Jučer sam skinula longetu :D !

Prvi koraci bez nje, pa... mojam mama ima izraz 'kao da nije moja' noga, sve nekako trnci, pa kao jastučići na dijelovima stopala gdje ih prije nije bilo. Ali, kad sam se malo privikla, hodanje mi je bilo lakše nego što sam očekivala.
Ali na što mi je koža pod longetom ličila... ljuske, ne ljuskice, nego kao riblje ljuske, a na tabanu gljivica - da su tartufi izvuklo bi me iz minusa na tekućem i još platilo koju ratu kredita pride. Kad sam došla doma, prvo sam nogu uvalila u lavor mlake vode, i kad sam to pažljivo istrljala voda je izgledala kao krem juha. Doduše, bila sam upozorena na što će to ličiti od strane jedne poznanice koja je jako dugo imala nogu u gipsu, ali svejedno me šokiralo.
Međutim, ono što uopće nisam očekivala je da će me jaaako boljeti i peći na gornjem dijelu stopala. Mislila sam da ću imati problema kad svoju (poveliku) masu navalim na te jadne lomljene kosti, a kad ispalo da će mi najveći problem biti pronaći nešto u što ću moći ugurati nogu. Probala sam sa skroz otkopčanim i raširenim tenisicama - nema šanse , zasad mi je to tako osjetljivo da bih i čarapu najradije skinula. A već sam izvadila doznake i optimistično javila na posao da stižem u ponedjeljak - kako se čini, samo ako budem išla bosa.

Dobila sam uputu da mažem Voltaren gelom i da se naručim za fizikalnu terapiju. Voltaren mi se pokazao 'luk i voda', a na fizikalnu ću vjerojatno doći na red kad mi više ne bude trebala.
Zadnja šansa mi je neka mast koju mi je brat donio iz Rusije - koliko se još sjećam ćirilice i koliko sam uspjela dešifrirati upute - ne da liječi, nego diže iz mrtvih. Pa, vidjet ćemo.