Ma sve je to super, zaista, treba uživtati u životu, u sitnicama, prituštiti si ako možeš, ali kad više ne znaš na čemu bi uštedio, a stvarno nemaš love, e onda se baš ražalostim.
Evo, ja ne radim, firma otišla u stečaj prije nego sam rodila. Primam još naknadu s biroa i želim što dulje ostati s djetetom kod kuće (barem do njezine druge godine). MM radi, a kad platimo kredit za stan, režije ostane 2000 kuna.
Onda se s druge strane tješim i mislim, pa neki ljudi s tom lovom žive cijeli mjesec, plaćaju i režije, i hranu.
Pa mogla bih uštedjeti na ovome, na onome, onda shvatiš da si toliko minimalizirao svoje potrebe, da ti odjednom više ništa ne treba i bude ti žao kada dođeš do police sa slikovnicama i vidiš njih hrpu koje bi razveselile tvoje dijete, a to si sad ne možeš priuštiti (istina, ima i hrpu kod kuće, ali eto...).

A mjere štednje od idućeg mjeseca će biti biowashball.