Drage moje trebam vašu pomoć jer sam zaista došla do samog kraja i više ne znam kako dalje . Mislila sam da ču nakon rastave imati mirniji život i sretniji umjesto toga borim se sa golim preživljavanjem , jedva krpamo kraj sa krajem .
Od alimentacije još ništa a kako stvari stoje neću je nikada niti dobiti s obzirom da moj bivši ne radi i nema love , uleti tu i tamo sa pelenama , vlažnim maramicama i takvim stvarima .
Užasno sam ljuta na samu sebe da sma se dovela u ovu situaciju gotovo na razinu socijalnog slučaja . osjećam se odbačeno od obitelji , prijatelja i poznanika kao da sam najgori zločinac . Odrasla sam u imućnoj obitelji , završila skupu klasičnu gimnaziju u inozemstvu , roditelji mi imaju skupo uređene kuće ja živim doslovno na rubu egzistencije , samo zato što sam teško bolesna .
Znam da ćete me mnoge od vas sada kritizirati za ovo što ču reći ali jednostavno se tako osjećam da nisam dostojna živjeti jer ne mogu svom sinu kojeg sam toliko željena omogućiti najnužnije .
Boli me što me ljudi izbjegavaju samo zato što san u ovoj glupoj situaciji , kao da sam manje vrijedna .

Ovih dana gledam , grlim svog Jana-Renata i plačem jer se bojim da sam ga donijela u jako tešku situaciju .