U oplođenom jajašcu leži mogućnost formiranja cijeloga organizma.
U mnogih kralježnjaka individualne stanice koje rezultiraju od prvih nekoliko podjela
nakon oplodnje zadržavaju ovu mogućnost. U žargonu embriologije,
takve stanice su opisane kao višestruko važne. Dok se razvijanje nastavlja,
stanice postepeno gube mogućnost formiranja svih vrsta stanica koje se mogu
naći u ljudskom tijelu. Kao da su ugurane u naprednije uže kanale. Redukcija razvojnih opcija dozvoljenih stanici se naziva restrikcija. Vrlo malo se zna o mehanizmu koji dovodi do restrikcije, i sekvenca i vrijeme restrikcije značajno varira od jedne vrste do druge.36
Proces restrikcije završen je kada su stanice postale «obavezane jednoj razvojnoj sudbini...Takav kraj predstavlja posljednji korak u procesu restrikcije.»37 On započinje za vrijeme gastrulacije, trećega tjedna embrijonalnog razvoja.
Genetska jedinstvenost i jedinost podudaraju se na nivou nakon što je usađivanje dovršeno i na drugom nivou nakon što je proces restrikcije završen.
Individua nije individua i prema tome nije osoba, dok proces restrikcije nije dovršen i dok se kraj određene stanice nije dogodio. Tada, i tek tada, je jasno da druga individua ne može nastati od ovog embrija. Tek onda je jasno da će ovaj određeni embrij biti samo ovaj embrij.
Može se razumno zaključiti, dakle, da ako nema jedinstvenog ljudskog entiteta, nema osobe. Zbog jednog je pretpostavka drugoga. Ipak, kada se Donum vitae s odobravanjem osvrće na pronalaske moderne znanosti i zagovara «da je u zigoti... koja nastaje od oplodnje biološki identitet nove ljudske individue već osnovan,»42 zar ova izjava Kongregacije propušta kritički razlikovati genetsku jedinstvenost i jedinost? U upotrebi «individue» umjesto «osobe» u ovoj pedantnoj izjavi, Kongregacija je možda pokušala izbjeći kontroverzno pitanje kada osoba nastaje. Ali ako «individua» može biti shvaćena u svom filozofskom ili tehničkom značenju, znanstveni podaci dostupni danas teško opravdavaju tvrdnju da je određena zigota nužno i genetski jedinstvena i individua.
RozaGroza prvotno napisa
Approximately 80% of the priests involved in sexual abuse of minors were located in the United States.(4,392 priests, as Church's estimate that no more than 5000 priests worldwide)[note 1] Although allegations of clergy sexual abuse have surfaced in several countries around the world, there have been no comprehensive studies which compare the relative incidence of sexual abuse in different areas. However, there is a general perception that the issue has been most prominent in the United States, and then in Australia, Canada and Ireland.[23]
