Meni uvijek nekakve otmice u mislima Ono, dok se igra ispred kuče, dok trčkara na trgu, dok smo u šopingu... Uvijek si nekako izrežiram kako bi reagirala kad bi ga sad netko šćepao.

Isto tako sam primjetila da kako je opće stanje oko mene sve crnije, tako i moje misli (crne) su sve češće. Tako neki dan, kako je D. sam kod kuće ujutro, mi ga zovnemo par puta ili on nas da se čujemo, ali neki dan nikako da se javi. Zvala ga u više navrata i ja i MM ali ništa. Niti se on potrudio javiti nama. MM je dežurni paničar pa je zivkao mene da vidi jesam li ga dobila na tel., a ja ga smirujem da je sigurno kod susjeda ili nešto sl. U mojoj glavi se međutim već stvorila slika da je umro u snu, pao u kupatilu i udario glavom ili sl. Što je na kraju bilo? Pa mlađi sin je iščupao žice od telefona tako da ovaj nije čuo da zvoni Zašto nije on probao nazvati nas? Zato što se dignuo u 12, marendao i otišao na komp jer je dobio novu igricu