Danas, sa nešto manje od 20 mjeseci, Lovro sisa non stop kao novorođenče i višđe manje sam s tim sretna po danu. Ali noću imam osjećaj da bi mogla vrištati! Totalno me živcira, savki položaj koji promijeni mu padne na pame da malo posisa, ne želi dojiti nego samo u svom krevetiću koji je spojen s našim krevetom pa zahtjeva od mene svakakve akrobacije i ja se pigam i žuljam preko onog prijelaza i rupe (koja je kao prekrivena ali ja osjetim tih 10-15ak cm rupe). Stvarno me to živcira ali svejedno mu dam svaku noć koliko god želi sisati. Jer inače ne spava niti malo kako treba. On je u snu, ja sam koma svaku noć. I zaista. zaista me odjednom noćno dojenje strašno živcira. Nadam se da će- ili on pomalo prestati (ne znam kako bi to moglo biti ali nadam se eto) ili će mene opet to prestati živcirati.
Eto, pojadala sam se, nadam se da će mi biti lakše.