Krenulo je krenulo - todlerica napada, prvi dio...

[Ifigenija]

Moje drugo dijete, djevojčica je premileni stvor. Od rođenja, i osim što je žderala našu imovinu, i zapravo bilo što nisam imala potrebu dizat topic o njoj, mojoj princezi. Ali sad je došlo doba da se zbiju redovi, pa pozivam majke djece koja su ušla ili ulaze u fazu - ja sve mogu i znam hoću kako ja želim, sama... na topic podrške, i smijeha, i suza.... ako ovo već ima- spojite me, ja se ne snađoh...

Elem, moja kćer sama jede.. ali kako jede, e to je problem. Ustaje iz stolice, i skače preko ogradice, tak da nema smisla hranilica, pa sjedi na trip-trappu. I jede i maže, i kombinira obroke po svom... mislim - npr. prvo pojede sve masline i tak, i šeta se, i ljubi mede punim ustima. Pa se vrati... ispacka sve po kući...

Danas se svadila sa mnom oko vode. Neće iz svoje čaše, nego iz moje. I cijeli ručak ona mene hoće preveslat. Ponudim joj njenu vodu, a ona me ko pijani Jozi iz krčme odgurne, voda se prolije po svuda.... i tak. Nakon pol sata borbe shvatila je da neće dobit iz moje čaše, pa je pila iz svoje. Al me ispilila jadna...

Jučer je pomagala nosit povrće iz špajza - radi sve ko i braco. Jedino je napala luk, i zagrizla ga i ispekla se do suza.

Danas je napala kruh kroz vrećicu i svadila se sa mnom zašto to ne može.

Jučer sam ja zaspala dojeći... a ona mi je izašla iz sobe, i spustila se niz velike stepenice (ima 13 mjeseci) i bila dolje SAMA pol sata... a ja spavala :/ :shock: mogla se unesrećit, a mater (umorna ko pas) spava. Al nije. Samo je napala sredstva za čišćenje cipela... to je najnovija fora....

Naučila se penjat na šank stolce, pa na šank, pa na elementiće po slatkiše. divno... još će mi orhideje strgat. Putem pljeska ručicama po prozoru. Po istim onim ručicama koje je umočila u temeperu, i namazala si usta (kad sam vidjela crvene curke iz usta presjeklo me... dok nisam vidjela tempere razbacane po podu).

Popne se na stolac, pa sjedne na naslon... a ja joj prilazim ko što prilaziš djetetu na rubu ponora (jer jest na rubu ponora)... i tako...

Pije šampon, prije neki dan mi je dohvatila britvicu za noge i brijala si - glavu :shock:

Uglavnom, veselo, veselo!!!

Ajde, da vidim da je i vama crkla krava, pa da mi bude lakše....

[rahela]

ako ništa drugo, barem duhovito pišeš

nemam ti pomoći, ja imam samo jednog i to onog koji spada u "lako odgojivu kategoriju"

al, evo, garantiram da kad odrastu i odu od kuće, sa smješkom ćeš se ovoga sjećati

[ninochka]

moja je vrlo slična, al ja ju spriječim. brza je i penje se po svemu, al ništa od stvari koje spominješ mojoj 16-mjesečnoj nemani nisu na dohvat ruke (tempere, paste, kreme, šamponi)
imamo vrata na kupaoni koja zatvaramo 8)

[vještičica]

Ifi, izvini, koliko god da duhovito i slikovito pišeš, djeluje mi da si ipak malo previše komotna. Znam da nemaš jedno nego troje djece, ali da se tu štošta napraviti da se mlada dama ne nađe u pogibelji.
Počni od podizanja britvice (šampona, imalina, whatever) na nedohvatljivo mjesto, što bliže plafonu.
Nastavi sa vratima koja zatvaraju izlaz na stepenište, ili barem sa ključem u bravi od sobe kad dojiš, a spava ti se.
A završi kako god ti misliš da treba.

(I što neko reče na nekoj drugoj temi, sad čekam paljbu )

[maria71]

marku ništa od ovog što pišeš nije bilo na dohvat ruke....šamponi tempere, britvice

sa 13 mjeseci je imao pod, prostirku i kocke
i zujao 24/7

hrana finger food koja se nije dala zafitiljiti u zid i sl

probaj si olakšati

ja mislim da bih isp....... da sam morala stalno popsremati i sanirati štete za njim

a opet možda sam mu ubila kreativni duh

svjedno babyproofaj kuću

[Anemona]

marku ništa od ovog što pišeš nije bilo na dohvat ruke....šamponi tempere, britvice

sa 13 mjeseci je imao pod, prostirku i kocke
i zujao 24/7

hrana finger food koja se nije dala zafitiljiti u zid i sl

probaj si olakšati

ja mislim da bih isp....... da sam morala stalno popsremati i sanirati štete za njim

a opet možda sam mu ubila kreativni duh

svjedno babyproofaj kuću

Ovo je jedino i najpametnije.

[ninet]

Ifi, izvini, koliko god da duhovito i slikovito pišeš, djeluje mi da si ipak malo previše komotna. Znam da nemaš jedno nego troje djece, ali da se tu štošta napraviti da se mlada dama ne nađe u pogibelji.
Počni od podizanja britvice (šampona, imalina, whatever) na nedohvatljivo mjesto, što bliže plafonu.
Nastavi sa vratima koja zatvaraju izlaz na stepenište, ili barem sa ključem u bravi od sobe kad dojiš, a spava ti se.
A završi kako god ti misliš da treba.

(I što neko reče na nekoj drugoj temi, sad čekam paljbu )

Nema troje, bar nije prijavila :D Ono od dvadesetnesto i deset je muz

Nazad na temu. Posto je tako zivahna ukidaj samo ono sto je dovodi u opasnost (britvice, hemikalije, stepenice i sl.) Mrlje, luk, nacin na koji jede.....neka je. Pa mora nesto i kako ona zeli.

[mikka]

ja imam bejbiprufanu kucu (uglavnom), ali ova moja neman uvijek uspije napraviti neko sr*nje. jede tako da sve trpa u usta, a onda pljuje okolo. sve hoce sama, a kad joj nedam, ima zivcane slomove a ne bi sjela dok jede... ili dok ne jede, svejedno. ta je u pokretu otkad otvori oci.

nemam savjet, ideju, slazem se da treba skloniti te opasne stvari, ali ovo drugo je borba.

[tropical]

moj ima 12 i pol mjeseci ne mogu ga zamisliti da se pentra okolo još.. ali se uredno spušta sa kreveta kad mu se ne da biti. tako da vidim što me čeka ako kad zaspem...

[Sirius Black]

Naučila se penjat na šank stolce, pa na šank, pa na elementiće po slatkiše. divno... još će mi orhideje strgat. Putem pljeska ručicama po prozoru. Po istim onim ručicama koje je umočila u temeperu, i namazala si usta (kad sam vidjela crvene curke iz usta presjeklo me... dok nisam vidjela tempere razbacane po podu).

Popne se na stolac, pa sjedne na naslon... a ja joj prilazim ko što prilaziš djetetu na rubu ponora (jer jest na rubu ponora)... i tako...

Pije šampon, prije neki dan mi je dohvatila britvicu za noge i brijala si - glavu :shock:

Gdje si ti za to vrijeme kad ona sve to radi? Iskreno se nadam da si to sve napisala da bi ispalo duhovito a da u stvarnosti nije baš tak.

Moja cura ima 20 mj. i isto je živahna i znatiželjna. Ali neke stvari i da joj padnu na pamet, nema mogućnosti da ih realizira jer je uvijek netko s njom.

[hermina]

Ajoj, a šta će radit kad bude imala dvije i pol, tri godine?! Kad se počne ozbiljno svađat s tobom i NE slušat NIŠTA. Al ima nas još, bez brige...

[lasica]

isto pitanje-a kaj ti radiš kad ona to sve uspije napraviti? :?

[Anemona]

Ajde sad smo te svi pomalo iskritizirali, a mislim da kod tebe ipak nije tak loše kak si napisala.
Zašto ne pišeš neki "internet dnevnik" da lijepo svi čitamo, zanimljivo pišeš.

[Veki]

I opet si me nasmijala svojim stilom pisanja

[ana.m]

I moja bi svašta, jako je samostalna, jede odavno sama, ali ima mjesto gdje jede, a to je u njenoj hranilici, nema šetanja naokolo s punim ustima. To nitko ne radi, pa neće ni ona.
Šamponi, britvice :shock: , i slično nije joj nadohvat ruke. Čak su i bojice, pastele i flomasteri zakljupčani u ladici od stola a ključ kod mene i do toga se može samo kad se zatraži inače bi tu bilo svega!
Na dohvat ruke je ono na što neću šiziti ako njoj ili Janku dospije u ruke.
I potpisujem vještičicu! I još neke.
Definitivno mislim da joj je previše toga do čega ne bi smjela doći na dohvat ruke!

[seni]

ja mislim da je umjesto babyprufane kuce/stana puno bolje promjeniti sliku u glavi, da su bebe/mala djeca nesposobna, neuracunljiva i uvijek na rubu da se ozljede ili jos nesto gore.
kod nas je djelovalo.

[Vishnja]

Kada sam ostala trudna sa prvom devojcicom, u posetu su nam dosli prijatelji sa maleckom bas tog uzrasta. Mi, ponosni na nas novouredjeni stan kao iz casopisa, sedeli smo i u cudu gledali kako se devojcica penje svuda, sve grabi, a mama i tata (na smenu) piju kafu dok ono drugo prati dete u stopu. Oni su nam tad rekli da ce prva stradati nasa predivna niska polica sa dzidzabidzama i da vec "vide' kako tu stoje igracke...
Nismo verovali. Naivno smo smatrali da ce nase dete biti savrseno vaspitano, mirno i razumno i igrati se iskljucivo igrackama...ha-ha...
Stvarnost nas je, naravno, demantovala. Kada je I. propuzala, nas stan iz casopisa se pretvorio u igraonicu, dzidzabidze se preselile na 2m visine, a nama prestalo da bude vazno da je enterijer lep i skockan, bitna je bila samo SIGURNOST...
Kao dokument-potvrda onog prorocanstva , u albumu sada vec desetogodisnje Ivane stoji slika gde devojcica sa pocetka price sedi zagrljena sa nasom kcerkicom (plus jos dvoje rodjenih prethodne godine, istih takvih radoznalih penjaca musavih rukica) na ONOJ polici, a oko njih se sepure igracke svih velicina i oblika...
Htedoh reci jednu stvar (pa se raspisah): skloni orhideje, tempere, pastu za cipele i ostale potencijalno otrovne i opasne stvari . Takodje i stvari koje zelis da sacuvas jer su ti iz nekog razloga bitne i drage. I spusti kriterijum o urednosti kuce za par letvica nize - svi smo mi imali rezance po tepihu i grasak po zidovima, isarana vrata i ispipane prozore - i preziveli. Nije lako, znam, i potpuno razumem tvoju povremenu nemoc da se izboris sa svim tim haosom. Verujem da ce ti jednom, kao meni sada, biti puno srce kad mlada domacica uzme krpu i prskalicu i strucno pobrise prasinu, a da ce ti, sa druge strane, pomalo i faliti sav taj nered - materijalni dokaz da u kuci zivi malo dete, puno radosti i radoznalosti...

[maria71]

ja mislim da je umjesto babyprufane kuce/stana puno bolje promjeniti sliku u glavi, da su bebe/mala djeca nesposobna, neuracunljiva i uvijek na rubu da se ozljede ili jos nesto gore.
kod nas je djelovalo.

ne slažem se baš

meni je bilo puno lakše paziti na marka kad su opasne stvari bile van njegovog dosega

nisam od njega sa 13 il i16 mjeseci očekivala racionalno ponašanje

[Anemona]

Mi smo prvo izbacili sobno bilje, jer je bilo na meti, pa kako je on počeo proširivati krug haračenja, deterđente i otrovne tvari smo stavili u zaključani ormarić, pa smo sitne predmete pokupili, pa smo skuplji porculan stavili u zaključani ormar, pa smo lomljive stvari digli na 2 metra,... i tako, kako je on bio sposobniji, tako smo micali, sad je polako došlo "razumnije" razdoblje, pa stvari stižu na svoje mjesto, neki ormari se više ne zaključavaju, možemo i cvijeće vratiti, jednostavno to ga više ne zanima.
Naravno u procesu učenja nastradalo je puuno šalica, tanjurića, zidovi, 1 daljinski, 2 tegle, ....

[seni]

kod nas nista nije stradalo.
i jedino su uticnice za struju bile zasticene.

ali ja eto mislim, da su bebe, djeca pametna bica, vrlo intuitivna i sa nevjerojatnom sposobnoscu ucenja, te sa nevjerojatnom sposobnoscu detektiranja nasih paradigmi.

[Sirius Black]

ja mislim da je umjesto babyprufane kuce/stana puno bolje promjeniti sliku u glavi, da su bebe/mala djeca nesposobna, neuracunljiva i uvijek na rubu da se ozljede ili jos nesto gore.
kod nas je djelovalo.

Ja nisam sigurna da sam skužila kaj hoćeš reći

[seni]

ne stignem sada podrobnije objasniti.

takvo je bilo moje iskustvo. jasno mi je da nisu sva djeca ista. niti svi roditelji.
medutim, vjerujem da u odredenom postotku nasa "mentalna slika" ponasanja male djece igra vaznu ulogu.

[Sirius Black]

I kod nas ništa nije stradalo. Stvari koje su lomljive nisu joj na dohvat ruke. Lijekovi su u ladici koju može otvoriti, deterdžent je u kupaoni na podu, za prati veš je u otvorenoj kutiji i može ga zagrabiti rukom ako baš hoće, ali to ne radi. Jedino su utičnice zaštićene.
Kod nas je stvar u tome da nikad nije sama, pa kad i otvori ladicu, uvijek ju zatvorimo i sto put ponovimo da se to ne smije dirati. Isto tak u kupaoni, zna da se to ne dira i gotovo. A i da hoće dirati, nema priliku jer ju uvijek netko vidi.

[Joe]

seni, neusporediva je briga o jednom djetetu i o dvoje. ako sam skužila na što misliš. i moja lucija je bila hiper easy beba i toddlerica dok nije dobila bracu. nije se ona tad peomijenila nego količina moje energije, pažnje i prilagodljivosti njoj.

meni se jako sviđa vishnjin post. naročito onaj dio o olabavljivanju kriterija urednosti kuće 8)

[seni]

joe, moja curka je bila vrlo, vrlo zivahna beba puzacica i to ozbiljna od 5 i pol mjeseci, penjacica...itd
sve je istrazila sto se istraziti moze.

promjeni moje paradigme je pridonjela knjiga "continium concept" - znate onaj dio u kojem pricaju kao bebe/ mala djeca puzaci puze izmedu velikih jama u zemlji u kojoj se skuplja kisnica i nikada ni jedno dijete ne upada unutra. a roditelji rade ne slazu sa njima lego kocke.
pa onda u dobi od 2 godine barataju nozevima i nitko se ne ozljedi. - ovo sad nemojte molim doslovno shvacati, ovo nije poziv da dati djeci nozeve.

pa sam imala moju dragu frendicu, trostruku mamu, te sam gledala njen nacin, miljama dalek od onog, past ces, razbit ces, nemoj strgat, to je opasno, ne diraj!.... itd.
pa sam vidjela kako njena djeca to sjajno hendlaju...

pa sam pocela mjenjati svoje predodbe, i pokusavala slicno kao ona.
i moje dijete je suradivalo

ovo je naravno osobno iskustvo. nije mi cilj nikoga uvjeravati, niti tvrditi bolje/gore, pravo/krivo...

i meni samoj je to bilo otkrovenje, pa eto samo dijelim svoje "misli".

[Val]

i meni je vishnjin post, baš onako, dobro sjeo.

iako, možda, i seni ima pravo, jer u klince bismo trebali imati mrvicu više povjerenja, meni je daleko lakše bilo skloniti opasne ili jako drage stvari sa njima dohvatljivoh mjesta.

ifi, meni se opisi nepodopština tvoje curke čine izuzetno opasni, i stvarno se nadam da si malo nabrijala post.
(npr. barske stolice su kod nas out-i ništa nam ne fali).

[Val]

seni, ajde, nabaci još koju misao. meni je super čitati tako različite pristupe i pokupit ono meni najprihvatljivije iz svakog.

[seni]

i nama kao i visnji nije bio problem sto je zid posaran i igranje loncima, mrkvom itd na podu. to je pitanje osobnih granica. moje/nase su po tom pitanju bile siroke.

govorim o tome da cura nije trgala knjige, pila sampon, jela tempere, bacala se sa stepenica, te slicne opasne stvari....kojih se svi bojimo.

a nije ni trgala knjige, ni strgala muzicku liniju, vrlo rano i brzinom munje je kopcala kako se te sprave stavljaju u funkciju.....

ok, moram dodati nas stan je minimalisticki namjesten...

[Vishnja]

Mogu donekle potpisati seni, jer se njeno vidjenje uklapa u moj generalan odnos prema maloj deci, a koje je lepo izrekao moj omiljeni deciji pisac Lj. Rsumovic: "Dete moras da posmatras, al' mu ne smes na put stati, sto ga pre covekom smatras, pre ce covek i postati".
U tom tonu i tim nacinom smo se i mi odnosili prema svojoj deci - pustali smo ih da sama jedu, popnu se i padnu, istrazuju i probaju, verujuci u njihovu spretnosti razum (shodno uzrastu, naravno). Pritom smo gledali da su nam uvek pred ocima. Ipak, sa naginjanjem kroz prozor, deterdzentima, ostrim predmetima i slicnim stvarima nismo nikad eksperimentisali. Slicno kao i kod Anemone - stvari su se polako vracale na svoje mesto kako su one rasle, noz i makaze su dobile u ruke kada su znale kako se koriste, a hemikalije su postale dostupne onda kada su obe razumele kakvu im stetu mogu naneti ako ih nepravilno koriste.

[Joe]

inače, ni moji nisu nikad radili cirkus po kući (kao bebe, sad su počeli ) ali mislim da je tu na djelu dilema kokoš ili jaje: od mirnih i razumnih roditelja koji su spremni slijediti ideje iz continuum concepta nastaju možda i takva djeca. koja dobro reagiraju na takav odnos prema njima.

inače se slažem s tim odnosom prema klincima. ali dozvoljavam da ima djece koja nisu prijemčiva na to.

[koryanshea]

inače se slažem s tim odnosom prema klincima. ali dozvoljavam da ima djece koja nisu prijemčiva na to.

jesu li to onda - zločesta djeca?

[Val]

naš stan nije minimalistički uređen (iako zadnje vrijeme želim da je), ali i naš odgoj ide u sličnom smjeru kao i kod seni i vishnje.

[Ifigenija]

Cure, para mi ide na uši već na prvih par postova. SAd idem kod susjede i van da malena ne uništava svoje već tuđe šalim se, naravno
BAbyproof kuća - jap, to je okej. Samo da vam kažem da smo u radovima, to je pod jedan, a pod dva, beba je jednom uzela britvicu i to tako da se popela na stolac, protegnula se preko kade i dovatila britvicu. Ne pitajte. Donijela sama mamut stolac. A ja - oblačila papuče sinu pokraj kupaonice.
I ne silazi stoput, sišla je taj jedan put, a vrata sam ostavila jer nisam uopće mislila zaspat. U drugoj sobi je šizio moj stariji sin pa sam htjela ima kontrolu, a mala je bila izgledala ko da će zaspat taj tren.
Okej, napisala sam grozne detalje, ali zato sam ih i napisala; jer su grozni, jer me tište, jer su me prestravili, jer sam se fakat zabrinula nad sobom i nad njom.
E, babiprof kuća - ja to radim u etapama - svako dijete ima neku vrstu napasti, i zapravo ne znaš što će skontat da može, a što neće. Britvice fakat ne stoje na dohvat ruke bebi... ukoliko ne donese stolac, ne stane na njega, ne legne trbuhom na rub kade i ne protegne se na drugu stranu... sad znam... prekjučer nisam znala...

[Ifigenija]

Cure, ubijte me, al ja ne znam pisat, ni govorit bez te groteskne augumentacije. Sve preuveličavam. To mi je temeljna govorna figura. Zar već drage moje to niste shvatile?
Moj muž je isto lud od toga. Pita me - jel ti stvarno treba tisuću stvari ili samo kruh, jaja, šećer i štapići za uši. I tak.
Trudim se, al kad pišem - ne znam drugačijwe. Možda da se usredotočim pa napišem ko članak u novinama, al ja ovdje ćaskam uz kavu, uz djecu i sve ono što nas sljeduje...
Sori ak kojoj forumašici dignm tlak strahom za moju djecu koja po mom opisu žive ko u Jackassu.... a ne žive. samo bude pokoji incident. Zapravo, puno raznih incidenata u ovim fazama kad klinci ojačaju i promijene obzor svojih mogućnosti...

[Vishnja]

Cure, ubijte me, al ja ne znam pisat, ni govorit bez te groteskne augumentacije. Sve preuveličavam. To mi je temeljna govorna figura. Zar već drage moje to niste shvatile?
Moj muž je isto lud od toga. Pita me - jel ti stvarno treba tisuću stvari ili samo kruh, jaja, šećer i štapići za uši. I tak.
Trudim se, al kad pišem - ne znam drugačijwe. Možda da se usredotočim pa napišem ko članak u novinama, al ja ovdje ćaskam uz kavu, uz djecu i sve ono što nas sljeduje...
Sori ak kojoj forumašici dignm tlak strahom za moju djecu koja po mom opisu žive ko u Jackassu.... a ne žive. samo bude pokoji incident. Zapravo, puno raznih incidenata u ovim fazama kad klinci ojačaju i promijene obzor svojih mogućnosti...

Ah, Ifi, tvoj stil pisanja je svima vec dobro poznat i veoma zabavan i inspirativan. I niko te zbog toga nece proglasiti losijom majkom od nas ovde prisutnih. Samo nam je dao dobar slagvort za uvek zanimljivu temu o decijoj samosvesti i cuvenom postavljanju granica, kako fizickih, tako i onih drugih...

[maria71]

ne nisam shvatila

i ne trudim se shvaćati sve ljude po forumu......

ali razumijem da postoje različita gledišta.

no jako sam zadovoljna s time kako sam hendlala svoje dijete, možda bu siroti imao posljedice od kocaka , no bože moj, to će biti moj križ ....

isto tako se doveo u par opasnih situacija uz sve mejre opreza

nema savršene formule

[cvijeta73]

babyproofanje kuće ti je ko antivirusna zaštita - taman kad si mislio da si siguran, zaštita probijena za stare i izmišljeni novi virusi

moj stan nije babyproofan, a moj stav oko toga je:
- M stalno na oku il barem na pol oka i pol uha (najopasnija je, naravno, tišina, a tako zavodljiva i lako joj se prepustiš, i u sebi kažeš, fala bogu sama se igra, sigurno slaže kockice u miru, pa da je neometam i naravno, nikad kockice nisu u pitanju)
- potencijalno opasni predmeti izvan njenog dohvata, ali, kao što ćete vidjeti kasnije u postu, i tu se dese greške :/
- ne nerviranje oko nereda.
- imam i neke metode iz seninog posta, jedino što nisam u sebi osvijestila continuum concept, nego, eto, tako mi došlo. M točno zna što je opasno, to je nevjerojatno, ali istinito. nemam uopće povjerenja u nju da to opasno neće i učiniti, ali obično kad je u nekoj šteti, odmah me zove, nekim drugim tonom glasa.

npr. J je ostavio škarice njoj na dohvat, ja nisam primijetila. M ih je u trenu uzela u ruke, onako važno držala i tim specifičnim tonom glasa, nekako potihu, rekla mama, mama, evo ti - ja se okrenem, a njoj škarice u rukama.
ladice i vrata otvara, zatvara, lupa s njima, ali uvijek pazi na prste (ok, dva puta si ih je malo i pričepila, al to ne smatram tako strašnim).

ono što jako pazim su ove kemikalije, opekline, i visina - balkon.
i bez obzira na sve, ova prvo nabrojena stavka (oko-uho) mi je ipak najbitnija.

[petarpan]

ono što jako pazim su ove kemikalije, opekline, i visina - balkon.
i bez obzira na sve, ova prvo nabrojena stavka (oko-uho) mi je ipak najbitnija.

ovdje potpisujem cvijetu.
i nadodajem, kada je L. izvodio bjesne gliste oko potencijalno opasnih stvari/situacija u manjoj dobi, pri sprečavanju tih pokušaja vodila sam se za time da ne reagiram preburno (bez panike, povišenih tonova i sl.) čisto radi toga da mu ne dajem do znanja kako time izaziva još veću pozornost na sebe. i upalilo bi. ono što ne izluđuje mamu, zasigurno nije tak zanimljivo.
o tome sam vodila računa...
o tome a i da orhideje ostanu čitave

[ninochka]

ifi ne možemo te shvatiti drugačije nego si napisala. ako si napisala da mala pije šampone i visi sa lustera, rekli smo ti da bolje paziš na nju i to je to

moja ima 16 mj, sve uzima na sve se popne. vjerojatno na više se uspije uzverat nego tvoja sa 13. isto imam dvoje djece i potpuno te kužim

kad sam ju prvi put ostavila u sobi da njemu obučem cipele, a one se uzverala za sekundu na tobogan, više je ne ostavljam, vučem ju za sobom, zatvaram vrata ili njega dovučem njoj. posljedica je da su ko čičci na meni ali nitk onije popiš šampon niti se popeo na barsu stolicu

uredno se počne verati na tripp trapp i ne stigne nikad do vrha

[seni]

no jako sam zadovoljna s time kako sam hendlala svoje dijete, možda bu siroti imao posljedice od kocaka , no bože moj, to će biti moj križ ....

marijice, mislim da si me krivo shvatila.

u doticnoj knjizi radi se o tkz. "primitivnom" narodu, indogenim starosjediocima u venezueli, konkretno o jednom selu u kojem je autorica zivjela.
pa sam ja referirala na, na forumu ceste "ukrasene " interpretacije povijesti, kako su djeca uvijek bila sa svojim roditeljima, a mame jeliti nisu radile, nego su kakti sjedile na podu i citale knjige i igrale se "legica" sa djecom.
a one su zapravo itekako radile u polju, oko kuce u kuci....
pa su se djeca u tom opisanom selu naprosto cesto igrala na otvorenom izmedu nastambi i tih rupa za vodu.

dakle kockice su bile u nekom sasvim drugom kontekstu.

[meda]

ono što ne izluđuje mamu, zasigurno nije tak zanimljivo.

ovo mi je super definicija

moje dijete nije bilo ni upola zivahno kao tvoje Ifigenija, pa stvarno ne mogu nikako pomoci.

ja sam isto sklanjala sve potencijalno opasne stvari po kuci, ono sto bi mogao razbiti ili ozlijediti se sam se trudila ko petarpan da ne pretjerujem s reakcijom, i cak bi mu puno puta dala da pogleda pod mojim strogim nadzorom, da si izdovolji znatizelju. al moje dijete je uzasno picajzlasto, pa ni ne dira previse nepoznate stvari, da se slucajno ne zamaze, smoci ili nekaj slicno

slazem se i sa strujom koja kaze da se treba malo opustit i ne predvidat samo najgore scenarije u glavi, i alergicna sam na ono 'nemoj to, past ces, strgat ces' svaki cas. al ga i upozorim na neke stvari za koje ne moze znati da jesu opasne. al tu opet stupa na vidjelo djetetov karakter, pa mi on sam dode i trazi da mu pomognem kad vidi da ne moze sam na visoku penjalicu, ili me tjera da sjedim na rubu kreveta da on ne mora misliti jel bude pao kad skace po njemu i tak

ne volim krajnosti, opcenito, pa tako ni u ovome.
nekom sam ja preopustena, jer idem na ljetovanje s bebom na otok bez pola ljekarne u koferu, nekom drugom sam predosadna jer pazim da njegovo dijete ne dira noz, ili poklopac od pastete, ili mu presvucem majicu kad je mokra, il stavljam vruci caj i kavu nasred stola i tak...jos se nije rodio taj ko je sve zadovoljio, i uvijek ima mjesta za kritiku - to je moj moto

[veda]

I Ivan je imao fazu kad je sve bacao s hranilice, htio jest okolo po kući ali mu nisam dala. Kad bi počeo bacat ja sam mu lijepo oduzela hranu i bio je gladan. Nakon jednog dana je shvatio da neće jest ako tako nastavi i smirio se. sad lijepo čim ogladni stane uz hranilicu i čeka klopu.

[meda]

promjeni moje paradigme je pridonjela knjiga "continium concept" - znate onaj dio u kojem pricaju kao bebe/ mala djeca puzaci puze izmedu velikih jama u zemlji u kojoj se skuplja kisnica i nikada ni jedno dijete ne upada unutra. ".

kuzim koncept, al da se bas nikada niti jedno dijete nije utopilo, strgalo, nabolo, izrezalo, razbilo ne bih rekla. sad ti malo 'ukrasavas'

[maria71]

no jako sam zadovoljna s time kako sam hendlala svoje dijete, možda bu siroti imao posljedice od kocaka , no bože moj, to će biti moj križ ....

marijice, mislim da si me krivo shvatila.

u doticnoj knjizi radi se o tkz. "primitivnom" narodu, indogenim starosjediocima u venezueli, konkretno o jednom selu u kojem je autorica zivjela.
pa sam ja referirala na, na forumu ceste "ukrasene " interpretacije povijesti, kako su djeca uvijek bila sa svojim roditeljima, a mame jeliti nisu radile, nego su kakti sjedile na podu i citale knjige i igrale se "legica" sa djecom.
a one su zapravo itekako radile u polju, oko kuce u kuci....
pa su se djeca u tom opisanom selu naprosto cesto igrala na otvorenom izmedu nastambi i tih rupa za vodu.

dakle kockice su bile u nekom sasvim drugom kontekstu.

sad mi je jasnije, hvala, nisam čitala tu knjigu

[seni]

promjeni moje paradigme je pridonjela knjiga "continium concept" - znate onaj dio u kojem pricaju kao bebe/ mala djeca puzaci puze izmedu velikih jama u zemlji u kojoj se skuplja kisnica i nikada ni jedno dijete ne upada unutra. ".

kuzim koncept, al da se bas nikada niti jedno dijete nije utopilo, strgalo, nabolo, izrezalo, razbilo ne bih rekla. sad ti malo 'ukrasavas'

ako me sjecanje sluzi (a mozda me ne sluzi), cini mi se da je autorica napisala, da ona nije takvo nesto dozivhjela dok je bila s njima.

ali ne radi se o doslovnom shvacanju, nego o poanti. ja zaista volim tu knjigu, ali sam se cesto puta uzasnula, vidjevsi na kojem je doslovnom nivou neki ljudi tumace.
dakle ona je meni u nekim stvarima bila inspiracija, nikako se ne radi o tome da mozes kopirati njihov nacin zivota. sto ja osobno ne bih ni htjela. skroz sam zadovaoljna sto zivim u 21 stoljecu, uz sve mane i muke danasnjeg zivota.

[Tiwi]

nemrem vjerovat, al kužim te ifi

zapravo, s prvim sinom sam brijala da je dosta zahtjevan. kad ono, šipak dragi gledaoci
bilo je u to doba ovako:
- probu di se pa me zove pospanim glasom
- istražuje tako da vadi ili stavlja veš u mašinu za pranje
- jede tako da se ne zamaže ili ne pokapa jer mu to smeta
- pije samo iz jane ili kljunka, jer se ne želi pokapati
- dira samo jedan ormarić u kuhinji, i to točno onaj koji sam mu rekla da je "njegov" i prepun je tupperware posuda, pa ih on preslaguje i zeza se s tim.

a onda se rodio Ian
- probudi se, pa potiiiho silazi s kreveta (ima 14 mj a to radi već barem 3 mj) , otvori si vrata (nisu skroz zatvorena) i ode kamo želi, npr u kutak s igračkama, sjedne i igra se, ili pak nađe svoj spremljeni keks i jede ga, pa se smije kad skužim da ne spava
- istražuje tako da otvara pećnicu, ndb da otvorim suđericu jer odmah dotrči i sve bi van izvadio, otvori sve ladice redom i traži najveći predmet koji mazne i bježi po stanu s njim, vuče uokolo zepter lonac, obuče MMove japanke, uzme maleni stolčić (Patrikov, za pranje ruku) i stavi pored kade pa se penje i " ide se kupati" isl..
- jede kao svinjica. mala, ali svinjica. u jednoj ruci žličica a drugom sveudilj gura hranu u ustašca i mrmlja "njam njam"
- vodu bi pio iz prave šalice a još ne može sam držati da ne prolije baš sve po podu
- po stubištu ide i gore i dolje, ali još ne može sam pa tamo nema pristup bezz pratnje
i tako...

ja sam samo pazila da zbilja pospremim i sklonim sve opasno. samo živce treba trenirati i mantrati da će za pola godine to biti iza nas 8)

[summer]

Potpisat cu prvi dio Tiwinog posta i dodati da se pomalo bojim drugog Saznat cemo.

Inace radim poput cvijete73.