o, da! imam takve misli...
gotovo stalno
uvijek mi padne na pamet potencijalna opasnost
ali nije da time razbijam glavu, napravim što je moguće da smanjim rizik, ali ipak hodam u klompama po stepenicama, jer em što volim klompe, em što ne mogu hodati bosa (još je gore ić u čarapama po drvenim stepenicama )
i tako uvijek mi proleti kroz glavu što bi se moglo dogoditi, ali, ponavljam, nisam paranoična i ne bojim se - naprosto mi proleti kroz glavu i više o tome ne mislim