Tvdoglava ili premala?

[corny]

Mišica ima 2 godine i mjesec. Dobro je dijete- nije cendrava, zahtjevna, lako joj se objasne neke stvare koje i stariji od nje ne razumiju...ali.
U zadnje vrijeme je tvrdoglava da popi....! Neznam više kako reagirati, jeli to samo faza, ili je takvog karaktera? Jeli premlada da razumije da ne može uvijek baš sve što želi ili je jednostvano tvrdoglava, razmažena ili što?

Evo primjer- jučer ustala, "došla sebi", razbudila se hoću reći, netom kasnije mi idemo ručati. Ona kaže da neće, ok, vjerujem da nije gladna jer je prije spavanja super jela. Kaže da hoće ići u sobu gledat (prokletu ) Peppu Pig. Ja kažem- sačekaj da jedem, jela sam samo lubenicu i bila gotova za 5 minuta.

Ali tu kreće plač, pepa, pepa, papa, vrištenje do neba. MM kaže nema pepe dok ne jedemo. ALi ona i dalje u plač. I tako dok ne dobije što želi. Jutros identična situacija, samo mi je puknuo film i plakala je skoro sat. Nakraju je ipak dobila pepu jer sam se bojala pustiti je da više plače, sva je pobijelila.
Možda je greška što popustimo pa uvijek, prije ili kasnije, dobije ono što želi.

jeli premlada ili razmažena?

[maria71]

ne mijenjaj svoj obrazac ponašanja jer se bojiš njenih reakcija,skreni joj pažnju na nešto, recimo ja bih iskopčala tv i rekla da ne radi ( nije laž , fakat ne radi ako nije u struji i onda smo nekaj drugo radili )


danas pepa sutra tko zna što


* ja sam ti jedna retro mama pa slobodno zanemari moj post ako se kosi sa tvojim uvjerenjima

[Ora]

Možda je greška što popustimo pa uvijek, prije ili kasnije, dobije ono što želi.

Evo ti odgovora.
Nije premala već zna kako može do nečega doći.
Djeca su jako lukava i ona je skužila da ćete popustiti i to iskorištava.

[icyoh]

kod nas je slična situacija s 18mj.

Ja mislim da ima snažnu volju i da zna što želi
MM (i baka, teta...) kažu da je razmažen i da me dresira jer se tako ponaša samo meni.

Meni se čini da je premali da bi mogao biti razmažen (ili zločest ) - naprosto si želi posložiti život kako mu paše i zna od kog to može, a od kog ne može dobiti.

[corny]

Možda je greška što popustimo pa uvijek, prije ili kasnije, dobije ono što želi.

Evo ti odgovora.
Nije premala već zna kako može do nečega doći.
Djeca su jako lukava i ona je skužila da ćete popustiti i to iskorištava.

Upravo me to i muči. Toliko se zajauče da mi se čini da će dobiti slom živaca. Neznam dali da stavim ili .

* Maria, ne zanemarujem tvoj savjet jer vidim previše minusa u "modernom odgoju".

[Serpentina]

Paaa... ne znam. Trudila sam se objašnjavala sam, kumila, molila, palila, gasila, bila gladna.

Sad jedem, ona pita nešto , zamolim je da pričeka, da radi nešto (predloži joj, dodam joj plastelin, npr.) gledat će kasnije.
Ako se složi super, ako se ne složi nek se shendla sama sa sobom. Zagrlit ću je i reći da mi je žao, ali neće deračinom dobiti ono što želi.

Ima dvije godine i 4 mjeseca.

Sve rjeđe i rjeđe cvilenjem i deranjem pokušava natjerati vodu na svoj mlin.

[BebaBeba]

Paaa... ne znam. Trudila sam se objašnjavala sam, kumila, molila, palila, gasila, bila gladna.

Sad jedem, ona pita nešto , zamolim je da pričeka, da radi nešto (predloži joj, dodam joj plastelin, npr.) gledat će kasnije.
Ako se složi super, ako se ne složi nek se shendla sama sa sobom. Zagrlit ću je i reći da mi je žao, ali neće deračinom dobiti ono što želi.

Ima dvije godine i 4 mjeseca.

Sve rjeđe i rjeđe cvilenjem i deranjem pokušava natjerati vodu na svoj mlin.

Ista stvar s mojim necakom, cak je i dob ista ista
Potpisujem sve osim zadnje recenice On nikako da smanji to...

[Ora]

Možda je greška što popustimo pa uvijek, prije ili kasnije, dobije ono što želi.

Evo ti odgovora.
Nije premala već zna kako može do nečega doći.
Djeca su jako lukava i ona je skužila da ćete popustiti i to iskorištava.

Upravo me to i muči. Toliko se zajauče da mi se čini da će dobiti slom živaca. Neznam dali da stavim ili .

Jako je važno biti dosljedan.
Ako je jednom NE onda bi taj ne trebao i opstati. Isto vrijedi i za DA.
Ako se mi ne možemo dogovoriti sami sa sobom kako ćemo onda od djece očekivati da razumiju i ispoštuju to. Zbunjujemo ih.

Također mislim da je važno ako kažemo za nešto NE jel je to radi vlastite komocije ili dijete može biti u opasnosti.

[Sirius Black]

Kod nas je isto tak, samo kaj je cura mlađa i uporna je do besvijesti. Neke stvari jednostavno ne puštamo i pokušavamo biti uporniji od nje. Kod nas nije peppa pig, nego fifi. Može ju gledati ujutro ili popodne, ali se ona sjeti da bi gledala navečer kad treba ići spavati. E, onda nema fifi jer spava, i koliko god se ona derala, fifi sad spava jer je cijeli dan kopala i sadila cvijeće i gotovo. VIdim da polako odustaje od fifi i iako navečer pita za nju i cendra, nema više puno plakanja.

Jedino mi je teško ne popustiti kad dođem doma s posla, a ona plače jer hoće mamu pa ne mogu na miru jesti. Pokušava ju mm nekak zabaviti i objasniti da se mama mora prvo najesti ali to jako teško ide.

[Serpentina]

Jedino mi je teško ne popustiti kad dođem doma s posla, a ona plače jer hoće mamu pa ne mogu na miru jesti. Pokušava ju mm nekak zabaviti i objasniti da se mama mora prvo najesti ali to jako teško ide.

Sirius, uz svo dužno poštovanje - mislim da će nju još dugo bolit briga za to što si ti gladna.
Ipak te nije bilo cijeli dan.
U ovom slučaju to nije popuštanje nego normalno ponašanje, pa nedostajete si.

[pale]

Paaa... ne znam. Trudila sam se objašnjavala sam, kumila, molila, palila, gasila, bila gladna.

Sad jedem, ona pita nešto , zamolim je da pričeka, da radi nešto (predloži joj, dodam joj plastelin, npr.) gledat će kasnije.
Ako se složi super, ako se ne složi nek se shendla sama sa sobom. Zagrlit ću je i reći da mi je žao, ali neće deračinom dobiti ono što želi.

Ima dvije godine i 4 mjeseca.

Sve rjeđe i rjeđe cvilenjem i deranjem pokušava natjerati vodu na svoj mlin.

Mi otprilike isto ovako, jedino je zadnjih tjedan dana nemoguća prvih dva sata kad dođe iz vrtića. Inaće ga super prihvaća pa to pripisujem ljutni što je u vrtiću ili je to pokupila od druge djece u vrtiću da dobiju sve plačem. Ima jedna curica koja često plače kad dođem i vidim da se teta trudi oko nje, ali ne ona cendra li ga cendra jer se netko drugi igre s nekom igračkom

[Sirius Black]

Pa nije baš da idem jesti čim dođem doma, nego nakon 45 min, a u međuvremenu ju dojim, igramo se itd. i onda se zabavlja nečim drugim kad ja idem jesti, ali poludi kad me vidi, dođe do mene i viče: neeee, digi, digi i vuče me sa stolca. Teško mi ju je odbiti kad se ne vidimo tokom dana, pa onda jedem usput. A ponekad to izvodi i kad sam doma cijeli dan...

[cvijeta73]

kod nas je slična situacija s 18mj.

Ja mislim da ima snažnu volju i da zna što želi
MM (i baka, teta...) kažu da je razmažen i da me dresira jer se tako ponaša samo meni.

Meni se čini da je premali da bi mogao biti razmažen (ili zločest ) - naprosto si želi posložiti život kako mu paše i zna od kog to može, a od kog ne može dobiti.

potpis.

i ja imam malu tvrdoglavku (malo je reć), ali imam povijesno NE samo za opasne stvari.

nisam neki religiozni pobornik besprijekorne dosljednosti.

sve ostalo je stvar pregovora, koji put popustim ja, ipak više puta popusti ona. ili ako ne popusti, ja ipak napravim kako meni paše, pa se malo ljuti i na kraju se odljuti. što će, ko jači taj kači, kako bi se reklo. to npr. kad je riječ o kretanju negdje, onda neprikladnom oblačenju i sl. izlasku iz kade npr i tako, milijon situacija tijekom dana.

ali ima puno situacija gdje i ja popustim. crtići su mi npr stvar gdje bih vjerojatno popustila, pa makar prvotno rekla da se sad ne gledaju crtići. slušati ju kako urla sat vremena zato jer sam ja zamislila u svojoj glavi da se sad ne gleda peppa, a peppa se gleda od 5 do 5 i pol je po meni bezvezno gubljenje živaca. ovo samo hipotetski, jer M ne podnosi uopće crtiće, ni u jedno doba dana.

a i koji puta za nešto joj kažem NE, a kad bolje razmislim nemam pojma zašto sam joj rekla NE. i onda popustim. :/

[Sirius Black]

Ja isto ko cvijeta u nekim situacijama, pogotovo kaj se tiče kupanja, oblačenja i sl. Jednostavno ju uzmem i napravim po svojem, ona se malo ljuti i gotovo.
Ne popuštamo da gleda crtić kad hoće zato kaj se uglavnom sjeti da ga hoće gledati navečer kad je već tak umorna da ne zna kud bi sa sobom pa izmišlja gluposti samo da ne ide spavati. A i da na neki način vidi da ne može baš uvijek sve postići cendranjem.
Kaj je najbolje crtići ju previše ni ne zanimaju, gleda pol minute i ode van iz sobe, glavno da je na tv-u fifi i da se odvrte tri epizode sto put za redom, mm i ja već znamo sve na pamet

[Mima]

zašto nije smjela gledati peppu dok vi ručate?

[corny]

zašto nije smjela gledati peppu dok vi ručate?

Zato što je Peppa na katu a i inače me mora imati na oku, čak i kad gleda crtani.

[Anemona]

zašto nije smjela gledati peppu dok vi ručate?

Ovo i mene zanima. Ne radi provokacije, nego zato što s djetetom radim na način da "biram bitke", ne izvlačim iz rukava "NE bez pogovora" za sitnice, nego samo za važne stvari.
Dakle Pepa bi meni bila odraz djetetovog prava glasa. Ok mi ručamo, a ti pogledaj Pepu, ako baš želiš. Naravno, ne može cijeli dan gledati Pepu.
A "NE bez pogovora" mi je npr. ako se želi igrati nožem. (Trenutno mi ne pada napamet pametniji primjer).

[corny]

U isto vrijeme. Poanta nije u Peppi nego u tome da nema strpljenja niti minute. Ili pet. Pa me zanima jeli premala za kompromise ( :/ ) ili je samo tvrdoglava?

[Joe]

mislim da ćeš teško (u njenoj dobi) postići da ona mirno sjedi dok vi jedete. ako ju netko zabavi, tako da postignete dosljednost u negledanju peppe, da. ali ovako, teško. odnosno, ja se ne bih inatila, stavila bih joj peppu i jela u miru. a za manire ima vremena.

[yaya]

mislim da ćeš teško (u njenoj dobi) postići da ona mirno sjedi dok vi jedete. ako ju netko zabavi, tako da postignete dosljednost u negledanju peppe, da. ali ovako, teško. odnosno, ja se ne bih inatila, stavila bih joj peppu i jela u miru. a za manire ima vremena.

Baš sam to htjela napisati..Osim toga njoj je u tom trenutku pepa bila jednako važna kao tebi ručak/lubenica...Kužiš...i dok si ti zadovoljavala svoje potrebe ona je čekala...Ne napadam te, samo pokušavam objasniti zbog čega je bila ljuta...Imam i ja jedno koje nema strpljenja, ali sad je ipak malo lakše jer je veća...Bar jedem na miru...

[Serpentina]

mislim da ćeš teško (u njenoj dobi) postići da ona mirno sjedi dok vi jedete. ako ju netko zabavi, tako da postignete dosljednost u negledanju peppe, da. ali ovako, teško. odnosno, ja se ne bih inatila, stavila bih joj peppu i jela u miru. a za manire ima vremena.

Što ako je to jutro gledala Peppu?
Ili je DVD pokidan .

Kada je pravi čas za manire? Bez tantruma i šokova s obje strane?

[Joe]

kako za koje dijete. ako je sparkling, možda malo dulje nego uobičajeno

[Joe]

hoću reći, trebate i vi sebi raščistiti što želite.

ako je poanta u tome da ona ne gleda tv dok vi jedete, nađite joj adekvatnu zabavu.
ako je poanta da pojedete na miru, spustite dvd u prizemlje (ne može biti tako teško).
ako je poanta da joj se inatite, preispitajte koliko vam je to važno.

[yaya]

mislim da ćeš teško (u njenoj dobi) postići da ona mirno sjedi dok vi jedete. ako ju netko zabavi, tako da postignete dosljednost u negledanju peppe, da. ali ovako, teško. odnosno, ja se ne bih inatila, stavila bih joj peppu i jela u miru. a za manire ima vremena.

Što ako je to jutro gledala Peppu?
Ili je DVD pokidan .

Kada je pravi čas za manire? Bez tantruma i šokova s obje strane?

Pa negdje oko 6. postaju malo razumniji tj. malo manje pjenušaju

[Serpentina]

nemojte vi o sparkling personality klincima, to je posebna sorta :D

Malo smo skrenuli s teme. :khmkhm:

[icyoh]

Ja živim u iluziji da će čim napuni 3.god. preko noći postati mini odrasla osoba kojoj ću moći mirnim riječima objasniti neke svoje stavove, a on će saslušati i reći "da mama, imaš pravo". Još godinu i pol' dana

[Joe]

tako je icy! a ako se putem granica malo pomakne... nema veze.

[Svimbalo]

Joj, pogodi me s temom točno u sridu!
Ja sam u specifičnoj situaciji, zbog nožice u gipsu, pa ja znam odgovor na naslovnu dvojbu, međutim...
Eto mi djeteta koje je inače krasno prema svim kriterijima, sav se "pozločestio" ( ), nema strpljenja, tuče, čupa, a ne komunicira gotovo nikako osim cendranjem. Žao mi ga je, ali mi je žao i mene
Sve čekam kad će me udariti kamionom u oko, tako da se vidi, pa da ljudi pomisle "eto, muž ju tuče" (a neki će pritom dodati i "napokon" ), a ja ne znam što da radim!
Da, stvarno, pitam (sorry autorice na uzurpiranju teme )-što da radim? Ne pali "mamu boli", ne pali ništa, to mu je trenutno očito jedina zabava-ne voli crtiće, a s knjigom se zabavi max 10 minuta i tako u više navrata. Budući da se ne kreće, nema se od čega umoriti, pa gotovo da i ne spava, što samo povećava količinu vremena koju trebamo nečim ispuniti. A još je i vrijeme šugavo, pa ne možemo biti vani koliko bismo htjeli...
Sve u svemu, skvik

[Dijana]

Uh, nema te lubenice zbog koje bi ja slušala urlanje sat vremena.. Dovoljno mi je bilo urlanja za stvari koje jednostavno nisam mogla napraviti (vratit neku radnju, ili ogolit krpenu lutku do gumene ). Moj savjet je da popustiš , premala je da bi se tu istjerivala neka dosljednost (ali opet ja sam po dosljednosti poprilično ko i cvijeta )

Pa nije baš da idem jesti čim dođem doma, nego nakon 45 min, a u međuvremenu ju dojim, igramo se itd. i onda se zabavlja nečim drugim kad ja idem jesti, ali poludi kad me vidi, dođe do mene i viče: neeee, digi, digi i vuče me sa stolca. Teško mi ju je odbiti kad se ne vidimo tokom dana, pa onda jedem usput. A ponekad to izvodi i kad sam doma cijeli dan...

Sad si me sjetila, kod mene je bilo "nece mama jest, nece", i vuče me od stola.
Kad se samo sjetim kako su slatki kad su tamo mali

[mamasch]

A kaj se ne može posjesti dijete za stol da jede zajedno sa roditeljima ili da im ravi društvo (usput možete popričati ili date djetetu da gricka ako je već objedovalo), pa onda zajedno odgledate crtić?
Na taj način stvarate atmosferu zajedničkih obroka i zajedničkih izvanškolskih aktivnosti (glednje crtića, čitanje, crtanje, štogod), i usput održavate uredan dnevni raspored aktivnosti.

[icyoh]

Joj, pogodi me s temom točno u sridu!
Ja sam u specifičnoj situaciji, zbog nožice u gipsu, pa ja znam odgovor na naslovnu dvojbu, međutim...
Eto mi djeteta koje je inače krasno prema svim kriterijima, sav se "pozločestio" ( ), nema strpljenja, tuče, čupa, a ne komunicira gotovo nikako osim cendranjem. Žao mi ga je, ali mi je žao i mene
Sve čekam kad će me udariti kamionom u oko, tako da se vidi, pa da ljudi pomisle "eto, muž ju tuče" (a neki će pritom dodati i "napokon" ), a ja ne znam što da radim!
Da, stvarno, pitam (sorry autorice na uzurpiranju teme )-što da radim? Ne pali "mamu boli", ne pali ništa, to mu je trenutno očito jedina zabava-ne voli crtiće, a s knjigom se zabavi max 10 minuta i tako u više navrata. Budući da se ne kreće, nema se od čega umoriti, pa gotovo da i ne spava, što samo povećava količinu vremena koju trebamo nečim ispuniti. A još je i vrijeme šugavo, pa ne možemo biti vani koliko bismo htjeli...
Sve u svemu, skvik

Nemam pojma, ali mogu misliti kako je.

Da mu kupiš 100 loptica (ne vjerujem da ovo savjetujem) i veliku kutiju? Naša je u obliku auta, loptice iz TL. I kad hoću sekundu mira, onda izvučem tu kutiju ispod kinderbeta i otvorim ju. Pa L sav sretan sjedne unutra i izbacuje jednu po jednu lopticu van.
Inače su te loptice "zlo", razbacane su posvud i velika je vjerojatnost da ćeš razbit nos ako staneš na koju.

[yaya]

Sonja je u to doba umjesto loptica vadila štipaljke...

[tanja_b]

Joj, pogodi me s temom točno u sridu!
Ja sam u specifičnoj situaciji, zbog nožice u gipsu, pa ja znam odgovor na naslovnu dvojbu, međutim...
Eto mi djeteta koje je inače krasno prema svim kriterijima, sav se "pozločestio" ( ), nema strpljenja, tuče, čupa, a ne komunicira gotovo nikako osim cendranjem. Žao mi ga je, ali mi je žao i mene
Sve čekam kad će me udariti kamionom u oko, tako da se vidi, pa da ljudi pomisle "eto, muž ju tuče" (a neki će pritom dodati i "napokon" ), a ja ne znam što da radim!
Da, stvarno, pitam (sorry autorice na uzurpiranju teme )-što da radim? Ne pali "mamu boli", ne pali ništa, to mu je trenutno očito jedina zabava-ne voli crtiće, a s knjigom se zabavi max 10 minuta i tako u više navrata. Budući da se ne kreće, nema se od čega umoriti, pa gotovo da i ne spava, što samo povećava količinu vremena koju trebamo nečim ispuniti. A još je i vrijeme šugavo, pa ne možemo biti vani koliko bismo htjeli...
Sve u svemu, skvik

Ali kod vas postoji objektivni problem - nožica u gipsu. Uvjerena sam da je ona razlog svih sadašnjih problema. A vjerojatno će se "faza" nastaviti i kad skine gips.
Najgore faze u ponašanju Andrej je imao uvijek nakon bolesti. Ok, kako je stariji, to je sve manje izraženo. Ali zadnja tvrdoglavno-agresivna faza bila je proljetos, nakon samo jedne noći provedene u bolnici. Trebalo mu je nekoliko tjedana da pregura to preko glave.
U tim fazama, sve što sam mogla je probati smiriti svoje živce (teško!), malo spustiti kriterije (čitaj: dozvoliti mu poneki crtić više, ako mu to toliko znači), i održati jasnu granicu što se ne smije ni u kojim okolnostima (tući mamu i treskati vratima tako da otpada žbuka sa zida).

[vissnja]

I ja imam jednu tvrdu glavicu. Za neke stvari je neverovatna. Npr. ona neće da se oblači. Ima više od godinu dana kako je u 90% slučajeva oblačimo na silu. A probali smo sve, samo ponekad pali da se sama obuče. Kako joj više ne dosadi?
Jelo na miru-ni ne pokušavamo. Uvek jedno od nas sedi na "vrućoj stolici" (ona sa koje se lakše ustaje) da joj doda nešto, pusti crtani, uzme je u krilo...... Mislim da je premala da shvati nečiju glad ili potrebu da na miru pojede. Ali nije premala da počne da uči. Pa tako i mi imamo neke situacije kada neću odmah skočiti da joj dam to što traži, ali joj uvek ponudim alternativu. Ili joj ne kažem ne može (jer bi odmah pala u jednosatnu histeriju) već kažem: može kad..... (operem zube, piškim, pojedem supu). Uglavnom prođe.
Svimbalo i N komunicira cendranjem, ja tu primenjujem onu: ne razumem te ništa kad tako pričaš (pali u cca 70% slučajeva). I vrlo često nas tuče, gazi, šutira (to uglavnom kad neće da spava a mi legnemo i pravimo se da spavamo). Onda se odmaknemo od nje i kažemo da se ne družimo dok ne smiri strasti (i ovo pali nekad, a nekad ne). Uglavnom dišemo duboko, duboko i brojimo, brojimo, brojimo u sebi.... Naravno kad je bolesna spuštam kriterijume za sve

[Dijana]

Čitala sam u jednoj knjizi, kaže ovako: Pažljivo saslušajte svoju djecu kad nešto od vas traže, pa im uvijek dajte malo manje od toga. To je disciplina od malih nogu!

[piplica]

mislim da ćeš teško (u njenoj dobi) postići da ona mirno sjedi dok vi jedete. ako ju netko zabavi, tako da postignete dosljednost u negledanju peppe, da. ali ovako, teško. odnosno, ja se ne bih inatila, stavila bih joj peppu i jela u miru. a za manire ima vremena.

Što ako je to jutro gledala Peppu?
Ili je DVD pokidan .

Kada je pravi čas za manire? Bez tantruma i šokova s obje strane?

Pa negdje oko 6. postaju malo razumniji tj. malo manje pjenušaju

Tako je.
Do negdje 8-9. godine kada krene predpubertet, pa se pjenušanje vraća na velika vrata...

[koksy]

Evo i mi smo danas po 500-ti put pokusavali objasniti malcu da nemoze gledat chu-chu (Tomicu i prijatelje) tu sekundu, nego nek priceka pola minute dok pojedemo. Al on je htiooooo!
Mi ga ucimo ovako, dakle nije poanta tolko u tome da mi pojedemo, nego da nista ne postize cviljenjem.
Pa mu kazem, lijepo mi reci sta hoces i dobit ces, a on cvili, pa ja ponovim, cviljenjem ne postizes nista, smiri se, reci sta hoces i ja cu ti dati. Pa se on smiri i ja mu upalim Tomicu. I svi sretni!
I sve je bolje, prije bi zaurlikao iste sekunde kad se sjetio da bi nesto htio, nije mi ni rekao sta bi, samo je poceo dramatizirat, al sad, polako dolazimo do sporazuma.
Cilj je da, aiko mi jedemo, kuhamo, nesto trece... on normalno dode do nas i trazi nas sta hoce. Zasad! Kasnje, za koju godinu, ce i shvatit da cu ja prvo pojesti a onda cu mu dat sta trazi.

[Svimbalo]

Trenutno sam u fazi da zavidim vama čija djeca vole crtiće...
Splasnulo je oduševljenje "Vrtom pod zvijezdama", a i Roary-a će gledati max. 2, 3 minute, iako je očaran autićima.
No dobro, jasno mi je da je sve to faza koja je u biti bila neizbježna, zbog nekretanja. Samo me je tanja prestravila, jer sam se ja nekako nadala da čim opet bude hodao, da će to sve nestati :/
Ali znam da će se dešavati bar u manjoj mjeri, jer neće imati toliko vremena za sustavno mlaćenje, morat će odjuriti napraviti nekoliko krugova oko stana
Inače, icy, loptice su mi OK ideja, u igraonici je bio u transu među tisućama loptica, ali strah me je stavljati ga na pod jer mislim da mu na podu nikako ne bih mogla objasniti da ne smije ustajati (kao da inače mogu ).
Yaya, šteki mu više nisu zanimljivi

[koksy]

Trenutno sam u fazi da zavidim vama čija djeca vole crtiće...

Nemoj! I ja sam! Pa eto sad, 5 minuta gleda "chu-chu", pa se sjeti da bi "bubu" (u vrtu ispod zvijezda) pa ja mjenjam dvd...pa pocne vikat da hoce "ato" (cars) pa ja gasim dvd, palim play station i djetetu pustam "ato".
Pa on nakon 3 minute gledanja odbrije u nekom svom smjeru, ali cim ja ugasim crtic pocne protestiranje. I tako cijeli dan...

[we&baby]

o daaa...sto mogu biti tvrdoglavi! za nepovjerovat!!

vissnja, i kod nas oblacenje ono sta me do ludila dovodi ( naravno ima i drugog matrijala... )

scena 1: probudi se ujutro dobre volje, malo se razvlaci u pidami, ja najavim skoro oblacenje, vadim 2-3 vrste robice, ona bira to i to, ja krenem oblacit:deracina! neeee! kako ne pa odabrala si to sama. ( uz to navodim 250 razloga kako je ta majica super, ili su to hlace sta je baka kupila, ili ovo ili ono-izmisljam skrecem paznju svasta nesta...ali NE! ona se dere i dereeeee i dereeee....ponudim da opet bira izmedu ponudenog, eventualno zamjeni robu drugim parom...ali kad krenem oblacit, taj tren opet NEEEE!i tako bi se ona navlacila satima...ja se cesto odmaknem, jer me izbaci iz takta...pokusavala sam razne varijacije na temu, ne bi li izbjegli jutarnji teror...ali sve to traje i traje.....

meni tlak na 500. STA DA RADIM?

scena 2: vec 2 mj nema pelene. kad joj se piski vice Donesi tutu! donesi tutu!..ili je sama donese. i onda (sigorno joj se piski!) krece izmisljanje tko ce je posjest na tutu, ako je baka u blizini, a ja zauzeta ( ili me nema) onda se dere ne bakaaaaa, maki se bakaaaa, mama ce taviti na tutu! obrnuto ako sam ja u blizini a bake nema, e onda bas izvoljeva da hoce baku.....kad sam posizila i uhvatila je i htjela je unatoc deracini posjest, otima se ko zvijer...i krece "filmska predstava uz deranje"...redovito u takvim situacijama se popisa u gace jer zavlaci da sjedne...

desi se to jednom u dan ili jednom u dva dana. ostalo sve super, ili je sjednem ja ili kaze sama! sama! i sjedne se, nikakvih drugih mudrija oko piskenja, sve zna, sve razumije, suraduje, objasnjavamo uvijek do besvjesti, kako je to lijepo, dobro, uvijek se njoj posvecuje paznja, trudim se uvijek da nas pristup bude primjeren njenoj dobi....

ne tjeram nikad bezpogovorno vodu na svoj mlin, uzimam u obzir da je to jos uvijek samo dvogodisnje dijete itd itblize...Ali!!!

takve stvari i inat-DO LUDILA ME DOVEDU sve cesce i cesce...

kao da iz mog divnog umiljatog djeteta izkoci neki mali monstrum i svi smo zrtve njenih ispada. ti ispadi nemaju uzroke, niti meni poznata ishodista, s nicim to ne povezujem...nego je to "kursum u njenoj glavi"....

[martinaP]

ne mijenjaj svoj obrazac ponašanja jer se bojiš njenih reakcija,skreni joj pažnju na nešto, recimo ja bih iskopčala tv i rekla da ne radi ( nije laž , fakat ne radi ako nije u struji i onda smo nekaj drugo radili )


danas pepa sutra tko zna što


* ja sam ti jedna retro mama pa slobodno zanemari moj post ako se kosi sa tvojim uvjerenjima

I ja bih ovako - točnije: ja radim ovako.

Da se razumijemo, u nekim stvarima tvrdoglavost je dobra stvar, tjera ih da pokušavaju i svladaju nove stvari. Ali ne dozvoljavam da plačem dobiva sve što želi - dapače, onda je još i manja šansa da dobije to što želi. Sad mu to polako postaje jasno pa se puno lakše dogovorimo.

[Pepita]

ne mijenjaj svoj obrazac ponašanja jer se bojiš njenih reakcija,skreni joj pažnju na nešto, recimo ja bih iskopčala tv i rekla da ne radi ( nije laž , fakat ne radi ako nije u struji i onda smo nekaj drugo radili )


danas pepa sutra tko zna što


* ja sam ti jedna retro mama pa slobodno zanemari moj post ako se kosi sa tvojim uvjerenjima

I ja bih ovako - točnije: ja radim ovako.

Da se razumijemo, u nekim stvarima tvrdoglavost je dobra stvar, tjera ih da pokušavaju i svladaju nove stvari. Ali ne dozvoljavam da plačem dobiva sve što želi - dapače, onda je još i manja šansa da dobije to što želi. Sad mu to polako postaje jasno pa se puno lakše dogovorimo.

x

[Loryblue]

Možda je greška što popustimo pa uvijek, prije ili kasnije, dobije ono što želi.

Evo ti odgovora.
Nije premala već zna kako može do nečega doći.
Djeca su jako lukava i ona je skužila da ćete popustiti i to iskorištava.

ne riješiš li ovo sad teško ćeš kasnije.
vjeruj mi, muka je to pregolema.
mi smo falili i sad nam je ovako kako je tebi. s tim da moja ima skoro 5 godina i točno zna da plakanjem može (sad bi sebi opalila veliku trisku zbog toga) sve dobit.
šta ćeš, prvo dite, mi popustljivi roditelji i u međuvremenu se "pogubil" u odgoju.
ne ponavljaj moju grešku.
uči na tuđoj koži - lakše je nego na vlastitoj. i sačuvat ćeš jako puno živaca i suza.i

[abonjeko]

Možda je greška što popustimo pa uvijek, prije ili kasnije, dobije ono što želi.

Evo ti odgovora.
Nije premala već zna kako može do nečega doći.
Djeca su jako lukava i ona je skužila da ćete popustiti i to iskorištava.

ne riješiš li ovo sad teško ćeš kasnije.
vjeruj mi, muka je to pregolema.
mi smo falili i sad nam je ovako kako je tebi. s tim da moja ima skoro 5 godina i točno zna da plakanjem može (sad bi sebi opalila veliku trisku zbog toga) sve dobit.
šta ćeš, prvo dite, mi popustljivi roditelji i u međuvremenu se "pogubil" u odgoju.
ne ponavljaj moju grešku.
uči na tuđoj koži - lakše je nego na vlastitoj. i sačuvat ćeš jako puno živaca i suza.i

Odlična tema...odlični savjeti...iste velike/male probleme imamo...ali, to čuvanje živaca o čemu Lory sada priča je uvjetno...jer što će mi ostati od tzv. živaca ako sada budem isključiva u mojim namjerama, dakle, ako kažem Nili: e pa nećeš me ti mala šmrkljavice, zah*******!!!!! Inače, slažem se...treba biti dosljedan....ali, ne isključiv baš u svim situacijama...e, pa nađi sada ti u svemu tome neku "normalnu" mjeru.... :/ jako teško!!!

[Maslačkica]

Možda je greška što popustimo pa uvijek, prije ili kasnije, dobije ono što želi.

Evo ti odgovora.
Nije premala već zna kako može do nečega doći.
Djeca su jako lukava i ona je skužila da ćete popustiti i to iskorištava.

ne riješiš li ovo sad teško ćeš kasnije.
vjeruj mi, muka je to pregolema.
mi smo falili i sad nam je ovako kako je tebi. s tim da moja ima skoro 5 godina i točno zna da plakanjem može (sad bi sebi opalila veliku trisku zbog toga) sve dobit.
šta ćeš, prvo dite, mi popustljivi roditelji i u međuvremenu se "pogubil" u odgoju.
ne ponavljaj moju grešku.
uči na tuđoj koži - lakše je nego na vlastitoj. i sačuvat ćeš jako puno živaca i suza.i

Lory, a ja mislim da vi još možete to ispraviti. Samo imati plan i način na koji to ispraviti...
Mislim da ćete biti svi sretniji i zadovoljnjiji...

[Mirtica]

Jednostavno ne shvaćam zašto dozvoljavate da dijeca gledaju tv/dvd uopće. Kod nas se tv gasi kad je J u sobi jer smatram da je premali. I tako će biti još dugo....

Više stotina znanstvenih studija je jasno reklo da djeca ispod 3 god ne trebaju gledati tv jer uzrokuje manjak koncentracije i još podosta toga u budućnosti.

Cendranje i zapomaganje tijekom našeg jela smo riješili tako da ga stavimo u hranilicu i damo mu da jede. Mi sve obroke zajedno obavljamo. Lubenicu i sl.jede samo u peleni. Hranilica je na pločicama pa nije teško počistiti za njim, a njega nakon jela brzinski otuširamo i nema problema.

[Ora]

Možda je greška što popustimo pa uvijek, prije ili kasnije, dobije ono što želi.

Evo ti odgovora.
Nije premala već zna kako može do nečega doći.
Djeca su jako lukava i ona je skužila da ćete popustiti i to iskorištava.

ne riješiš li ovo sad teško ćeš kasnije.
vjeruj mi, muka je to pregolema.
mi smo falili i sad nam je ovako kako je tebi. s tim da moja ima skoro 5 godina i točno zna da plakanjem može (sad bi sebi opalila veliku trisku zbog toga) sve dobit.
šta ćeš, prvo dite, mi popustljivi roditelji i u međuvremenu se "pogubil" u odgoju.
ne ponavljaj moju grešku.
uči na tuđoj koži - lakše je nego na vlastitoj. i sačuvat ćeš jako puno živaca i suza.i

Odlična tema...odlični savjeti...iste velike/male probleme imamo...ali, to čuvanje živaca o čemu Lory sada priča je uvjetno...jer što će mi ostati od tzv. živaca ako sada budem isključiva u mojim namjerama, dakle, ako kažem Nili: e pa nećeš me ti mala šmrkljavice, zah*******!!!!! Inače, slažem se...treba biti dosljedan....ali, ne isključiv baš u svim situacijama...e, pa nađi sada ti u svemu tome neku "normalnu" mjeru.... :/ jako teško!!!

Kod nas u nekim situacijama pali dogovor. Znači ne moja tupa dosljednost već dogovor. S time da ja ispoštujem svoj dio i očekujem od njega da ispoštuje svoj i pali svaki put bez dreke i vike.
On već zna da kod mene ne pali vika i plakanje niti išta drugo već je sve manja vjerojatnost da će nešto dobiti istime.
Imam poprilično strpljenja i nije mi problem objašnjavati i pola sata ako treba jer sve gledam na dugoročno.
Ako mu popustim kratkoročno ću imati "mir", ali na dugoročno se događa da dijete počne iskorištavati svoj položaj na koji je naučen i onda dolazi do sukoba i zatim dijete često ispašta za ono što mu je roditelj prvobitno dopustio.
Mene je škola i razred mnogočemu naučio jer kada bi u razredu popustila imala bih kaos u roku 10 sekundi. Zato smatram da je dosljednost bitna, ali isto tako i držanje do svoje riječi. Ako nešto obećamo da to i održimo jer s vremenom naše riječi počnu gubiti na vrijednosti ako ih ne ispunjavamo.
Klinci su izuzetno pametni i sposobni i mogu itekako procijeniti kada mogu što izvuči u svoju korist te kako kod koga do nečega doći.

[we&baby]

ja bi voljela cuti konkretne odgovore (npr ovo sa hranilicom-nasi isto klopaju za stolom s nama, uvijek! za tv isto-3 put su u zivotu uopce vidjeli uapljen tv-srecom pa i kod bake je evo tako-slazem za totalno udaljavanje od tv za malu djecu), jer teoriju smo vec "prozvakali"...ali bas te svakodnevne zivotne situacije mene izbacuju ( sve cesce) iz takta, zatecena sam situacijom, treba reagirati brzo i "pravilno", da prezivis trenutnu situcaju, ali i da (kako netko rece) to bude dobrobit na duze staze....

i sad,npr

1.meni se zuri nekud, nju trebam povesti na biciklu u sjedalici, do tada sve super funkcioniralo, ali danas ona BAS ne zeli gurnuti noge u one remencice za cipele (sigurnosne) i ja ne zelim voziti bez toga. ( Ona kao da kuzi da je meni to sad br. 1 da se sigurno namontiram, i da necu krenuti bez tog, ali kuzi cini mi se i da mi se zuri i da je to super prilika za "testiranje" maminih zivaca), nakon objasnjavanja (koje od prije vec zna) da se to mora, i zasto se mora i BLA BLA BLAAAAA BLAAAAA)ja ne uspjevam izac na kraj s njenom deracinom, ostavljam je s bakom, koja isto odgada 100 dr stvari i ljudi jer mora nju cuvat (a uz taj posao ne moze) i dobim kasnije bukvicu od mame da ne znam izac na kraj sa vlastitim dvogodisnjim djetetom...i da me mala dresira ko psa....

milion je takvih situacija...

poljuljano mi je vec samopozdanje u to da radim sve kako treba....kontam gdje grijesim...dali je to normalno....svima isto?...faza?...

nisam pobornik strogoce, sile, dresure djece, sve bih uz kompromis, objasnjavanja, prilagodavanje....ali nekako vidim da "skrecemo s dobrog puta"... :/


post prije navela sam jos neke primjere, ima ih 100/dan, svi redom gluplji od glupljeg....uvijek nesto drugo...njihve ideje su neiscrpne

ja osjecam da je moje djete "snaznog temperamenta" i da bi nekim drugim strogim odgojem samo gusila njezinu narav....


ali sto radim ispravno, a sto ne....ZAISTA vise ne znam...pogubila sam se sama sa sobom... :?

[sweetmint]

Ako nešto obećamo da to i održimo jer s vremenom naše riječi počnu gubiti na vrijednosti ako ih ne ispunjavamo.
Klinci su izuzetno pametni i sposobni i mogu itekako procijeniti kada mogu što izvuči u svoju korist te kako kod koga do nečega doći-

Oooo da, potpisujem ovo na veliko...i drzimo se MM i ja toga. Djeca ispituju svoje granice, dokle mogu ici i ako vide da si jedan dan pomakeo tu granicu, nema sanse da se oni vrate korak natrag.

Ima dana da za neke stvari zapne k'o tvrdoglavica, ali kod mene to isto ne pali. Pokusavam uvijek naci neki kompromis...ako ona ne zeli u park a ja insistiram (meni je lakse jer mogu sjesti na klupu), onda joj ne objasnjavam pravi razlog mamine zelje jer ne vjerujem da ona razumije kako je meni tesko stajati, kako mi dodje lose, vec se dogovorimo da idemo biciklicem ili auticem ili cemo ponijeti xy igracke... i onda upali.

Jedan od vecih problema je bio mirovanje kad bi isli u ducan, pa je bilo vristanja "daj ovo"...ili mi otrci na desetu stranu, a ja u panici da je ne izgubim trcim za njom, ona se otima, ja je pokusavam smiriti ..ma znate vec te situacije. Onda sam prestala ici s njom u kupovini, do nedavno, da vidim jel se sta promjenilo. I bila iznenadjena jer sad zeli aktivno sudjelovati sa mnom u kupovinu, pa mi sama trpa u vrecicu paprike i nosi na vaganje...a moj ponos skace do neba


Osim "ostati dosljedan svoje odluke" meni je bitna i podrska supruga, tj. nema njegovog uskakanja u njenu pomoc ili bakinog "dodji baki, ne da tebe baka". To sam rijesila odmah u startu...i ona je toga itekako svjesna.

[Enoa]

prvo dite, mi popustljivi roditelji i u međuvremenu se "pogubil" u odgoju.

Ma Lory ne znam ako je to baš tako. Mislim da su to takva djeca, da se takva rode, neka teže odgojiva, svojeglavija. Ja sam isto bila s prvim djetetom skroz neiskusna i popustljiva, a ona je bila divna od samog početka, "nikada" plakala, "nikada" dosađivala, "uvijek" smo se sve mogla ona i ja dogovoriti bez nekakvog stresa. A za sina (kojemu je sada 21 mj.) mogu samo reći da mi posiše svu energiju i prije nego se dignemo iz kreveta , mislim da spada u malo svojeglavije 8)