roditeljienela prvotno napisa
mislim da je 80 ili 90 kn mjesečno
 |
|||
|
|
|||
roditelji
mislim da je 80 ili 90 kn mjesečno
Tanci - trajalo je kako sam napisala. Nisam trebalu po papire u skolu ali je procedura trajala vise od 15 minuta isyo na Ljubljanici. Sluzbdnica je promijenila 3 PCa i isprintala tonj papira sebi za arhivu. Postupak je izgledao uzasno staromodno a j trosak moji je napravila je velik. Gledala sam sve u nevjetici
Djecji pokaz he 90 kn. Kaj napraviti za dvoje djece koja se dva tri puta tjedno voze max 3 stanice.? - to je 180 kn mjesecno ili jos i vise ako kupuju pojedinacnu kartu.
Prilicno skupo. Ponekad idu pjesice, ali nekad se ipak bace na tramvaj
Nisu to neki novci - neznam dal da se smijem il da plačem na taj komentar!!
A ovo zašto je zet gubitaš- pa ko da je važno! Nije važan razlog!! Šta sad, trebamo čuti razlog i reći - dobro, onda opravdano!! Još je gore ako se zna razlog a ništa se ne poduzima da se taj razlog i poništi - nekako riješi..
Kaj se tiče svih tih državnih i gratskih tvrtki uvijek kažem isto: Sve bi ja to poslala da radi kod privatnika! To bi bila najbolja antirecesijska mjera! Ne bi više bili preskupi i neučinkoviti. uh
X
Da, onda ipak nesto imamo: skolski bus koji placa skola, a osnivac nase skole je grad.
Tanci, neki gradovi su ove skolske godine kupovali knjige osnovnoskolcima. Mislim da je Ivanic jedan od tih.
ja se ne mogu švercat, jednostavno ne mogu,
probala sam, sva se preznojim, okrenem se milijun puta,
svaki putnik koji ima nešto plavo na sebi je zetovac.
sreća pa imam mogućnost izbora - pokaz ili novci,
odlučila sam se za pokaz.
jednom su me zvali iz vrtića da je mali zakurio
pa sam se odlučila ići vlakom (brža opcija) koji je kretao za koju minutu i nisam stigla kupiti kartu.
pitam konduktera mogu li u vlaku kupiti kartu,
rekao mi je da mogu, ali je karta skuplja 15 kn.
objašnjavam mu što se dogodilo, a on da imam drugi vlak za pola sata
naravno da me ekspresno našao u vlaku i naplatio tih 15 kn više.
Sada čitam onu drugu temu, pranje i feniranje kose. I sama se sebi divim koliko ja uštedim na frizuri!! Možda se jednom godišnje ošišam. Farbam se sama, perem sama, frizuru radim sama. A tko me zna, vidi da izgledam sasvim dobro, nadam se da vidi. 910 kuna za frizuru! ( one veće cifre neću ni spominjati), ma nema šanse, ni 91. Škrbna li sam.
Usput, ni kozmetičarke, ni pedikerke jadne, nikad ne zarade ne meni. Nikad nisam imala plaćenu pomoć u kući. OK, ruž kupujem Clarins i to je to.
Pa, ja sam gora od junior ( valjda sam dobro napisala nick), a komentiram ju
Ne kužim kako se svako malo na nekoj od tema pojavi "famozni zagrebački prirez"
Istina je da je najveći,ali iz prve ruke znam da radnici iste firme imaju veće plaće u Zg. nego npr.u Brodu.
Samo što u Brodu vrtić košta 800kn i radi do 16h.Javni prijevoz je za Bogu plakat,od reda vožnje do cijena.U Zg. učenički pokaz košta 90 kn,a za nekih 7 km do škole u Brodu košta 300.Karta je 15 kn.I još svašta nešto.
Činjenica je da se u Zg.koliko toliko lakše živi.
Posljednje uređivanje od bodo : 12.10.2014. at 15:42
Po meni bi propali i frizeri ( 2x godisnje), kometicari (nikada), pedikefi (njih se bojim) i parfumerije - ali to ne racunam kao stednju ner ih ne bih koristkla niti da iam vise novaca.
pod stednjom racunam ustedu na stvarima koje koristim i koje su mi vazne.
i vec dugo me zivcira dvotarifno brojilo jer cekam 10 za pranje vesa, sudjericu, pecenje kolaca i peglanje. A navecer sam tak umorna i radia bih sve drugo. I sto puta sam fekla da cu uzeti jednu tarifu - i kad dobijem obracun, vidim da sam ipak ustedila i dalje guram s te dvije tarife a muka mi je od njih. To je mdni ngirecesijska mjera a ne neodlazak frizeru ili kozmeticarki
na temelju čega si ti to zaključila?
vrtić duplo skuplji, prijevoz skuplji, nema besplatnih knjiga...a prirez nam je 12%.
ovako sa strane, čini mi se da vaš gradski prijevoz odlično funkcionira. imaš tramvaj, autobus, pa i vlak. ti tramvaji non stop voze. klimatizirani.
i inače, čini mi se da ljudi jednostavno ne shvaćaju da mi imamo u principu svi nadstandard javnih usluga. kad uzmemo u obzir bdp po glavi stanovnika.
kako god se pojavi taj zagrebački prirez, tako se pojavi i jeftiniji vrtić.
sve ima svoje prednosti i nedostatke, zato je nezahvalno reći da se negdje teže ili lakše živi.
živjela sam dugo u brodu pa nije da ne znam o čemu govorim.
dolazila sam vlakom, a do škole išla pješice, znači bez bilo kakvog prijevoza,
ne mogu procijeniti o kojoj se kilometraži radi, ali eto od kolodvora do bolnice.
svi ostali učenici dolazili su pješice iz bilo kojeg dijela broda.
pretpostavljam da govoriš o prigradskom prijevozu?
s druge strane, prijateljica u brodu kreće na posao 20 min prije posla,
a ja krećem busom u 15 do 6, a počinjem u 7. 2 sata dnevno provedem u javnom prijevozu.
po špeceraj idu u bosnu i uštede poprilično, ali opet neću reći da je njoj lakše,
jer ima stvari koje su meni bolje i lakše nego njoj.
Posljednje uređivanje od Tashunica : 12.10.2014. at 16:03
ponavljam (a neka me isprave ako griješim)
zet je poduzeće koje dijelom financira grad
za vrijeme školovanja plaćala sam pokaz autotransu
ali, koliko znam, njega ne financira grad rijeka
već se financira sam
zet se ne financira sam
ne opravdavam švercanje
ali koliko sam čula (opet iz tuđih iskustava) u većini gradova europe je javni prijevoz jeftiniji nego kod nas
oni drže cijene, u gubitku su, ali se ne odriču prava kojih smo se, većina nas iz javnog sektora, odrekli
puno puta su se spominjali djelatnici DM kao primjer dobre plaće, božićnice, regresa, paketa sa proizvodima...
ali oni zarade ono što dijele
ovi ne zarade (ok, više bi zaradili da se ne šverca(mo), ali ni to ih ne bi spasilo s obzirom na lošu poslovnu politiku), a dijele
autotrans ti je prijevozničko poduzeće. a autotrolej je komunalno društvo, kao zagrebački zet. u vlasništvu je grada rijeke (ne znam, više od 80%) i susdjednih općina i gradova. u strukturi prihoda, trebalo bi vidjeti kako je u zet-u, poslovni prihodi, odnosno prihodi od prodaje uluga, čine nešto više od 50%, a ostalo su subvencije gradova i općina, prije svega grada rijeke.
al tako i treba biti, jer bi inače plaćali sigurno skuplje uslugu javnog prijevoza.
ovo jel dijele il ne dijele, ne znam. i kakva im je poslovna politika i jesu li u gubitku il ne.
i ne mislim ja da se živi lakše u zagrebu nego u rijeci. mislim, ipak mi more imamo :D al ako nešto dobro funkcionira - a onda dobro funkcionira. ne?
Ma naravno.
Ja živim nadomak Zagreba i razlika u prirezu na moju plaću je 50 kn kojih bi više plaćala da živim u Zagrebu.
Ali zato pokaz plaćam 610kn, a ne 360 kn koliko je za zagrepčane.
Udžbenike sam platila 1500 kn, za zagrepčane 0kn.
Za dijete nisam nikada ništa dobila, zagrepčani dobijaju solidne cifre ovisno o broju djece itd.
Vrtić ne trebam, ali znam da je bio prije 13 g kad mi je bio opcija 600kn, sad je sigurno više, u ZG 200...
Zar zaista mislite da od ovih 50 kn koje moja kolegica izdvaja više od mene iz plaće financirate sve navedeno i još brdo toga?
Ne, naravno da ne.
Zagrebački proračun pune velike tvrtke jer uplaćuju porez u lokalnu kasu.
Isto tako se turistička središta financiraju iz turističkih taksi i poreza na iznajmljivanje.
I svi oni imaju prilično novca za svoje sugrađane.
Zaprešić nema.
Od tvrtki ima pekarski obrt Dubravicu i još par firmica i to je to.
Ima sreću što je nadomak Zagreba.
A što je sa selima u Lici, Zagorju, Slavoniji, Zagori ili Istri?
Djeca u Istri putuju kombijem, bus im je ukinut.
Sate i sate gube čekajući i navažajući se okolo naokolo jer jedan kombi vozi sve njih.
Šta su ta djeca manje vrijedna samo zato jer se nisu rodila u gradu koji ima VIp, Dukat, Agrokor, Tmobile?
Pa ovo je slobodna zemlja. Svi su slobodni doseliti u Zagreb, te uzivati u njegovim prednostima i manama.
Što se tiče javnog prijevoza u Rijeci tamo nema švercanja.
Ulazi se na prva vrata i svi imaju kartu.
Često sam u Rijeci i nagledala sam se toga.
U Zagrebu pola ih ima kartu, uglavnom srednja i starija generacija, a druga polovica samo prođe kraj vozača ili mu čak i nešto opsuje.
Svaki dan to gledam, svaki.
Vozači nemaju velike plaće.
Imaju solidne, ali ne velike.
Samac sa 25 godina staža ima oko 6000 kn
Kad bi odbili dodatke na smjenski, noćni, zglobni bus i sl. rad ostala bi plaća koja nikome ne bi bila interesantna.
Frendica mi radi u upravi Zeta baš na obračunu plaća i njena plaća je skoro upola manja od vozačkih i to zato jer nema dodatke kad radi u uredu i ne radi nedjeljom i u smjenama.
Što se tiče udžbenika Zaprešić je ove godine prvi puta uveo da daje 300 kn po djetetu za sufinanciranje udžbenika i to obiteljima koje imaju manje od 1200 kn prihoda po članu domaćinstva.
I javilo se 300 djece koja su zadovoljila uvjete.
Bolje išta, nego ništa, ali zašto nisu sva djeca dobila?
Kao u Zagrebu?
A po ovome ispada da je Zaprešić jako siromašan i ima siromašne građane.
lako onima na selu, oni imaju svoje domaće,
lako onima na moru, oni se nagrabe para preko ljeta,
lako onima u zagrebu, imaju besplatne knjige,
lako onima uz granicu, imaju jeftiniji špeceraj...
lako je tuđim piiiip gloginje mlatit.
svako od nas zna kako mu je, što je lakše, jeftinije i bolje.
potpis
ma ne opravdavam ja švercanje
i slažem se da je to na neki način krađa
ali krađa je i to što mnogi daju radnicima sramotno male plaće da bi imali dvore i helihoptere
pa onda ljudi jednostavno iz protesta idu onom, što bih ja bio jedini pošten
ako se voziš prek pola grada nećeš se švercati
ali tu i tamo preći nekoliko stanica nije za na stup srama
U duhu antirecesijskog topika ja sam pri kraju zaliha kozmetike koju sam kupila za Božić kao poklone.
Djeca i mi smo uglavnom dobivali kozmetičke poklon pakete i to mi se pokazalo super ideja. Em je korisno, em sam ih upiknula kada su bili u DM-u na turbo sniženju.
Planiram opet ove godine.
A i ostale su mi super torbice koje sada koristimo kao putne nesesere.
Alex, nek se šverca tko hoće.
Baš me briga.
Ali napisati da se tako štedi i na neki način savjetovati i druge da čine isto je
A posuđivanje alata?
To je isto mjera štednje?
Ne mislim na tebe osobno jer ti to nisi napisala, ali je napisala Junior i naišla je na odobravanje.
U duhu štednje ću napisati da je u Konzumu svaki dan iza 20 sati sniženje hrane u pola cijene, a peciva iza 18 sati.
Recimo u Super Konzumu na Črnomercu zna biti odličan izbor friško pripremljene hrane i uvijek to iskoristim kad u to doba idem doma preko Črnomerca.
Posljednje uređivanje od Tanči : 12.10.2014. at 18:57
Sad smo na uspoređivanju životnih uvjeta, dobro, možemo malo skoknut i do Afrike, avaj i jao kako je njima.. Da prestanem s pretjerivanjem reći ću da nije pravi agrument za određivanje da li je nešto dobro ili loše, skupo ili jeftino, pronalazak primjera gdje je još gore..Život u Lici u odnosu na život u Zg-u ima svoje mane ali i prednosti i to je to.
Slažem se da posuđivanje alata nije nikakava antirecesijska mjera, te bih više rekla da je to bezobrazluk, u slučaju da nije prisuten reciprocitet (ja imam pola alata, ti imaš pola alata, pa si međusobno posuđujemo).
Ni jedna plaća u Hrvatskoj (osim političara, menadžera i sl) nije velika i prevelika, slažem se, ali je u tom famoznaom zetu velika u odnosu na stručnu spremu zaposlenika.. Tko ne vjeruje, nek se proba zaposlit tamo, pa nek vidi hoće li uspjet bez povelike veze!
Sve te firme, gradske i državne, u kojima vlada uhljebljivanje i veliki je višak administracije treba reorganizirat, i to bi bila najbolja antirecesijska mjera za nas sve, eto..
To posudjivanje alata mi je... hm... onako, malo zlocesto. Alat se haba, kvari, trosi... ima rok trajanja i ako ga koriste dvije obitelji, ranije ce se morati kupiti novi.
Mi imamo susjede koji vole posuditi nas alat. Jednom su nam vratili lojtre slomljene bez rijeci. Kad smo kupili druge, eno i njih posudjuju. Tako sa svime. Alat je mm-ov, da je moj odavno bi takvo ponasanje bilo srezano u korijenu.
Posljednje uređivanje od bella77 : 12.10.2014. at 19:20
E, kad ste kupili nove lojtre, trebali ste im stare POKLONITI uz komentar da sad više ne moraju posuđivati...
Mi povremeno posudimo kosilicu stričeku koji ju zna koristiti (inače nam kosi grunt s tom našom kosilicom) ali nije to baš često. Nisam oduševljena, ali to je razlog zbog kojeg već dugo ne podiže cijenu košnje.
Ostali alat - ma nema šanse.
Da, dobra ideja. Ali mm je previse miroljubiv da bi tako nesto napravio. Da ne kazem da ti susjedi imaju kljuc od nase garaze s alatom... joooj, sad si samo dizem tlak, a to nije ni tema.
Iz vlastitog iskustva.
Dobiti posao u struci je bio ravan dobitku na lutriji.Čuvanjem djeteta 8h dnevno zaradila bi 1200 kn-roditeljima djeteta puno s obzirom na plaću,meni premalo i za osnovno.
Knjige za školu nisu besplatne,učenički pokaz je 300 kn,vrtić 800 kn.
Trebam li još nabrajati?
ne trebaš.
razmišljam ja o ovome o čemu ti pišeš,
stvar je u oku promatrača.
recimo, mogla sam lijepo ostati tamo u roditeljskoj kući, svojoj ili muževoj,
i ne plaćati silnu lovu (kredit naravno) za zagrebačke kvadrate ili bar upola manje za one slavonske,
ali nitko mi nije kriv što nisam ostala,
kao što ni tebi nitko nije kriv što ne preseliš u zg i ne dobivaš besplatne knjige.
mislim, ovo je toliko besmisleno, da besmislenije ne može biti
da, mogli bi se stvarno vratiti na temu i dati/primita kakv savijet kako uštedjeti
Nano mislim da sve sto smo mogle smisliti smo vec odavno primjenile, toliko da nam sad to ide na zivce i da si dopustimo neki luksuz, koji nam je na pocetku ovog topika bio nesto sto je bilo uobicajno
Da, fakat...
Moji klinci obožavaju ledeni čaj, a meni je dojadilo nositi im ga iz dućana. Em nije badava, em nije oličenje zdrave hrane, em mi je teško tegliti.
Ideja je trivijalna, ali pali - u stakleni vrč od litre uvaliti vruću vodu i par vrećica čaja po izboru, žlicu - dvije meda i pustiti da se ohladi. Kad klinci dođu iz škole, ima čaja i to domaćeg!
hem he - to i ja radim svojima
Kolega je neki dan kupio vrećicu stolisnika na placu - 40 kn - pod hitno moram naći neku čistu livadu - pa barem stolisnik nije teško brati
ovo i ja radim, mali nosi i u školu.
Hvala na podsjećanju, kod mene ga ima na gruntu, a nije mi palo na pamet ubrati... Baš bih mogla idući vikend, iako je to bolje brati u proljeće. Moram si napraviti kalendar branja ljekovitih biljaka. Ove godine dovukli smo tako kadulju, lovor i draču s mora. Obično na kontinentu berem kamilicu, ali ove godine nisam - imam debele zalihe od lani. Bit će i šipka, raste mi ispred vikendice.hem he - to i ja radim svojima
Kolega je neki dan kupio vrećicu stolisnika na placu - 40 kn - pod hitno moram naći neku čistu livadu - pa barem stolisnik nije teško brati
ja sam skužila da ovako razmišljam kada si želim opravdati da je ok da si nešto kupim
to je zamka u razmišljanju, koju ja zovem "gle koliko sam uštedila što ne pušim zamka"
Nisam procitala bas sve, ali ovo juniorkino mi upalo u oci.
Za mene to nije zivot vec zivotarenje, katastrofa.
Iskreno se nadam da ce te to dijete koji put odvesti na more, u kino, kazaliste....a bome i zadrzati prijatelje od kojih posudjujete alat, jer da sam vam ja prijatelj - osjecala bih se ko budala...tipa, jacu kupovat da bi posudjivala stedisama....lol...nemrem vjerovat do kojih granica su ljudi spremni ici, boze me sacuvaj
MM ima hrpu alata i pusuđuje ga, a moram priznati da nisam na taj način o kojem pričate razmišljala. Vidim da bi mogli uvesti tarifu za iznajmljivanjeJedino mi je išlo na živce kad susjed pozvoni i očekuje da je MM doma jer njemu baš sada trebaju ljestve.
vidim ja da smo mi najštedljiviji ovdje, imamo jako malo alata
jednu plastičnu kutiju u kojoj je par neophodnih stvarčica tipa čekić, kliješta, par šrafcigera...
imamo i bušilicu i lojtrice i mislim da je to to.
eh da, imamo i stvari za krečenje, jer smo sami krečili pa smo i to kupili.
vidim ja da smo mi najštedljiviji ovdje, imamo jako malo alata
i mi isto. jednom sam posudila pumpu za bicikl od susjeda
imam ja jednu, al ne valjaa mm kad je doma pumpa pomoću auta. ne znam kako
nemamo alata, ali ga ni ne posudujemo.
pa sad ne znam da li se to racuna kao antirecesijski.
Znači za sve zovete majstore? Ne može bit antirecesijski nikako
moze, moze. posto imamo dvije lijeve ruke, bojim se da bi vise stete napravili da radimo sami.
XZnači za sve zovete majstore? Ne može bit antirecesijski nikako
Trenutno sam u fazi da djecu učim baš tome (ne toliko vještinama koliko stavu): sve što znaš sam napraviti, ne moraš platiti. A osim toga, baš je gušt kad sam okrečiš kupaonicu ... To sam spomenula zato jer moja djeca u tome sudjeluju.
Iako, ponekad treba biti samokritičan i pozvati majstora. Ne mislim tu na štajaznam zamjenu žarulje ili slavine (to čak i ja znam, živjela sam sama do udaje u 37. godini pa sam stekla iskustvo), ali recimo, ne bih sama mijenjala stolariju ili parket. A mm za egzibicije ima vikendicu - tamo sve smije sam, što god mu padne na pamet (tamo nije grehota isprobati kako ide postavljanje osb ploča na pod, pa ako ne uspije sjajno - nema veze...). Ali ipak sam zvala pravog parketara i to ne bilo kojeg da to obavi u stanu. U vikendici smo izvježbali i zamjenu kotlića i zamjenu bojlera u kuhinji, postavljanje kuhinjskih elemenata i slično, ali kuhinju po mjeri u stanu su nam postavljali majstori. Uostalom, montaža je bila u cijeni, he he he...
S druge strane - nezamislivo mi je da netko npr. ne zna pokratiti hlače (muško ili žensko, na ruke ili mašinom - svejedno) pa za takve stvari daje drugima novac... Stvarno moraš biti posebno darovit da to ne znaš... Ali to sam samo ja. Škrta sam takve stvari plaćati drugima. Ali zato ponekad naručim rođendansku tortu ako mi ju se ne da peći, iako ju i sama znam napraviti. Zaključak - ima tu sivih zona, ali dobro je (i antirecesijski) neke stvari znati sam. To ne znači uvijek da ćemo ih i napraviti, ali treba znati vrijednost rada - da nas majstori ne zeznu i ne naplate previše. Znanje i vještine uvijek dobro dođu.
joj Peterlin - nemoj o šivanju. moja mama je šnajderica a ja niš ne znam (ok znam izvaditi kroj iz časopisa). uzela sam od nje jednu mašinu i otiššla na tečaj - kaj da ti velim, tam sam bila najgora, odonda nisam mašinu niti otvorili, i dajem novce (jer je mama stara i bolesna) šnajderima da mi skrate hlače.
A inače mislim da nisam nespretna - ali to šivanje. u stvari, kada bolje razmislim, da imam malu norm,lnu novu mašinu, vjerojatno bih i znala. Ali koju procediuru trebam napraviti starom ...
Mi zovemo frendove jer isto nemamo alata i imamo dvije lijeve ruke. Što znači da svaka vrsta "uradi sam" posla otpada. (Jednom sam se farbala sama i nikad više, lol).
Čitam temu i fakat nas ima svakakvih. Bez uvrede, spadam u svakakve
Meni/nama bi prvi korak trebao biti kako prestati biti rastrošni.
Nismo kadri isplanirati obroke za sutra, a kamoli za tjedan dana. Masu puta nam nešto propadne ili istekne rok trajanja. I nam ide na živce jer nije ok.
Nismo niti tipovi koji prate sniženja i kupujemo okolo jer ne možemo zapamtiti tri cijene u trgovini, a kamoli da ih još uspoređujemo. Nekako u sebi stalno racionaliziram na što je meni vrijedno potrošiti vlastito vrijeme za koje isto mislim da košta pa ću ga radije utrošiti nešto meni smislenije (pri tome mi je apsolutno prihvatljivo da je nekome smislenije jeftinije kupovati).
Potpuno sam operirana od shvaćanja smisla novca, kalkulacija, štednje, a našla sam si i takvog partnera. A nije da u životu nisam imala razdoblja manje ili veće (ne)likvidnosti.
Mislim, uštedimo mi nešto, ali nekako nam je najmanji problem okrenuti turu, otići u restoran ili kod brijača/pedikera/frizera....nismo bogati, ima dana i kad nemamo kinte, ali te sitne radosti življenja su nam baš važne.
Kako ide ona Smojina čuvena rečenica o konobarima i kurvama? Neki dan sam je skontala na FB i mislim si, to je to...
Ali da manje trošimo nego prije 5 ili 7 godina, to je istina. Manje izlazimo, manje kupujemo, manje putujemo.
Ali zato ja ne znam peći palačinke.
Mislim, znam, ali to mi je tlaka kao i tebi šivanje.
da, al si me baš pikunula u slabu točku - ionako vraćamo mami mašinu.
razmišljala sam o kupovini kakve portablice - ali se bojim da će to biti isto bacanje troška kao i moj tečaj šivanja.
kaj je najbolje - znam teoriju, i da se malo potrudim, vrjerojatno bih znala porubiti hlače.
No ručno krpanje i šivanje gumbi mi ide.
pecem odlicne palacinke.
mozda me to iskupljuje.
no salu na stranu, slazem se s tobom, da sve vjestine dobro dodu.
no ja to nisam nikada savladala, kuci su to radili mama ili tata, odnosno imali smo susjedu koja je odlicno sila, pa bi nam to napravila.
poslije mi je to radila sestra.
a meni se sad to neda uciti, a ni nemam masinu, niti bi je kupovala. no sada ti u svakom ducam vec kod kupovine, suze, produze, skrate ili sto vec, tako da mi to objektivno ne treba.
ako bi bilo nuzno potrebno, naucila bih.
Posljednje uređivanje od seni : 13.10.2014. at 13:04
Ako i nakon tečaja šivanja misliš da ti ne ide - onda stvarno nemoj kupovati ni portablicu, iako to danas nisu neki novci - u Lidlu bude 1-2x godišnje na akciji za cca 100 eur ili manje, ne baš kaj god. Evo primjera: http://www.popustolovac.hr/proizvodi...50s-lidl-29332da, al si me baš pikunula u slabu točku - ionako vraćamo mami mašinu.
razmišljala sam o kupovini kakve portablice - ali se bojim da će to biti isto bacanje troška kao i moj tečaj šivanja.
kaj je najbolje - znam teoriju, i da se malo potrudim, vrjerojatno bih znala porubiti hlače.
No ručno krpanje i šivanje gumbi mi ide.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
