam uvijek tu ako nešto treba riješiti, a ako mene i MM-a nema, tu je teta u vrtiću ili učiteljica u školi.
Kada moje dijete napravi neku nepodopštinu , ja prva reagiram, ali se niti ne ljutim da netko upozori moje dijete na nešto (npr. nemoj to i to, moj sin/unuk to ne voli) međutim vikanje na njih mi ne bi bilo prihvatljivo.

Mojim dečkima će u žaru igre svašta pasti na pamet, ali definitivno nisu zlonamjerni, niti ikoga maltretiraju (osim ponekad jedan drugoga... )

Lani se dogodilo da se moj stariji sin posvađao sa jednim dječakom u školi i kada sam ja došla po njega u boravak, na parkiralištu me dočekao njegov otac i rekao da malo porazgovaram sa svojim sinom u vezi te svađe.
Cijelo vrijeme dok me je taj otac čekao, moj se sin igrao u njegovoj blizini, ali taj mu se gospodin nije obratio.
Iako mi je situacija bila nelagodna, bila sam mu zahvalna da se nije sa djetetom išao raspravljati u afektu.
Mi smo kod kuće porazgovarali, oni su se pomirili i od tada su super prijatelji, evo, nedavno je moj sin bio na njegovom rođendanu.

[Deaedi]

Zasto nije jednako? Oboje je fizicko nasilje.
Zasto bi dijete moglo fizicki napasti drugo dijete, a odrasli ne moze odraslog? Naravno da za dijete nece biti jednakih sankcija,ali to ne znaci da takvo ponasanje treba opravdavati.

[AdioMare]

Da bi postigla cilj i obranila svoje dijete ili drugu djecu od mojeg djeteta, ne trebam biti bezobrazna i vrijeđati eventualnog "nasilnika", lijepa riječ otvara sva vrata.

Slažem se, vjerujem da svi radimo tako, u nekim idealnim uvjetima.
Ja ne vrijeđam tuđu djecu, ali da znam prijeteći pogledati i izgovoriti šta imam najozbiljnijim mogućim glasom - događalo mi se, imam djecu 17 godina.
Nekada čovjeku živci popuste kada naiđe na baš tvrd orah do kojeg ne dopire lijep način, ali ako će se time spriječiti nečiji pad, ozljeda pa i najbezazlenija, nikome neće pasti kruna s glave, jer naš ton i naš gard obično i prati ozbiljnost situacije.
Hoću reći, čovjek obično grublje reagira kad situacija prekardaši, ako ima dobar razlog za to, pa neće se bezveze ići derati po parku.

[vertex]

Ja ne mislim da su neidelani uslovi odrastanja i zanemarivanje iskljucivi razlog neprihvatljivog ponasanja djece.

Ma naravno da nisu. Svako dijete se ponekad neprihvatljivo ponaša. Ne mora to biti samo tuča ili otimanje igračaka. Cendranje od sat vremena jer mu je neko drugo dijete nešto ružno reklo je manje dramatično od udaranja drugog djeteta, ali je isto neprihvatljivo ponašanje.

Što se tiče ovih odgovora na senina pitanja o političkoj korektnosti, i ja smatram da su autorice promašile temu.

[seni]

[quote="icyoh

Ono što mi je sf je da imam feeling da se prenaglašava "lijepa riječ vrata otvara" / politička korektnost.
.[/quote]

da?
sjeti se m. gandhija.
i usporedi ga sa talibanima i slicnima u regiji afganistana, iraka, irana i pakistana...
da li pomislite na to kakvu poruku saljete svom djetetu, kada reagirate "primitivno"?
i kakvu mu lekciju dajete u smislu reagiranja na osobne frustracije?
i na frustracije prouzrokovane vanjskim faktorima?

ali necu vise.

potpisujem vertex. mislim da je ona sve dobro objasnila.

[ninet]

Zato sto djeca cesto nisu svjesna posljedica, a odrasli bi morali biti. Zato sto djeca ne rade s predumisljajem. Dijete koje gura drugo dijete samo "cisti" svoj prostor, odrasli koji gurne nekog niz stepenice to radi s namjerom da povrijedi ili ubije.

I niko ne opravdava to ponasanje.

Ali sta smo postigli pukom konstatacijom "Zlocast si" nakon sto je dijete gurnulo drugo dijete?
Ja se zaista trudim ukazati na posljedice takvog djelovanja....Nekad cak pitam dijete "Jel zelis da se on/ona povrijedi"? (Niti jedno nije reklo da zeli....Uvijek negiraju. Ako bi reklo da ga/je zeli povrijediti rekla bih "OK, ali ja ti to necu dopustiti"

[Dijana]

Ja ne mislim da su neidelani uslovi odrastanja i zanemarivanje iskljucivi razlog neprihvatljivog ponasanja djece.

Upravo tako. Ovo se događa i kad ne možete naći problem u roditeljima. Osobno nemam problema u parkićima, sve su to bile sitnice.
Ja imam "slučaj" gdje znam roditelje, pa znam kakav je odnos prema djetetu.(tj. ok odnos). Sve sam uvjerenija da djeca ipak dijelom dolaze sa svojim karakterom na ovaj svijet, na koji roditelji i okolina tek donekle mogu utjecati.S ovim djetetom iz moje priče nikad nisam smjela ostaviti svoje dijete samo, iako bi se po dobi već mogli lijepo igrati. Uvijek četvere oči otvorene, pažnja na maksimumu. Eto..nije baš zabavno.

[vertex]

Zasto bi dijete moglo fizicki napasti drugo dijete, a odrasli ne moze odraslog? Naravno da za dijete nece biti jednakih sankcija,ali to ne znaci da takvo ponasanje treba opravdavati.

Zašto dijete ne može iznajmiti stan i zaposliti se? Posvojiti drugo dijete?
Pa valjda je notorna činjenica da su djeca fizički, emocionalno, intelektualno i na sve načine nezrela. I da moraju još puno toga naučiti.
Ponašanje treba razumjeti. I poslati, na neki izabrani način, jasnu poruku da je neprihvatljivo.
Zašto osoba ne može sat vremena na sav glas cendrati na radnom mjestu ako je prodavač to jutro bio neljubazan?

[AdioMare]

Ja ne mislim da su neidelani uslovi odrastanja i zanemarivanje iskljucivi razlog neprihvatljivog ponasanja djece.

Upravo tako. Ovo se događa i kad ne možete naći problem u roditeljima. Osobno nemam problema u parkićima, sve su to bile sitnice.
Ja imam "slučaj" gdje znam roditelje, pa znam kakav je odnos prema djetetu.(tj. ok odnos). Sve sam uvjerenija da djeca ipak dijelom dolaze sa svojim karakterom na ovaj svijet, na koji roditelji i okolina tek donekle mogu utjecati.S ovim djetetom iz moje priče nikad nisam smjela ostaviti svoje dijete samo, iako bi se po dobi već mogli lijepo igrati. Uvijek četvere oči otvorene, pažnja na maksimumu. Eto..nije baš zabavno.

Mogu to razumjeti, nisam ni mislila da je sa svom djecom (i ljudima) kao po loju.
Nekako ipak očekujem da me preduhitri roditelj tog djeteta i da reagira on da ne moram ja, (pod pretpostavkom da njegovo dijete narušava sigurnost moga) a ja ću pripomoći koliko god budem mogla.

[icyoh]

Da bi postigla cilj i obranila svoje dijete ili drugu djecu od mojeg djeteta, ne trebam biti bezobrazna i vrijeđati eventualnog "nasilnika", lijepa riječ otvara sva vrata.

Slažem se, vjerujem da svi radimo tako, u nekim idealnim uvjetima.
Ja ne vrijeđam tuđu djecu, ali da znam prijeteći pogledati i izgovoriti šta imam najozbiljnijim mogućim glasom - događalo mi se, imam djecu 17 godina.
Nekada čovjeku živci popuste kada naiđe na baš tvrd orah do kojeg ne dopire lijep način, ali ako će se time spriječiti nečiji pad, ozljeda pa i najbezazlenija, nikome neće pasti kruna s glave, jer naš ton i naš gard obično i prati ozbiljnost situacije.
Hoću reći, čovjek obično grublje reagira kad situacija prekardaši, ako ima dobar razlog za to, pa neće se bezveze ići derati po parku.

Baš to.


Nas su roditelji oštro upozoravali da neke stvari nisu prihvatljive niti pod kojim uvjetima i izlikama. Nisu hodali naokolo i tjerali sve redom u neku stvar (kako se sad aludira). To isto nastojim i ja.
Neprihvatljivo ponašanje je neprihvatljivo, radilo se o mom djetetu koje maltretira drugo ili drugom koje maltretira moje. U oba slučaja ću reagirati isto (bez vikanja "crve / govno / i sl.", no i bez detaljne psihološke analize malog zlostavljača).

Osobno sam se uvjerila da postoje situacije koje ne možete kontrolirati i riješiti lijepim riječima i da postoje "zločesta djeca" (tj. teenageri). Zato mi je iskreno nerealno ponavljati kao pijan plota da "nema zločeste djece...lijepa riječ otvara sve.."

Pretpostavljam da svi pričate o maloj djeci, no vjerujete li da lijepe riječi vrijede i za starije teenagere? Za one koji hodaju okolo, premlaćuju druge iz obijesti..?

[ninet]

Da ja pricam o maloj djeci i lijepoj rijeci (OK ne mora biti lijepa, ali sigurno ne ni ruzna) kao preduvjetu da ne postanu tinejdzeri o kojima govoris.

I da...na isti nacin na koji glasnogovornice jednog pristupa smatraju da im se podmecu termini crv, govno i sl., glasnogovornicama drugog pristupa se podmece psiholoska analiza. Razgovor to sigurno nije.

I kako AM rece - Nekako ipak očekujem da me preduhitri roditelj tog djeteta i da reagira on da ne moram ja, (pod pretpostavkom da njegovo dijete narušava sigurnost moga) a ja ću pripomoći koliko god budem mogla.

[ninet]

Sad sam se navila....

I tu, sa roditeljima druge djece ima izuzetaka. Za neke znam da im se reakcija svodi na pljusku, pa onda opet ja nastojim reagovati prva.

[vertex]

no i bez detaljne psihološke analize malog zlostavljača.

Osobno sam se uvjerila da postoje situacije koje ne možete kontrolirati i riješiti lijepim riječima i da postoje "zločesta djeca" (tj. teenageri). Zato mi je iskreno nerealno ponavljati kao pijan plota da "nema zločeste djece...lijepa riječ otvara sve.."

Pretpostavljam da svi pričate o maloj djeci, no vjerujete li da lijepe riječi vrijede i za starije teenagere? Za one koji hodaju okolo, premlaćuju druge iz obijesti..?

Na prvu rečenicu: moželiš li mi, molim te, bez da me otkačiš primjedbom da se želim prepucavati, odgovoriti zašto uporno ponavljaš tu rečenicu o detaljnoj psihološkoj analizi malog zlostavljača? Nije li to omalovažavanje sugovornika? Ja sam se, kao i dosta drugih na topiku, stvarno trudila pojasniti što za mene znači voditi računa o drugoj djeci koja dolaze s mojima u kontakt, i tu se radi o vrlo jednosatvnim i lako izvedivim stvarima.

Dalje, o teenagerima: situacije kad sretnem grupu teenagera koji divljaju su strašne, i osjećaj nemoći koji se javlja je također strašan. Jer vidim da ne mogu do njih nikako doprijeti. Voljela bih imati znanje koje bi mi pomoglo ostvariti tu komunikaciju.

[ninet]

no i bez detaljne psihološke analize malog zlostavljača.

Osobno sam se uvjerila da postoje situacije koje ne možete kontrolirati i riješiti lijepim riječima i da postoje "zločesta djeca" (tj. teenageri). Zato mi je iskreno nerealno ponavljati kao pijan plota da "nema zločeste djece...lijepa riječ otvara sve.."

Pretpostavljam da svi pričate o maloj djeci, no vjerujete li da lijepe riječi vrijede i za starije teenagere? Za one koji hodaju okolo, premlaćuju druge iz obijesti..?

Na prvu rečenicu: moželiš li mi, molim te, bez da me otkačiš primjedbom da se želim prepucavati, odgovoriti zašto uporno ponavljaš tu rečenicu o detaljnoj psihološkoj analizi malog zlostavljača? Nije li to omalovažavanje sugovornika? Ja sam se, kao i dosta drugih na topiku, stvarno trudila pojasniti što za mene znači voditi računa o drugoj djeci koja dolaze s mojima u kontakt, i tu se radi o vrlo jednosatvnim i lako izvedivim stvarima.

Dalje, o teenagerima: situacije kad sretnem grupu teenagera koji divljaju su strašne, i osjećaj nemoći koji se javlja je također strašan. Jer vidim da ne mogu do njih nikako doprijeti. Voljela bih imati znanje koje bi mi pomoglo ostvariti tu komunikaciju.

Pa tad je kasno....i do njih mozda moze doprijeti samo profesionalac. A do malog djeteta moze svako ko ga nece otkaciti na prvu jer je zlocast i tacka.

[vertex]

S tim da su teenageri tek sad ušli u priču. Osim AM, nitko na topicu nema toliku djecu.
I jasno je da je od prvaša do teenagera dug put, i još puno prilika za odgajanje. A kamoli od bebe do teenagera.

[vertex]

Pa tad je kasno....i do njih mozda moze doprijeti samo profesionalac. A do malog djeteta moze svako ko ga nece otkaciti na prvu jer je zlocast i tacka.

Točno, upravo to.

[Majuška]

icyoh a zašto ti misliš da druge mame ne brane svoju decu samo zato što ne viču na tuđu i ne dele im epitete? Ja sasvim fino odbranim svoje dete čak i bez podizanja glasa, a ponekad isto tako i drugu decu branim od nje.

dobro zboriš

[Majuška]

i najbolje da ja svom ditetu idem objašnjavat kako je taj netko tko ju je udrio/gurnio/opsovao odgajan u neprihvatljivim uvjetima, problematičnoj obitelji, zanemarivan, željan pažnje.....šta li već, pa eto takvo ponašanje ima duboke posljedice..

pa upravo to trebaš govoriti...
pa čemu pobogu služe roditelji?
osim da ko' kobci vrebaju potencijalne neprijatelje po parkićima

[Anemona]

Na prvu rečenicu: moželiš li mi, molim te, bez da me otkačiš primjedbom da se želim prepucavati, odgovoriti zašto uporno ponavljaš tu rečenicu o detaljnoj psihološkoj analizi malog zlostavljača? Nije li to omalovažavanje sugovornika? Ja sam se, kao i dosta drugih na topiku, stvarno trudila pojasniti što za mene znači voditi računa o drugoj djeci koja dolaze s mojima u kontakt, i tu se radi o vrlo jednosatvnim i lako izvedivim stvarima.

Dalje, o teenagerima: situacije kad sretnem grupu teenagera koji divljaju su strašne, i osjećaj nemoći koji se javlja je također strašan. Jer vidim da ne mogu do njih nikako doprijeti. Voljela bih imati znanje koje bi mi pomoglo ostvariti tu komunikaciju.

Slažem se s navedenim i isto tako me zanima ovo podebljano.
I opet ponavljam:
Ako mi se ne sviđa ponašanje drugog djeteta prema mojem jasno i glasno kažem. Stani, ne želim da ga guraš,... Prestani ga gurati, ... Isto tako svom djetetu ne vičem da je zločesto i ne komentiram s drugima kako je zločest, nego neprimjereno ponašanje zaustavim / spriječim,...
I dalje stojim kod svoje tvrdnje:
Da bi postigla cilj i obranila svoje dijete ili drugu djecu od mojeg djeteta, ne trebam biti bezobrazna i vrijeđati eventualnog "nasilnika", lijepa riječ otvara sva vrata.
I pod "lijepa riječ" ne mislim tepanje drugom djetetu ili nešto slično, nego gore navedene načine reagiranja.
Ja govorim o maloj djeci, ne o teenagerima, a za njih smatram kao i ninet:

Pa tad je kasno....i do njih mozda moze doprijeti samo profesionalac. A do malog djeteta moze svako ko ga nece otkaciti na prvu jer je zlocast i tacka.

[icyoh]

no i bez detaljne psihološke analize malog zlostavljača.

Na prvu rečenicu: moželiš li mi, molim te, bez da me otkačiš primjedbom da se želim prepucavati, odgovoriti zašto uporno ponavljaš tu rečenicu o detaljnoj psihološkoj analizi malog zlostavljača? Nije li to omalovažavanje sugovornika?

Zašto misliš da je omalovažavanje? Jer se ne slažem s tobom? Nije mi to namjera.

To ponavljam jer naprosto ja (za razliku od nekih koji to tvrde) ne vidim potrebe analizirati zašto se tuđe dijete ponaša na način na koji se ponaša.

U smislu, ako drugo dijete udari L, ja osobno nemam potreba analizirati da li ga je lupilo jer je ljut na mamu što mu nije kupila sladoled. Ili jer je jučer na TVu gledao CSI pa je vidio da se tamo ljudi tuku. Ili jer je, štajaznam, pun mjesec. Upozorit ću roditelje, reći MM da je dijete "zločesto", upozoriti svoje dijete. No, u razlog ponašanja neću ulaziti (iliti ga neću analizirati).
Eto, zato to stalno ponavljam. Nije na meni da to radim, nemam ni vremena ni volje ni želje baviti se baš svakim nepoznatim djetetom i razlozima njegovog ponašanja. I možda me to čini "lošijom" i "površnom" osobom, no sigurno ne mislim pisati kao da to radim.

Ne provociram - no dokle su djeca djeca? Tj. kada lijepe riječi prestaju funkcionirati?

[icyoh]

icyoh a zašto ti misliš da druge mame ne brane svoju decu samo zato što ne viču na tuđu i ne dele im epitete? Ja sasvim fino odbranim svoje dete čak i bez podizanja glasa, a ponekad isto tako i drugu decu branim od nje.

dobro zboriš

Lijepo molim moj točan citat gdje pišem kako urlam na tuđe dijete i dijelim im ružne epitete.
Ako ima da mi nešto digne tlak onda je to kad mi se nađe netko stavljati riječi u usta i izvlačiti iz konteksta.

[Anemona]

icyoh, nije mi namjera provocirati, ali stvarno ne kužim, zašto misliš da ja ili netko drugi vršim psihoanalizu djeteta u parku ako ga odmah ne etiketiram pod zločesto?
Ako radi nešto neprihvatljivo mojem djetetu upozorim ga bez psihoanalize, ali i bez etiketiranja, o tome se radi.
Ispada da ako odmah zaključiš da je zločesto, s tim si sve riješio i svojeg si obranio i odmah svojem objasnio razloge, a ako zaustaviš dijete u nedjelu i upozoriš ga da njegovo ponašanje nije u redu i usput je i tvoje dijete "upilo" informaciju da se takvo ponašanje ne tolerira - e onda je to krivo. Ne kužim, zašto?

[Anemona]

icyoh a zašto ti misliš da druge mame ne brane svoju decu samo zato što ne viču na tuđu i ne dele im epitete? Ja sasvim fino odbranim svoje dete čak i bez podizanja glasa, a ponekad isto tako i drugu decu branim od nje.

dobro zboriš

Lijepo molim moj točan citat gdje pišem kako urlam na tuđe dijete i dijelim im ružne epitete.
Ako ima da mi nešto digne tlak onda je to kad mi se nađe netko stavljati riječi u usta i izvlačiti iz konteksta.

Pa evo, pod ružnim epitetom ja smatram "zločesto", a o tome cijelo vrijeme pričamo.

[vissnja]

icyoh a zašto ti misliš da druge mame ne brane svoju decu samo zato što ne viču na tuđu i ne dele im epitete? Ja sasvim fino odbranim svoje dete čak i bez podizanja glasa, a ponekad isto tako i drugu decu branim od nje.

dobro zboriš

Lijepo molim moj točan citat gdje pišem kako urlam na tuđe dijete i dijelim im ružne epitete.
Ako ima da mi nešto digne tlak onda je to kad mi se nađe netko stavljati riječi u usta i izvlačiti iz konteksta.

Na predhodnoj strani je Lory napisala: Ja dreknem pa kome milo.... A ti si to potpisala. Pa eto otuda.

[Deaedi]

To ponavljam jer naprosto ja (za razliku od nekih koji to tvrde) ne vidim potrebe analizirati zašto se tuđe dijete ponaša na način na koji se ponaša.

U smislu, ako drugo dijete udari L, ja osobno nemam potreba analizirati da li ga je lupilo jer je ljut na mamu što mu nije kupila sladoled. Ili jer je jučer na TVu gledao CSI pa je vidio da se tamo ljudi tuku. Ili jer je, štajaznam, pun mjesec. Upozorit ću roditelje, reći MM da je dijete "zločesto", upozoriti svoje dijete. No, u razlog ponašanja neću ulaziti (iliti ga neću analizirati).
Eto, zato to stalno ponavljam. Nije na meni da to radim, nemam ni vremena ni volje ni želje baviti se baš svakim nepoznatim djetetom i razlozima njegovog ponašanja. I možda me to čini "lošijom" i "površnom" osobom, no sigurno ne mislim pisati kao da to radim.

Potpis.

Ako radi nešto neprihvatljivo mojem djetetu upozorim ga bez psihoanalize, ali i bez etiketiranja, o tome se radi.
Ispada da ako odmah zaključiš da je zločesto, s tim si sve riješio i svojeg si obranio i odmah svojem objasnio razloge, a ako zaustaviš dijete u nedjelu i upozoriš ga da njegovo ponašanje nije u redu i usput je i tvoje dijete "upilo" informaciju da se takvo ponašanje ne tolerira - e onda je to krivo.

Anemona, ali dijete koje je napravilo nešto neprihvatljivo, ustvari i je napravilo nešto "zločesto". Nije šija, nego vrat. Samo ja želim imati slobodu da svom mužu, prijateljici ili svom djetetu to i kažem. A ti misliš da to ne bi trebala reči. Npr. ja ne govorim drugom djetetu da je zločesto,već mu i kažem da je prestane raditi to što radi, ali svom djetetu ili mužu kažem da je to drugo dijete bilo zločesto. Jer je i bilo. Možeš to nazvati kako god želiš, neprihvatljivim ili kako god, ali ja ću reći da je zločesto. Jer i je.

[Tashunica]

Ako radi nešto neprihvatljivo mojem djetetu upozorim ga bez psihoanalize, ali i bez etiketiranja, o tome se radi.

pa nitko od nas nije rekao da bi nešto drugo napravio, pa neću mlatit nekoga pobogu.
a na ono što ću pomislit, valjda imam pravo.