Lude misli

[tap3ah]

Ne znam je li normalo cure, ali meni svakojakvih misli proleti kroz glavu dok se družim s našim bebačem.

Dok sjedim s njim u naručju ponekad mi proleti kroz glavu misao šta da mi isklizne iz ruku, padne na pod, udari od ćošak stolića, šta da se polica iznad sruši ... i sl.
Dok ga nosam pomislim ... šta da tepih isklizne pod nogama, šta ako se okliznem na parket kako ću se dočekati i hoću li pasti na bebu .... i slične budalaštine.
Da ne govorim o kolicima .... kad prozuji pored nas neko s automobilom, ja već razvijam u glavi scenarij kako odreagovati ako auto krene na nas i sl...
.... a da ne spominjem da mi punica stanuje na drugom spratu .... pa samo koliko ima stepenica i kakve su mi sve verzija padova proljetale kroz glavu

To mi se to ne dešava svakodnevno .... nego fakat s vremena na vrijeme proleti kroz glavu.

Pa eto ne znam ..... gđa mi kaže da nisam normalan, gdje ću tako šta misliti

[Sirius Black]

Ne znam da li je normalno, ali i meni su takve stvari padale na pamet i još uvijek mi se to dogodi. Dobra stvar je da me to potaknulo da budem opreznija i da stvarno te neke opasnosti svedem na minimum. Npr. moja curica ima puzzle na podu za igranje pokraj ormara u dnevnoj sobi. Neki dan sam tegle koje više ne koristim pospremila u gornji ormarić i onda mi je palo na pamet, npr. kaj bi bilo da dođe neki potres, otvore se vrata od ormarića i tegla joj padne na glavu, pa sam ih maknula.
Možda nisam normalna, ali meni je nezamislivo da mi dijete padne npr. s kreveta ili po stepenicama pa se uvijek trudim predvidjeti i izbjeći takve situacije.

[rahela]

o, da! imam takve misli...
gotovo stalno
uvijek mi padne na pamet potencijalna opasnost
ali nije da time razbijam glavu, napravim što je moguće da smanjim rizik, ali ipak hodam u klompama po stepenicama, jer em što volim klompe, em što ne mogu hodati bosa (još je gore ić u čarapama po drvenim stepenicama )
i tako uvijek mi proleti kroz glavu što bi se moglo dogoditi, ali, ponavljam, nisam paranoična i ne bojim se - naprosto mi proleti kroz glavu i više o tome ne mislim

[icyoh]

Ja imam fobiju od haustora kod naše tete čuvalice. Na zidu je ona crvena kutija s protupožarnim aparatom i jako strši iz zida u visini L glave (kad ga nosim u rukama).
I stalno mislim kako ću udariti njegovom glavom u to i onda će mu glava otpasti - ovo je opisano lijepim riječima, scena u mojoj glavi je daleko gora i krvavija.

Prije sam imala traumu da ću zaspati i leći preko njega pa će se on prepoloviti (sad je velik i gurne me kad se naslonim na njega).

[piplica]

Što sve ja izrežiram u glavi, takvih horrora se niti Hitchcock ne bi posramio...

[ana.m]

Što sve ja izrežiram u glavi, takvih horrora se niti Hitchcock ne bi posramio...

x

[bubica27]

Ja se trudim tako ne razmišljati!
Jer i o hodanju se može tako zamarati- lijeva noga, desna noga, hoće li mi se ruke gibati istovremeno, što ako netko naiđe iz suprotnog smjera, hoće li skrenuti on ili ja, udesno ili ulijevo..
i zaključak je da se "ne isplati" time zamarati, nego živjeti sada i ovdje

[ana.m]

Ja se trudim tako ne razmišljati!
Jer i o hodanju se može tako zamarati- lijeva noga, desna noga, hoće li mi se ruke gibati istovremeno, što ako netko naiđe iz suprotnog smjera, hoće li skrenuti on ili ja, udesno ili ulijevo..
i zaključak je da se "ne isplati" time zamarati, nego živjeti sada i ovdje

Slažem se,a li nekada je teško odagnati takve misli, kao da se same nameću.
Nije to ono da sjedneš pa "E idem ja sada razmišljati o tome i tome i kaj bi bilo kad bi bilo..."

[icyoh]

Što sve ja izrežiram u glavi, takvih horrora se niti Hitchcock ne bi posramio...

Tako i ja. I onda se uvijek brinem jesam li normalna, šta mi svašta padne na pamet.

[piplica]

Što sve ja izrežiram u glavi, takvih horrora se niti Hitchcock ne bi posramio... :mrgreen:

Tako i ja. I onda se uvijek brinem jesam li normalna, šta mi svašta padne na pamet.

Naravno da nisi. :mrgreen:

[vjestica]

dobro je, nisam jedina
nemam djecu, ali isto reagujem kad su u pitanju moji najbliži
kako li će tek biti kad, aBd, budem imala dijete
:/

[Pliska]

Meni uvijek nekakve otmice u mislima Ono, dok se igra ispred kuče, dok trčkara na trgu, dok smo u šopingu... Uvijek si nekako izrežiram kako bi reagirala kad bi ga sad netko šćepao.

Isto tako sam primjetila da kako je opće stanje oko mene sve crnije, tako i moje misli (crne) su sve češće. Tako neki dan, kako je D. sam kod kuće ujutro, mi ga zovnemo par puta ili on nas da se čujemo, ali neki dan nikako da se javi. Zvala ga u više navrata i ja i MM ali ništa. Niti se on potrudio javiti nama. MM je dežurni paničar pa je zivkao mene da vidi jesam li ga dobila na tel., a ja ga smirujem da je sigurno kod susjeda ili nešto sl. U mojoj glavi se međutim već stvorila slika da je umro u snu, pao u kupatilu i udario glavom ili sl. Što je na kraju bilo? Pa mlađi sin je iščupao žice od telefona tako da ovaj nije čuo da zvoni Zašto nije on probao nazvati nas? Zato što se dignuo u 12, marendao i otišao na komp jer je dobio novu igricu

[princess puffy]

Slažem se,a li nekada je teško odagnati takve misli, kao da se same nameću.
Nije to ono da sjedneš pa "E idem ja sada razmišljati o tome i tome i kaj bi bilo kad bi bilo..."

tako je

mislim da je to posljedica ogromne ljubavi i straha da nešto ne pomuti takvu sreću
nažalost i mene oblijeću od kako sam je rodila razne grozne moguće situacije (roman bi mogla napisati koliko je toga bilo)

[Pcelica Mara]

Kad sam tek rodila bilo me strah izaći iz kuće jer imamo dva skalina pred vratima, pa da ne zapnem... . Sad je već bolje, veća je pa je nekako lakše, ali strahovi su i dalje tu.
Zanima me što će biti kad dođe nova beba, valjda ću biti barem malo hrabrija.

[puhovi obožavaju smokve]

Ja se trudim tako ne razmišljati!
Jer i o hodanju se može tako zamarati- lijeva noga, desna noga, hoće li mi se ruke gibati istovremeno, što ako netko naiđe iz suprotnog smjera, hoće li skrenuti on ili ja, udesno ili ulijevo..
i zaključak je da se "ne isplati" time zamarati, nego živjeti sada i ovdje

X

[icyoh]

Jedna od mojih iritantnijih osobina je što ako mi se MM te sekunde ne javi na mob onda počinje histerija da je umro. Već imam cijeli scenarij - prometna nesreća, ja ga zovem, a mob zvoni u njegovoj beživotnoj ruci.

[BebaBeba]

Jedna od mojih iritantnijih osobina je što ako mi se MM te sekunde ne javi na mob onda počinje histerija da je umro. Već imam cijeli scenarij - prometna nesreća, ja ga zovem, a mob zvoni u njegovoj beživotnoj ruci.

UU TOTALNI POTPIS!!!!!! I ja sam takva... ko i sta kad cujem hitnu isti cas vec vidim da se nekome od mojih tko trenutno nije doma nesto dogodilo..

[vjestica]

Jedna od mojih iritantnijih osobina je što ako mi se MM te sekunde ne javi na mob onda počinje histerija da je umro. Već imam cijeli scenarij - prometna nesreća, ja ga zovem, a mob zvoni u njegovoj beživotnoj ruci.

UU TOTALNI POTPIS!!!!!! I ja sam takva... ko i sta kad cujem hitnu isti cas vec vidim da se nekome od mojih tko trenutno nije doma nesto dogodilo..

X
prestrašno kakva sam paničarka

[BebaBeba]

sad kad ovo citam se bar osjecam normalnije

A da ni ne govorim... jos nisam ni rodila a vec me strah onog da ce mi bebica ispast iz ruku, da cu past s njom preko stepenica... ma horori!

[vjestica]

sad kad ovo citam se bar osjecam normalnije

A da ni ne govorim... jos nisam ni rodila a vec me strah onog da ce mi bebica ispast iz ruku, da cu past s njom preko stepenica... ma horori!

i ja isto ovako, samo ja još nisam ni trudna

[BebaBeba]

e sad se vec osjecam POTPUNO normalno

[Daisy@]

e baš sam se mislila neki dan da opet sam pošašavila...upravo mi se to u zadnje vrijeme događa. Krvavi scenariji u glavi. kako to čovjeka ubedira... :shock:

To mi se dešavalo i kod prve kd je bila malena i evo sad opet...
stvarno je lijepo znati da nismo same

[BebaBeba]

istina

Meni je najgore bilo na pocetku trudnoce, dok ej MM radio na gradilistu... em sam imala sto briga oko trudnoce em mi je stalno bilo u glavi da bi mu se nesto moglo dogodit, past na njega, ubiti ga
A kad se to i dogodilo jednom njegovom kolegi ufffffff isti cas sam mu pocela JA trazit novi posao

[ivanas]

Najteza stvar na svijet je kontrolirati misli, ali se isplati potruditi jer se misli manifestiraju u nase životu u rznim oblicima, kroz ljude, dogadaje, stvari. Ima u zadnje vrijeme dosta dobrih knjiga na tu temu, u kojima kazu da je vizualizacija js mocnije orude od samog razmisljanja. Ja imam foru da ako pomislim neku glupost i crnjak, zamislim da sam tu svoju sliku ili misao stavila u baloncic od sapunice i probusila. Iso tako izbjegavam skroz vijesti, novine, općenito crnu kroniku s kojom nas bombardiraju. Osobno sam se uvjerila da ono o čemu često razmisljas to i prizoves.

[miina mama]

e jesm vam zahvalna na ovoj temi, jos da kazem svoj najveci strah - kad krecem autom u nazad i da je neko dijete iza auta - straaaasno.

[Zubic vila]

Uh, dobro da sam našla ovaj topic da znam da nisam najzabrinutija osoba na svijetu. Ima ovdje i težih slučajeva od mene izgleda
Bojim se nezgoda u prometu te otmica i sl. stvari koje uključuju zlonamjerne neznance. Kućnih nezgoda se ne bojim jer mislim da je to pod mojom kontrolom, al isto imam svakakve scenarije u glavi pa ih onda sprječavam prije negoli se dogode.

[Ana :-)]

Što sve ja izrežiram u glavi, takvih horrora se niti Hitchcock ne bi posramio...

Potpis

[krumpiric]

takav se paničarski stav prenosi, zarazan je, grozno...

moja baka je po noći ulazila kroz prozor u sobu mog buraza (u SŠ) da vidi jel došo doma, a koje je bolesne scenarije ona imala u glavi, majko mila, prestrašno..
mama nikad nikad nije spavala kad bi mi išli vani, da ne govorim kako joj je sada (buraz je ronioc, na dah ) i koje se njoj scene motaju po glavi. Na svaku hitnu, potres, vijest, odmah zove...


i ja postajem takva. Kad hitna prodje...odmah misli, okej, nije prema mm-ovom radnom mjestu(panično se bojim prometnih nesreća), nije blizu vrtića..ok..(odahnem)...
kad me netko kasno zove na telefon/mob-UMREM od straha-to budem skoro sigurna da je nešto gadno
da ne pričam kakve scene me ubijaju kad se radi o djeci, osobito T.

[vmartina]

Hvala Bogu, normalna sam (ili smo svi na ovoj temi kolektivno nenormalni )! Dakel, ja crnjake režiram i za budućnost, ono-šta će biti kad mi dijete bude krenulo u školu, šta se sve može dogoditi u pubertetu, šta na faksu-ma, užas! Pokušavam obuzdati sve te svoje gluposti s više ili manje uspjeha, istina je da nekako samim činom razmišljanja prizoveš neko sranje .

[Joe]

Jedna od mojih iritantnijih osobina je što ako mi se MM te sekunde ne javi na mob onda počinje histerija da je umro. Već imam cijeli scenarij - prometna nesreća, ja ga zovem, a mob zvoni u njegovoj beživotnoj ruci.

to isto, u malo blažem obliku.

ne osjećam se normalnije, ali mi je lakše

[princess puffy]

Hvala Bogu, normalna sam (ili smo svi na ovoj temi kolektivno nenormalni )

mislim da je u pitanju ipak ovo drugo, nažalost

vidiš da ima i onih koje ne muče crne misli- one su normalne

ima li koji psiholog ili psihijatar da sve ovo pojasni?

[točkalica]

oh baš fino, a ja sam ovakve misli pridavala svom okp i bila jako zabrinuta.
e pa sad mi je lakše!!

[princess puffy]

oh baš fino, a ja sam ovakve misli pridavala svom okp i bila jako zabrinuta.
e pa sad mi je lakše!!

lakše ti je zato što nas ima ovoliko s opk?

[princess puffy]

opk=okp (opsesivno-kompulzivni poremećaji,za one koji se pitaju)

[piplica]

opk=okp (opsesivno-kompulzivni poremećaji,za one koji se pitaju)

Znamo, dijagnozu smo si postavile još na onom topicu o slaganju štipaljki...

[piplica]

opk=okp (opsesivno-kompulzivni poremećaji,za one koji se pitaju)

Znamo, dijagnozu smo si postavile još na onom topicu o slaganju štipaljki...

[princess puffy]

opk=okp (opsesivno-kompulzivni poremećaji,za one koji se pitaju)

Znamo, dijagnozu smo si postavile još na onom topicu o slaganju štipaljki...

nisam to vidjela,di je?
doduše ja ih ne slažem,ali zato moj muž i po boji i vrsti štipaljki..

[piplica]

Ups, ode duplo!

[točkalica]

opk=okp (opsesivno-kompulzivni poremećaji,za one koji se pitaju)

Znamo, dijagnozu smo si postavile još na onom topicu o slaganju štipaljki...

nisam to vidjela,di je?
doduše ja ih ne slažem,ali zato moj muž i po boji i vrsti štipaljki..

hmm, počet ću sumnjat u svoj okp!

[Pcelica Mara]

opk=okp (opsesivno-kompulzivni poremećaji,za one koji se pitaju)

Znamo, dijagnozu smo si postavile još na onom topicu o slaganju štipaljki...

nisam to vidjela,di je?
doduše ja ih ne slažem,ali zato moj muž i po boji i vrsti štipaljki..

Nisam ni ja to vidjela, a ja slažem i robu, gaće do gaća, majice do majica, sve čarape u paru... pa još kad imam vremena gledam i da mi se boja štipalica slaže s bojom robe... jeli mi jako loše?

[točkalica]

opk=okp (opsesivno-kompulzivni poremećaji,za one koji se pitaju)

Znamo, dijagnozu smo si postavile još na onom topicu o slaganju štipaljki...

nisam to vidjela,di je?
doduše ja ih ne slažem,ali zato moj muž i po boji i vrsti štipaljki..

Nisam ni ja to vidjela, a ja slažem i robu, gaće do gaća, majice do majica, sve čarape u paru... pa još kad imam vremena gledam i da mi se boja štipalica slaže s bojom robe... jeli mi jako loše?

joj da se sjetim gdje je ta tema?? odmah šaljem link pa možemo nastavit

[točkalica]

imam ju :D :D :D
evo pa slažite kvačice po boji veličini kako god hoćete!!!

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...r=asc&start=50

[icyoh]

Slaganje stvari po boji, veličini, abecedi i sl. je meni normalno (što nešto govori o meni )
Međutim, to je isključivo iz razloga da se uvijek mogu snaći u svojim stvarima/papirima (profesionalna deformacija).
Ovako uvijek mogu reći MM na telefon "obuci L crvenu benkicu, ormar desno, druga polica, treća hrpica, druga odozdo".

[vjestica]

pitam se koji sam ja slučaj
imam i ja neke opk momente (kad smo kod štipaljki, za jednu majicu obje štipaljke moraju biti iste boje, ali pošto su mi većina štipaljki plave, moraju biti iste nijanse trebali ste vidjeti MM kad je uzeo različite štipaljke a ja dreknula na njega )
kad izlazim iz kuće po 6 puta provjeravam jesam li isključila šporet i peglu (iako nisam danima peglala ) a bar 3 puta kad zaključam uhvatim za šteku da provjerim jesam li zaključala
s druge strane sasvim hladno preskačem preko MM prljavih čarapa (ne nosim ih u prljav veš, jer su njegove i nek ih on odnese, a mene nimalo ne sekira što one nekad danima stoje na podu) i mogu bez problema gledati prljavo suđe u kuhinji i tek kad se nakupi dovoljno staviću ga u mašinu

[točkalica]

vikat će moderatorica ovoj je tema lude misli
ovdje vam je link za pretjrane rituale i ponavljanja

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ee9a37b1752350


imam i reklamu
ponavljate, slažete, brojite, čudite se sami sebi kad se naljutite na muža zbog boji štipaljka, mi vas razumijemo pridružite nam se na
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ee9a37b1752350

[Mrki]

I ja imam milion crnih scenarija u glavi, ali ih nikako na mogu izbacit. Najgore je kad legnem u krevet i onda te glupe misli same počnu plazit po mojoj glavi i nema šanse da ih izbacim. Ove tehnike sa balončićima kod mene ne pale. Stalno mantram neću o tome razmišljat, neću o tome razmišljat i tako milion puta i čim prestanem s tom rečenicom, one su opet tu.
Za ovaj topik o kvačicama nemam pojma, ali dok sam vješala veš prvo idu muževe hlače, moje pa onda Karlove, nakon toga majice iszim redosljedom, pa tako redom po veličini. Kvačice su bile u 4 boje i prvo se morala potrošit jedna boja, pa druga itd.
A najgore mi je bilo kad bi na jednu stvar stavila dvije zadnje kvačice u toj boji i onda mi 1 ili 2 trebaju druge. Nekad sam te dvije zadnje znala sakrit sama od sebe. I ne daj Bože da MM vješa veš.... ja bi poludila kak je to izgledalo. A da ne pričam da svaki, ali svaki put moram brojat stepenice kad idem u kuću ili na kat. Užas.

[vmartina]

Čekajte, ja nemam ovo s kvačicama, dapače, prilično sam šlampava, a ni vraćam se provjeravati jesam li zaključala, ja samo brijem crnjake-šta je onda tek sa mnom :/

[Nikina mama]

Jedna od mojih iritantnijih osobina je što ako mi se MM te sekunde ne javi na mob onda počinje histerija da je umro. Već imam cijeli scenarij - prometna nesreća, ja ga zovem, a mob zvoni u njegovoj beživotnoj ruci.

I vec godinama se pokusavam rijestiti tih glupih misli, ali ne ide...a onda se bojim da tako izazivam zlo i nesrecu pa se jos vise ubediram

[cappy]

Drago mi je što vidim koliko nas ima , jer sam mislila da sam jedina s takvim mislima i da fakat nisam normalna.

[BebaBeba]

ipak ne trebamo psihijatra!!! :D :D :D


Ili mozda trebamo svi i to pod hitno???