? Ja sam nekako, tijekom skoro sedmogodisnjeg neprekidnog dojenja djece dosla do zakljucka da ima momenata/faza kad nase tijelo jednostavno odbacuje dojenje (sto se kod nekih zena jako manifestira tijekom trudnoce npr.) Ono, tijelo jednostavno, na nekoj divljoj, primitivnoj, instinktivnoj razini odbija dalje na takav nacin skrbiti za dijete (koje je tako i tako spremno fizicki opstati i bez sisanja) ili se sprema na prehranu novog potomka i daje nam znak da je vrijeme odbaciti starijeg po tom pitanju (neki prirodni mehanizam kojim se osigurava opstanak vrste ili tako nesto

)
To sto smi mi sve skupa sebi uspjeli izracionalizirati, izbalansirati, pobrinuti se da djeca sto manje ostanu zakinuta uz mladju bracu ili sestre ili uz neke nase nekontrolirane, podsvjesne impulse tipa dojenje koje pocinje uzasno nervirati je drugi par cipela......
Ne mora biti tocno, to su neka moja osobna promisljanja, zasnovana na vlastitom iskustvu, nista vise.