Ne znam je li normalo cure, ali meni svakojakvih misli proleti kroz glavu dok se družim s našim bebačem.

Dok sjedim s njim u naručju ponekad mi proleti kroz glavu misao šta da mi isklizne iz ruku, padne na pod, udari od ćošak stolića, šta da se polica iznad sruši ... i sl.
Dok ga nosam pomislim ... šta da tepih isklizne pod nogama, šta ako se okliznem na parket kako ću se dočekati i hoću li pasti na bebu .... i slične budalaštine.
Da ne govorim o kolicima .... kad prozuji pored nas neko s automobilom, ja već razvijam u glavi scenarij kako odreagovati ako auto krene na nas i sl...
.... a da ne spominjem da mi punica stanuje na drugom spratu .... pa samo koliko ima stepenica i kakve su mi sve verzija padova proljetale kroz glavu

To mi se to ne dešava svakodnevno .... nego fakat s vremena na vrijeme proleti kroz glavu.

Pa eto ne znam ..... gđa mi kaže da nisam normalan, gdje ću tako šta misliti