 |
|||
Meni isto nenajavljeno znaci najavljeno sat dva prije. Ako nikoga ne ocekujem ja se cak niti ne javljam na portafon.
Za palacinke tek treba stajati pored peci i stalno ih okretati. To mi se ne da. Eventualno ustipci, ali u jednoj rundi (upogonim tri tave paralelno i gotovo za tren).
E moja apri - javiti cu ti kada cemo sljedeci put nabavljati vino iz Istre - ak volis crno. Sada znas zasto nam je trebala onak velika špajza
Meni je nenavljeno doslovno upad u kuću bez ikakve najave unaprijed, a takve goste ne volim i nudim samo loše raspoloženje.
Najavljeno sat, dva prije mi je ok i u tom periodu stignem ispeći kiflice, narezati nešto za prigrist....i pretežno u kući uvijek imam pivo, vino, sok, kekse, špek, kobase....
evo, sad će se javiti i ekipa koja ne otvara vrata nenajavljenima nego se pritaje
ovako ja nekako mislim.
nenajavljen upadaš samo ljudima s kojima si blizak.
ako upadneš nenajavljen sigurno ne želiš da ti domaćin ode po špežu.
il da ide mjesit pitu i peć palačinke.
kad si nenajavljen, niti ne očekuješ ništa na stolu.
došao si na kratko jer si tu negdje, uz put, pa reko ajmo vidjet jesu doma
al isto se lipo vidi kad se nešto nareže, to malo sira il šta već se ima u frižideru. il kokice. a ako nema ništa - opet dobro
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 25.08.2014. at 10:48
X!cvijeta73 prvotno napisa
evo, sad će se javiti i ekipa koja ne otvara vrata nenajavljenima nego se pritaje
ovako ja nekako mislim.
nenajavljen upadaš samo ljudima s kojima si blizak.
ako upadneš nenajavljen sigurno ne želiš da ti domaćin ode po špežu.
il da ide mjesit pitu i peć palačinke.
kad si nenajavljen, niti ne očekuješ ništa na stolu.
došao si na kratko jer si tu negdje, uz put, pa reko ajmo vidjet jesu doma
al isto se lipo vidi kad se nešto nareže, to malo sira il šta već se ima u frižideru. il kokice. a ako nema ništa - opet dobro
Ne pamtim kad mi je zadnji put netko došao nenajavljeno... sve neka dogovaranja od dva tjedna unaprijed...A da ne pričam o tome da jedva poznajem svoje susjede iz ulice... 15 godina živim u toj ulici... znam ljude iz kuće oko naše i to je to... dalje niks.
Di su ina vremena kad su mi frendovi uredno banuli u ponoć, jedan kad su se vraćali iz vani... vidjeli su svjetlo i svratili.
Blažena neopterećenost.
Koja lakoća.
ma istina
te pune trpeze i moratorij poklanjanja, udaljiše ljude jedne od drugih
Cvijeta potpisujem svaki red.
I ja.
Isuse, ja ne pamtim kad je netko k nama došao nenajavljen ili mi k nekome... Ni uz najavu se ne posjećujemo baš često, a to je zapravo šteta jer mi se čini (zapravo, sigurna sam) da smo se prije više družili.
Klinci su još za sada dobri - povremeno odu k nekome ili dovuku prijatelje k nama, ali i oni sve više vise na skype-u.
mi znamo napraviti roštilj i nazvati frendove i reći: aj, nema za.....cije, dolazite direktno s posla, nemojte komplicirati
ok, to nisu nenajavljeni gosti, to su nenajavljeni domaćini
a i ja volim tako, na naglo
pa kupiš flašu vina i kolače u intersparu i sve pet
mislim da su i ta najavljivanja dijelom kriva što se ljudi manje posjećuju-tlaka je sve par dana unaprijed planirati.
ponekad neplanirano odlučim krenuti u dulju šetnju i pri tom prolazim pokraj kuća poznatih i otkad čitam ove teme o nenajavljenim gostima pravo me strah svratiti. a ako ću čekati da isplaniram odlazak u goste neće me često vidjeti jer nisam baš od nekih planova.
meni ne smetaju nenajavljeni gosti, itako nas ne posjećuju osobe koje ne bi željela vidjeti, a i trgovina mi je prekoputa
Meni bome smetaju nenajavaljeni gosti pa da su mi i najdraži na svijetu.
To ometa moje planove i točka.
Mobilna telefonija je rasprostranjena i jedan sms ili poziv pa makar i 20 min prije je ok pa ću vidjeti tada da li mogu i želim li uopće se družiti.
Meni je moje vrijeme dragocjeno i nekad ga želim potrošiti na ležanje i knjigu, a ne na kafenisanje.
Inače se jako puno družimo i primamo goste, ali najavljene.
Ok, možda je to i zato što u tjednu bar nam dva puta netko dođe, a vikendom obavezno kartanje, roštiljanje ili sl.
joj dolega pa zar znaš nekoga takvog tko neće niti prije polaska zvrcnuti ako ne da ti se najavi, a ono da ne dolazi džabe?i jedan sms ili poziv pa makar i 20 min prije
znam ih preko nekoliko
neke sam riješila tako da sam im rekla nešto tipa:"e, otkud ti?baš se spremamo u grad, kino...daj zvrcni drugi put da popijemo kavu jer sad, sori, moramo ići."
pa su se isti naučili redu, ali se nađe još koji kukolj
otkada imamo djecu - mi se sve manje družimo - ono krenu dogovori - onda stalno nekome nešto iskrsne, pa se netko razboli, pa nešto deseto - to me toliko umorilo zadnjih godina da sam skužila kako se sve manje viđamo s prijateljima
i ja tako često, ali se ne radi baš o roštilju, nego palačinkama, kiflicama, orahovači i sl.
xmislim da su i ta najavljivanja dijelom kriva što se ljudi manje posjećuju-tlaka je sve par dana unaprijed planirati.
ponekad neplanirano odlučim krenuti u dulju šetnju i pri tom prolazim pokraj kuća poznatih i otkad čitam ove teme o nenajavljenim gostima pravo me strah svratiti. a ako ću čekati da isplaniram odlazak u goste neće me često vidjeti jer nisam baš od nekih planova.
meni ne smetaju nenajavljeni gosti, itako nas ne posjećuju osobe koje ne bi željela vidjeti, a i trgovina mi je prekoputa
kod nas skoro obrnuto, od kad imamo klince, stalno smo u nekakvim druženjima, igranjima, dogovorenim ili na horuk, a da ne govorim
o rođendanima.
plus toga sada su i klinke počele dovoditi i svoje društvo u kuću pa onda to često bude i kava sa mama.
pa druženja u parkiću.
uglavnom, imam osjećaj da se neprestano družimo...
ha ha evo ja sam iz ekipe koja se pritaji tj. uopće ne otvaram vrata ako nekoga ne očekujem.
ali to je zapravo zato što mi uopće ne pada na pamet da bi mi netko poznati nenajavljeno svratio.
Imam doduše i noćne more od nenajavljenih gostiju iz djetinjstva, jer mi dugo nismo imali niti telefon, pase relativno često događalo da netko kapne samo tako.
Nenajavljeni gosti mi dolaze samo na moru, tamo mi je to normalna stvar, a častim ih samo pićem i eventualno grickalicama i keksima.
Moji dečki, kad odlaze prijateljima (i kad ovi dolaze k njima) idu praznih ruku u takve posjete (najavljene kratko unaprijed, više zbog roditelja) ili ako im se baš jede, uzmu što nađu u lovačkoj misiji u špajzi (već spomenute kokice za mikrovalnu, slani štapići ili krekeri).
Znaju odnijeti voće (naše, iz vrta) i to je to.
U najavljene posjete znaju otići starijoj susjedi "na kavu" iako od njih nitko ne pije baš kavu, ali to se tako zove. Budući da ona njih časti keksima i slanim prutićima sa sirom, znaju povremeno i oni njoj odnijeti ako se zatekne štogod domaće (makovnjača, pita i slično). Ništ spektakularno nego po sistemu - što imamo, to dijelimo.
Moja mama i dalje kad napravi kolač, prvo napuni tanjur pa nosi susjedi.
Meni to baš
Da, to smo negdje na početku topica već spomenuli kao antirecesijsku mjeru, odnosno antirecesijski način života.Moja mama i dalje kad napravi kolač, prvo napuni tanjur pa nosi susjedi.
Meni to baš
Mi isto s nekim susjedima, kolegama i prijateljima tako funkcioniramo (i u špajzi imam brdo plastičnih posuda za transport hrane) - dajemo i dobijemo.
najbolje mi je kad mi bas treba pa u trgovinama oko kuce, pekarnicama npr gdje svi znaju vec godinama pa ne stavljaju stvari u vrecice nego direktno na pult, ja zamolim vrecicu
onda padnu na guzicu lol
U zadnje vrijeme svi škrtare s vrećicama.
Baš moram moliti.
Recimo u Pevecu: kupili smo stvarno dosta toga i blagajnica je samo odgurnula od sebe. Nema vrećica.
I niš, uzeli u ruke i nosili do auta ko zadnji bokci bistrički, a kako onda oni koji su s javnim prijevozom? Ne znam.
meni je pritajivanje nemoguće, mogu se samo praviti mrtva
kad smo doma, kod nas je uvijek živo: pas trčkara i laje, djeca po dvorištu i ispred kuće, ulazna vrata otvorena širom, auto (koji je najvažniji indikator) parkiran u dvorištu...
nema šanse da se pritajim itza vrata ako mi netko bane. taman će svekar odozdola vikat: gooore su oni!
ali takve koji banu bez apsolutno ikakve najave nisam doživjela, makar nazovu 20 minuta prije da vide jesmo doma. i mi isto tako ako idemo kod prijatelja.
jedino što me znalo ljutiti je kad nas drže kao taoce.
najave se u jutro da će doći popodne, a onda dođu u 18, 19 sati navečer.
cijeli dan čekamo: niti kud otići, niti što započeti, niti ti tko drugi doći.
ali onda sam otvoreno rekla da mi je to problem i da mi trebaju reći otprilike kad će doći.
kod nas isto. ne samo kolač, rekla bih da se svega napravi malo više zato da se može podijeliti.Moja mama i dalje kad napravi kolač, prvo napuni tanjur pa nosi susjedi.
Da, i moja.
Hmm razmišljam da li bih se prijavila kao predvodnik ekipe kojoj ide na živce kad susjedi šalju kolače
možeš, slobodno.
mene moja susjeda čak pita jesam li nešto pekla.
a sa susjedima kojima idu na živce moji kolači u principu ni nemam posla. s ovim drugima sam jako dobra.
Ne idu meni na živce kolači, kolači su dobrodošli, nego onaj običaj da se tanjur ne vraća prazan, a ja nemam što staviti na njega.
Mislim da kad ti netko pošalje tanjur kolača, to radi iz srca i ne očekuje ništa za uzvrat.
Bar ja tako
mene je bas taj slucaj nervira. to konstantno kruzenje tanjura koji cekaju punjenje.
Posljednje uređivanje od spajalica : 25.08.2014. at 13:59
mene ni malo.
na posao stalno nosim nekakvu klopu...kiflice, kolače, keksiće...i ništa ne očekujem za uzvrat
mislim nismo se razumjele, glupo mi je kad moj tanjur kod nekog stoji mjesec dva i ceka da se napuni necim. ja sam svoj dala od srca, vrati mi ga brate praznog. ja volim svoje tanjure kad su mi doma (moj OKP je na brojanju tanjura i besteka, alex os se druzit sad samnom?)
Pa ne radi se to zato jer nešto očekuješ, naravno, ali tu za dugoročan odnos treba postojati ipak kakva takva ravnoteža... Ja susjedi nosim uskrsne šunke (jer imam viška) a ona nama donese domaći ajvar (jer ima viška i ima često svoje povrće).
Ali ne bi mi bilo drago vječito nekoga darivati i futrati, a da taj to ne cijeni. Vidim da ljudi cijene kad ponekad (kad imaju) nešto donesu i natrag, pogotovo ono što mi nemamo. Tijekom godina odnosi su se iskristalizirali. Ja znam da nema smisla susjedi s petog kata nositi kolače s kremom kad ne smije masno. To nosim onoj koja ima veliku obitelj izjelica.
Za pravi odnos treba se ipak malo bolje upoznati. Ne važemo apotekarskom vagom, ali baš ne dijelimo tanjure s kolačima svakome tko naiđe.
A kaj se posla tiče - isto, sve prolazi. Netko peče doma, netko peče ali ne donosi jer mu doma sve pojedu, a netko kupi krekere. Razlozi su nebitni. Bitan je doprinos. Da ne nose uvijek isti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.08.2014. at 14:05
aha, to!
kad moja susjeda skupi nekoliko tanjura za vratiti onda napravi ovo
ahahaha ovako i ja!aha, to!
kad moja susjeda skupi nekoliko tanjura za vratiti onda napravi ovo
znam da ne očekuje ništa, ali opet mi je neugodno.
što naravno, ne mora, i ne radi uvijek - eto, jednom je i to napravila.
ali mi zato dijete povede u ZOO ili u kino, ja njenu djecu pričuvam kad treba i tako to nekako ide.
ne znam kako bih živjela bez svojih susjeda.
Krenula ja vidjeti kako vi s recesijom, a kad tamo, kolači, gosti...
Za ovaj običaj nikad čula, vraćam prazne tanjure, i to redovito onome tko nije vlasnik, budući da zaboravim koje je čiji, onda šaljem nasumce...
I dalje ću slati pune, ako imam što poslati i želim poslati, a nazad prazne.
Nego, možda ste već obradile, a nije mi jasno, zašto ove priče o gostima na ovoj temi? Mislite da ljudi ne idu u goste, ne primaju goste ili odgađaju do iznemoglosti da se s nekim vide samo zato što ih je sve pukla recesija?
Meni to i ne izgleda baš tako.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 28.08.2014. at 13:04
Meni se puno tanjura nije vratilo ili su mi se vratili tuđi (a to mi nije bilo drago) pa sam kupila veliko pakiranje jednokratnih tanjura i u tome šaljem hranu okolo + ne očekujem ništa. Kako da očekujem da se vrati pun tanjur od muževog starog ujaka koji se jedva vuče? Čemu to?Krenula ja vidjeti kako vi s recesijom, a kad tamo, kolači, gosti...
Za ovaj običaj nikad čula, vraćam prazne tanjure, i to redovito onome tko nije vlasnik, budući da zaboravim koje je čiji, onda šaljem nasumce...
I dalje ću slati pune, ako imam što poslati i želim poslati, a nazad prazne.
Nego, možda ste već obradile, a nije mi jasno, zašto ove priče o gostima na ovoj temi? Mislite da ljudi ne idu u goste, ne primaju goste ili odgađaju do iznemoglosti da se s nekim vide samo zato što ih je sve pukla recesija?
Meni to i ne izgleda baš tako.
S druge strane, od susjeda redovito dobijem u razmjenu njihove VIŠKOVE. Onaj tko nema, ne mora ništa dati. Tko ima - daje i to mi se lijepo vidi jer mi je drago dobiti štajaznam ekološko povrće iz vrta, da ne moram kupiti na placu. A ja zauzvrat ispečem kolače. Redoslijed može biti i obrnut.
A gosti - to je druga priča i jako ovisi o navikama... Štajaznam, meni ni prije mobitela i interneta nije bio običaj k nekome samo tak svratiti nenajavljeno. Još smo se u srednjoj školi prije ohoho godina dogovarali, nismo samo banuli jedni drugima. ALI kad sam došla u Zagreb studirati, ustanovila sam da npr. Dalmatinci imaju bitno drugačije običaje - njima je normalno i prirodno svratiti k nekome samo tako, jer su se sjetili... I primiti goste isto. Tako da to nema veze s recesijom nego s lokalnim običajima.
Meni ovo u Zg neopisivo fali, ne da mi se bane bilo kad i bilo tko, no bar malo više opuštenosti glede svega.
Uz napomenu da sam primijetila da su i u Dalmaciji to dosta modificirali sms-om: Jeste kod kuće, imate li kakve planove, mislili smo svratiti? , ali se taj sms šalje taj dan ili dan prije, a ne da se dogovaraš mjesecima unaprijed za običnu kavu, a ni onda od toga ništa. Meni te spontanosti fali već godinama, pokušavam tako dofurati neke ljude doma, tipa - ajde, sutra, ako ste u prolazu, svratite! Niti očekujem da što donose niti da je to svečani banket, ali uvijek za prijatelje imam što ponuditi, i za pojesti i za popiti. Uvijek ima lokalna pekara, dućan, nešto se smućka doma, to je najmanji problem kad ima volje.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 28.08.2014. at 13:25
Eto jedan od razloga zašto volim svoju Dalmaciju. a pride toga nitko nikoga ne tjera da se izuva.
dobro je netko primjetio da ćemo s antirecesijskih mjera doći do izuvanja.
Pa pravi se da nisi čula za taj običaj
ja znam kod koga mogu banuti, a kod koga ne. i postivam to. uglavnom ekipa s kojom sam OK godinama (skola, faks) mogu banuti, a noviji uglavnom ne. mozda je do mene i mojih kocnica, a mozda je do neceg drugog.
i meni neko da da salicu caja, vode, bilo cega a i nista. pa kad banem nisam dosla se najesti i napiti vec vidjeti dragu osobu.
za rucak ipak volim najave
nama konstantno tuđa djeca dolaze poslije škole i moji idu nekome. Ali uvijek ima barem malo ručka viška, slatkiša, pa i sladoleda u frizeru - nisu gladni. soka rijetko imam, ali baš zbog te dhjece kupim i onda to plane.
mene muči nered - klinci su mi totalno neuredni, a ja ujutro ne stignem sve dovesti u red. jedna frendica je pak čula frendicu njene male kako komantira nered - tako da si ja mislim kako kod mene nisu niti gladni niti žedni, ali imaju štofa za komentirati nered.
A nekako mi je draže da se djeca druža, pa makar kružile priče
Eeeee, nered! Moje dečke su baš jutarnje posjete prijatelja izliječile od nepospremljenih kreveta i hrpe odjeće na stolcima.
Lijepo je mom starijem sinu prijatelj rekao "Za ovako neurednu sobu bi ti moja mama dala tjedan dana zabrane računala" pa se ovaj preplašio da bi se i mi to mogli dosjetiti (a baš sam razmišljala, he he he...). I kako rastu, nije im više svejedno što prijatelji misle o njihovoj sobi, pa je polako sve došlo na mjesto.
Da se razumijemo, moji su spremali svoju sobu, ali 10 minuta prije nego bi mm i ja došli s posla. Prijatelji su im pomogli da to prebace na jutro. Kako će biti ove škg - vidjet ćemo...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.08.2014. at 14:09
vidim ja kamo topik ide
neminovno će završiti na izuvanju i virenju u kupaonske ormariće
Pa ne mora nužno... to nije antirecesijska mjera.
Ont. netko od mojih susjeda i njihovih posjetitelja ima antirecesijsku mjeru nabavke tegla s cvijećem - u zadnja 3 dana nestala su mi dva. Budući da cvijeće u njima nije bogznakaj (mlade pelargonije zapelcane za iduću godinu, da nadomjeste stare) vjerojatno su ih ukrali samo zbog tegla. Zaključila sam da se ne isplati uzrujavati - na štengama je, daklem može do njih tko god želi. Pa nek mu je sa srećom.
svatko o onome što ga boli - ja bih voljela biti urednija i voljela bih da sam odgojila uredniju djecu - ali niš od toga. držati ću se ja kolača i rakije
Joj, o ovome (urednosti) bi trebalo otvoriti poseban topic. Ako ima interesa. To je i moja bolna točka - uvijek moram imati "krško" tj. neko mjesto gdje caruje nered. Trenutno je to špajza, a budući da ide zimnica, polako ju privodim redu, a nered se seli u podrum. MM ima ormar s alatom za istu svrhu. Nedajbog da nekaj trebamo, od gomile stvari to je nemoguće naći... Znam ja kako bi trebalo (riješiti se krame) ali to nije antirecesijski. Antirecesijski je čuvati svaku sitnicu jer može zatrebati. Posljedica je nered. I što? Ništa.
Uostalom, kad smo kod nereda - jedno moje dijete je urednije od mene, a drugo neurednije od bilo kojeg drugog člana obitelji. Razlike u odgoju? Pa, ne znam baš... ANtirecesijska mjera koju bi trebalo primijeniti (pazi - kondicional!) je da ga pustim u školu BEZ dresa za tjelesni koji je izgubio, BEZ knjige iz štajaznam geografije...ali nisam se još uspjela na to natjerati. Sin je neuredan jer još uvijek netko misli za njega. Možda ove godine uspijem, tko zna...
Moja mala je isto užasno neuredna u svojoj sobi i ništa tu ne pomaže.
Ništa.
Ja pospremam za njom i gunđam, a ona rikava od smijeha.
I uopće ju ne dira kaj će njene frendice o tome misliti.
Ona sama kaže: to sam ja.
I znaš kaj?
Slažem se s njom.
A što se tiče najava za posjete; pa i ja ih volim i to ne zbog klope i skakanja u dućan jer uvijek imam doma kave, vina, soka i nekaj za gricnut, već upraco zbog toga što ljudi koji nenajavljeno banu nemaju nikakve granice.
Nemojte se naći prozvanima i uvrijediti, ali ja sam tako zaključila na konto mojih nenajavljenih padobranaca.
Svi odreda su bili ili u penziji ili nezaposleni ili jednostavno dokoni i besposleni i sad su tu i sad bi oni kartali i divanili do jutra,a ja moram ustati u 5h.
I onda kad sam rekla u 22h da molim da odu jer rano ustajem, zamjerili su.
e da, i ja koristim ttu recesijsku mjeru - čuvam sve što mi treba i ne treba - ima odjeće iz osnovne škole - i kako ću to baciti - pa možda nekome zatrreba - a raznih boćica, vrećica i kutija po špajzi....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
