Ne znam da li je normalno, ali i meni su takve stvari padale na pamet i još uvijek mi se to dogodi. Dobra stvar je da me to potaknulo da budem opreznija i da stvarno te neke opasnosti svedem na minimum. Npr. moja curica ima puzzle na podu za igranje pokraj ormara u dnevnoj sobi. Neki dan sam tegle koje više ne koristim pospremila u gornji ormarić i onda mi je palo na pamet, npr. kaj bi bilo da dođe neki potres, otvore se vrata od ormarića i tegla joj padne na glavu, pa sam ih maknula.
Možda nisam normalna, ali meni je nezamislivo da mi dijete padne npr. s kreveta ili po stepenicama pa se uvijek trudim predvidjeti i izbjeći takve situacije.