To je 14 kubika.aleksandra70vanja prvotno napisa
Kaže mm (koji ne podnosi kad ja gunđam na takve stvari) da je to u redu, jer je to samo 2 kubika više od prosjeka
.
 |
|||
|
|
|||
To je 14 kubika.
Kaže mm (koji ne podnosi kad ja gunđam na takve stvari
Beti a koliko je to kubika? Cijene su drugačije od grada do grada.
Mi uporno 15 kubika. Ok u ljetnim jesecima sam puno povrća prala, mislim da tu puno ode vode, ono pustiš vodu i opereš gajbu paradajza svaki dan. Vrt i cvijeće zalijevamo bunarskom vodom.
mi smo u zgradi s vlastitim vodomjerom, u zagrebu.
nas dvije i pas, prošli mjesec 6,3 kubika vode, 115 kn.
preporodila se s vodomjerom.
Malo čudno da Žuta i kris plaćaju jednako, a kod kris ih je duplo, osim ako žuta ne pere pese svaki dan
Posljednje uređivanje od jelena.O : 09.11.2017. at 09:19
kako duplo?
kris 5
zuta 4+psi?
i jos k tome ako dobro me pamcenje sluzi zive jako jako blizu.
Mi se ne kupamo. Samo tusiranje. Imamo bojler od 80l koji nije protocni. Vodu gasimo prilikom nanosenja sapuna.Sve preporucene mjere stednje vode koristimo oduvijek. Samo tek sada imaju smisla
Vodu pijemo iz vrca.Ja iz boce koja je uvijek uz mene. Inace ne bih nista popila iz ciste ljenosti
Pere zuta veš od dvoje jako male djece.
Puštam vodu dok ne dođe hladna. Tuširam se tako da voda teče cijelo vrijeme, baš kao i kad perem suđe. Ako uzmem matovilac / šalatu perem kompulzivno list po list jer mi se gade puževi neizmjerno. Peremo platnene pelene za dvoje djece. Nas je četvero. Njih je petero. Nije baš pola.
Da li ti je bojler stalno uključen ili samo preko noći kad je jeftina struja?Mi se ne kupamo. Samo tusiranje. Imamo bojler od 80l koji nije protocni. Vodu gasimo prilikom nanosenja sapuna.Sve preporucene mjere stednje vode koristimo oduvijek. Samo tek sada imaju smisla
Voda je u 15 let ošla 300 % jer plaćamo fontane i izgradnju zgrade - broda - komunalnog.Tanci mogu ti samo reci da sam seljenjem iz ZGB na tu cijenu koju ti spominjes smanjila racun za 200tinjak kn. a zaljevala sam i vrt.
moja sestra u ZGB je ugradila mjerilo, stara zgrada i sad placa manje. sad ih je 3, bilo ih je 2, a razlika u njenu korist je mjesecno 40tak kn. voda u zgb je meni ostala kao jako velika stavka. znala sam se zezati da kao da u stanu bazen imam
Stalno.on se pali samo kada treba ugrijati.preko dana gotovo da se i ne pali.
ono sto sam ja placala u ZGB jos nisam dostigla u zadnjih 7 godina.
18 kubika, 201 kuna,
Zna li netko kolika je razlika u racunima za struju za gospodarstvo u odnosu na kucanstva? Imam poslovni prostor i dosao mi je dosta veliki racun za struju.
Sad gledam izracune cijena, ima puno vise stavki koje se placaju u gospodarstvu. Ne znam kako da izracunam kolko bi me potrosnja za odredeni mjesec kostala da imam prijavljeno kao kucanstvo. Ima neko ideju?
samo ću ti reći da bi te koštalo manje
Posljednje uređivanje od meda : 13.11.2017. at 14:34
Došla sam u priliku da se pitam jesam li jako glupa s novcem, kada mi je čudno da imućni ljudi, oni koji imaju kuću, i dobar auto, i iPhoneove, i brendiranu odjeću, važu svaku kunu, a ja - koja nemam ništa od toga, kada imam novce, onda neću gledati kako mogu uštedjeti nego ću bez razmišljanja potrošiti i platiti uslugu (npr. Ikea preskupa dostava), bez koje sam mogla. Je li to glavna razlika između onih koji imaju i nemaju? Pametno raspolaganje novcem čak i onda kada to nije sila? Jeste li vi takvi? Znate li nekoga takvog?
Eto konkretno primjeri koji su me doveli na razmišljanje su sljedeći:
osoba A ima Njuškalo profil pun različite brendirane odjeće, govorim o skupim artiklima koji u trgovini koštaju po par tisuća... odvojit će vrijeme i gnjavit se sa nalaženjem radi prodaje nečega u vrijednosti 150 kn
osoba B ima skup proizvod, nabavlja gadget koji se koristi uz prvi proizvod, preko oglasnika, ne bi li uštedio par stotinjaka kuna ... u odnosu na tisuće kuna koje je potrošio na oba proizvoda zajedno?
Moj temperament je takav da mi se ne bi dalo natezati s oglasnicima, i telefonirati i čekati i sastajati se s ljudima, radi uštede od par stotina kuna. Kada bih bila teška desetke tisuća kuna. Jeste li i vi takvi? Ili štedljivi?
Tko pruža uslugu? HEP? Imaš na njihovoj stranici detaljno po kWh.
Mi smo o novcu intenzivno razmišljali u periodu kad smo bili prisiljeni živjet od jedne plaće. Onda je umjesto nutelle bio dobar lidlov namaz, moralo se bez slatkiša, dostave, kalkulirali smo kako platiti režije, kredit i sklepati ručak. Zaključili da se štednja mora nastaviti i kad primanja opet budu normalna. Jer štedi se kad se ima.
Evo nas danas. Opet živimo normalno,i ne uštedimo ništa jer se i ne trudimo. Koliko imamo, toliko potrošimo. Vagnem skuplje stvari, u smislu je li mi to baš neophodno ili samo želim imati. Zaključim da želim imati i kupim.
zuta ima smisla paziti na sitnice, tipa ova dostava iz ikee. jer 10 sitnica po 100 kn skupi se 1000.
a ovo s profilom na njusalu s brendiranim stvarima ne znam kako bih komentirala jer iste bas i nemam. ali vjerujem da stil ljudi koji imaju i njihovi prihodi ih poticu na prodaju. jer njima je mozda bitno da je posljedni krik mode, ali imaju vec hrpu stvari koje su zastarile jer su se nosile prije 6 mjeseci. i to je biznis.
Mhm, teško je tu dati odgovor u jednoj rečenici. Ne da mi se natezati s oglasnicima, ali zato s guštom odem na Hrelić i kupim si parku za 40 kn (to sam napravila prošle zime - imam fini kaput, imam baloner, ali stara parka se raspala i trebalo mi je nešto čega mi nije žao kad čistim snijeg ispred kuće). Moja su djeca bila "Lidlići" jer je u Lidlu bilo kvalitetnog pamuka po prihvatjlivim cijenama i to mi je bilo ok. Nosili su, a i danas nose naslijeđene odjevne predmete. Spremamo se na obiteljsku feštu i moj mlađi obući će sako koji je stariji imao na krizmi i u međuvremenu prerastao. Recikliramo sve što se može, mijenjam ciferšluse i slično.Došla sam u priliku da se pitam jesam li jako glupa s novcem, kada mi je čudno da imućni ljudi, oni koji imaju kuću, i dobar auto, i iPhoneove, i brendiranu odjeću, važu svaku kunu, a ja - koja nemam ništa od toga, kada imam novce, onda neću gledati kako mogu uštedjeti nego ću bez razmišljanja potrošiti i platiti uslugu (npr. Ikea preskupa dostava), bez koje sam mogla. Je li to glavna razlika između onih koji imaju i nemaju? Pametno raspolaganje novcem čak i onda kada to nije sila? Jeste li vi takvi? Znate li nekoga takvog?
Eto konkretno primjeri koji su me doveli na razmišljanje su sljedeći:
osoba A ima Njuškalo profil pun različite brendirane odjeće, govorim o skupim artiklima koji u trgovini koštaju po par tisuća... odvojit će vrijeme i gnjavit se sa nalaženjem radi prodaje nečega u vrijednosti 150 kn
osoba B ima skup proizvod, nabavlja gadget koji se koristi uz prvi proizvod, preko oglasnika, ne bi li uštedio par stotinjaka kuna ... u odnosu na tisuće kuna koje je potrošio na oba proizvoda zajedno?
Moj temperament je takav da mi se ne bi dalo natezati s oglasnicima, i telefonirati i čekati i sastajati se s ljudima, radi uštede od par stotina kuna. Kada bih bila teška desetke tisuća kuna. Jeste li i vi takvi? Ili štedljivi?
Trudim se ne bacati hranu, a naročito ne kupovati više nego što pojedemo, s promjenjivim uspjehom.
Sinovima smo ove godine prvi put kupili kožne rukavice, jer do sada je to bila viša uzaludna - izgubili bi i rasparili svake, pa nek onda raspare jeftine... Sad su već dugo srednjoškolci. Naučili su čuvati stvari, pa im može biti. Brandovi nas baš ne oduševljavaju, ali moj mlađi gledat će da kupi kožne cipele (jer mu takve bolje odgovaraju nego plastične), a stariji će škrtariti na izletima da bi mogao kupiti eksterni hd za 100 eur.
Trenutno već mjesecima odgađam nabavku novog mobitela iako je stari na izdisaju, jer dok ne crkne baš baš do kraja, mrsko mi je davati lovu. Nemam pretplatu ni ništa slično. Imam dosta skupi termostat za centralno grijanje jer mi je bitno da ne hajca cijelo vrijeme, nego da se grijanje ugasi kad svi odu iz kuće.
SLažem se s tobom - postoje stvari i usluge koje vrijede para, ali i one druge koje NE vrijede para. Ponekad pribjegnem tome da nešto platim (recimo, imala sam pomoć u kući kad su djeca bila mala, iako mi to inače vjera brani i nisam bila zadovoljna, ali nisam mogla durati bez toga), ponekad ne...
Ono u čemu se ponašam rasipnički: odjeća koju su djeca prerasla često ide u dobre ruke bez naknade. Možda bih se mogla potruditi i to prodati ovdje ili drugdje, ali ako znam da susjedin unuk ili prijateljev sin treba zimsku jaknu, dobit će je od nas. Ne da mi se prodavati... Ne bih se obogatila jer ta odjeća ne vrijedi puno, a moje vrijeme je također nešto dragocjeno.
ja štedim na stvarima koje mi nisu bitne - tu bi spadala ta dostava iz IKEE, a trošim na ono kaj volim (putovanja) - s tim da putovanja moram jako pažljivo isplanirati kako bih uopće mogli otputovat. markirana roba me ne zanima.
Ali s prihodima kakve imamo, moram pažljivo raspolagati
e da, neda mi se više zezati s prodajom odjeće, al smo mobitel prodali prek Njuškala, tak da nas je novi koštao par sto kuna
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 12.12.2017. at 14:20
žuta,
ja sam tebi slična, al eto pokušavam radit na promjeni svog mentaliteta i identiteta
da imam novaca ko blata fakat mi se ne bi dalo zezati s prodajom na Njuškalu. Al evo početkom godine sam odlučila srezati minus i bome do lipnja sam uspjela al tad sam fakat pazila na troškove i ono "nevidljivo i nepotrebno" trošenje kojeg čovjek nije svjestan. uspjela sam puno uštedit na mjesečnoj razini.
sad sam se izvukla iz minusa i jako brzo opet krenem po starom da ne moram mislit o svakoj kn i vagat.
u to ime idem sad provirit na stanje na računu
i jel bar+0.98 kn?
Kajtije, pa nije ona Todorić, hehehe...
Ont. ja sam ovaj mjesec baš baš prekoračila sve limite zbog škrtosti iz prošlog mjeseca: kupovina dječjih kreveta za keš bez otplate (svaki je po 2750 kn, uz popust za gotovinu po 2500 kn). Trebalo je to iskeširati, pa mi je gadno narušilo cash flow, a opet - da na cesti nađem 500 kn koliko je ovdje iznosila ušteda, svakako bih se sagnula. Uz to još je bio i popravak skretnice na bojleru (1270 kn), sinov kalkulator za 200 kn... sve malo pomalo nabralo se dosta toga. A kad uzmem u obzir da iz Lidla ne izlazim bez ceha od 400-500 kn, ne gine mi češanje iza uha.
Sad držim nogu na lopti do daljnjega. A na psihoterapiju ću opet na Hrelić, hehehe...
meni je besmisleno dati na odjeću hrpu love kad se može naći lijepih komada za nevelike pare,
tu mislim na majičice, haljinice i slično, za obuću ili recimo zimsku jaknu ću dati više.
s druge strane zdrobim hrpu pare na svijeće i svijećice u ikei
a dvije tave platim upola manje od tih svijeća
o hrani da ne pričam, volimo jesti i puno trošimo na hranu.
Dobro je stanje (zahvaljujući Sv. Nikoli
Ja takve velike kupovine bez pardona uzmem na karticu na rate. Ako mi kartična kuća nudi 24 rate bez kamata, zašto to ne iskoristiti.
Tako sada otplaćujemo auto školu i stol.
A kartice tako i tako imam jer mi je prestresno koristiti keš.
I ja, imam Diners plus SAMO za naočale, a svi četvoro ih nosimo i to ne bilo kakve... Mogla sam posegnuti i u štednju, aliii tvrdoglavo nisam, jer ne pamtim kad sam bila u minusu, pa sam rekla sama sebi da mogu koji put i ja... nekako imam osjećaj da mi sdođe na isto da li platim kamatu na minus ili kamatu na kartice. Nema niš badava.... na karticu nema popusta, tak da je tu caka. Na otplatu uzmem ako ne mogu drugačije, zato spominjem naočale jer ja za moje progresive radim maltene cijeli mjesec, mm isto, čak su njegove i skuplje bile.Ja takve velike kupovine bez pardona uzmem na karticu na rate. Ako mi kartična kuća nudi 24 rate bez kamata, zašto to ne iskoristiti.
Tako sada otplaćujemo auto školu i stol.
A kartice tako i tako imam jer mi je prestresno koristiti keš.
Žuta, ja sam ko ti. Ako mi je ta dostava komotnija nego na drugi način doći do toga platit ću. Ali kako ja to vidim, to je 100 po 100 kn, pa ušteda od 1000 kn na godišnjoj razini, a ne mjesečno. Ako mi je život lakši, manje kompliciraniji zbog toga, neću razmišljati o uštedi.
Ja štedim tako da stalno razmišljam trebam li nešto ili ne. I obično zaključim da ne jer mi je mali stan zatrpan stvarima. Ili sto ja znam, nisam nešto od estetike pa mi nije bitno kupiti novu krevetninu dok se stara ne podere. To sto je isprana me ne dira pol posto, dok će neki koje znam kupiti novu jer im stara vise nije lijepa. Ili kad sam bila s frendicom u hm-u. Kupuje malom od 3 godine pamučni gornji dio trenirke/duksu. Kaže “ima smedju i sivu, nema plavu”. Ja ono u totalnom šoku, ima 3 godine, prerast će ju za 3 dana, kaj će mu tri... meni je to bačenih 70 kn, njoj je to bitno.
S druge strane, trošim dosta na izlaske/izlete s djecom... mislim, to meni nije “dosta”. Ali ako idemo u kazalište, karte, parking, poslije sladoled ili pecivo i sl., skupi se 200 kn za odlazak u grad. Nekim mojim prijateljima je to dosta. Ne da nemaju, nego ne žele potrošiti 200 kn na taj način. Odemo na Sljeme, ja sretna jer mogu pojesti grah za 25 kn, oni broje kako je skupo. A ovo auti, nekretnine, plaće... sve imaju jedno 2-3x više od nas (nekretnine su naslijedili). S druge strane na nešto za kuću će potrošiti hrpu sto ja ne bi nikad.
Meni se čini da je kod onih koji ne moraju na svaku kunu gledati jer nemaju to više stvar principa. Netko neće nešto platiti ili će gledati baš svaku kunu jer mu je to bas važno. Ne zato jer nema.
S druge strane sigurna sam da to mene ne bi nešto obogatilo. Da se ponašam ko neki oko mene koji gledaju na svaku kunu (iako nisu ni blizu siromašni), ja bi imala možda 1000-2000-3000 kn godišnje vise. Ne bi imala 30000 kn više. A vrijeme koje bi morala potrošiti da uštedim tih 3000 kn mi je puno vise dragocjeno.
Ja ne volim rate, a niti muz ni ja nemamo kreditne kartice.
Na rate je sad on jedino uzeo kutnu garnituru, a prije toga godinama nista. Tj.on nista,ja prosle god uzela mob,al na 3 rate.
Imamo dobra primanja, pa radije par mj stedimo i kupimo za gotovinu. Al ja se smatram skrtom,nekad i previse. Za sebe uvijek planiram kupovati,i na kraju mi bude zao para. Zato vec 3 zime kupujem novu jaknu
"žao para", nasmijala sam se slatko na to. Novci služe za to da nam učine život ljepšim. No, svatko po svom guštu. Ako je nekome život ljepši ako gleda hrpu novčanica ili debelo stanje na računu, neka ih gleda. A ako je nekome draže gledati sebe u novoj odjeći, pa neka gleda!
Samo jednom se živi. I zašto ne učiniti sa novcem ono što nas raduje. Ili zbog novca :D .
Ma radije kupim malcu nesto. Il stavim sa strane za npr.vikend negdje. Il na stednju.
Tlaka mi shopping, pogotovo jer nosim djecji broj cipela+niska sam pa se namucim dok nesto nadem. A ne zelim davati basoslovne svote za te stvari
Znam,nisam bas zdrava [emoji38]
Ovako je i kod nas....radije djeci nešto priuštimo ili u vreću za godišnji odmor. Samo se radi o prioritetima. Tja,danas je i naš mali bojler otišao na popravak (nadam se da je samo termostat) i to će biti izvanredni trošak.... Ali s guštom ćemo kumici kupiti komad zlata bez previše razmišljanja, diplomirala je. Takve stvari me vesele. Popravak bojlera ipak puno manje, a opet grdomi je bez tople vode u kuhinji...ali podsjetim se cijeniti blagodati modernog života koje često uzimamo zdravo za gotovo.
Joj, meni je najgori trošak onaj za auto. Poludim. A kako nam je auto star, troskovi popravaka su sve veći
Ja imam neki lako pronalaziv broj, prosječan, pa ne moram puno kopati po dućanu, volim vidjeti na drugima lijepu odjeću, volim neke lijepe stvari... ali jednostavno mi je kupovina i shopping centri toliko odbojni, da uglavnom obavljam samo neophodno. To mi je kao da moram obavljati neki grozan posao. Isto vrijedi za kupovinu moje, dječje ili bilo čije odjeće.
Ni u spizu ne volim ići dalje od pazara, Veronike, lokalne mesnice i tih malih dućana...
Puno mi je lakše taj novac zaraditi radeći, u to ću vrijeme kad moram kupovati radije - a bilo šta drugo, osim nedajbože kakvog zdravstvenog i inog događaja.
Posljednje uređivanje od krumpiric : 12.12.2017. at 20:03
Ja volim radit, zaradit i potrošit
Ja ne kuzim zasto bi bilo cudno da netko dobrostojeci se trudi oko ustede "parsto kuna". Ako zaradjuju za zivot sigurno ne misle da im je novac pao s neba. A parsto kuna po parsto kuna i evo par tisuca kuna.
Ako bas stede kunu-dvije na akciji banana u ducanu pa ciljano obilaze pet ducana da ustede 20kn na tjednom shopingu to mi se vec cini pretjerivanjem. Ali potruditi se oglasiti i prodati nekoliko desetaka komada odjece vrijednih parsto kn - pa ak nista drugo imas za benzin cijele godine. Sto nije za odbaciti. Ili najnoviji mobitel. Itd...
Ono sto mi se cini kao njihova prednost je da mogu birati na sto ce trositi vise a ne znaci da ce automatski bezumno trositi na ama bas sve "zato jer mogu" pa na kraju mjeseca bit na nuli. Je li to na sto trose vise odjeca, tehnika, opremanje stana, putovanja, djeca, nakit - nije bitno, jer svatko ima svoje razloge koji nisu ni bolji ni losiji od drugih.
Recimo meni se neda zezati s prodajom rabljene djecje robice jer je ionako kostala malo pa bi na kraju postarina bila valjda kao i sama roba. Pa poklonim. No recimo namjestaj, racunalne dijelove i sl sam uvijek prodavala i nikad mi nije bilo zao tih 5 min za objavu i jos 20-30 min za telefonirat i nekog docekat ako za uzvrat dobijem 200-300 ili vise kuna u djep. Jer to je sasvim ok satnica
ja u zadnje vrijeme ako je račun veći ( recimo usisavač, ili izleti za velikog) bes pardona uzmem na rate, ako nema kamata, mada i imam tolko na računu ali zakaj ja sebi nebi nekaj priuštila za mjesec dva, tak i tak te velike stvari otplačujem najmanje 6+ rata
Eh, da... Moja Mazda će uskoro biti punoljetna. Ima mm novi auto, ali imam i dva kandidata za autoškolu (ove i iduće škg) tako da će biti i drugih troškova vezanih za auto, ne samo popravci... Zbog njih smo i zadržali oba vozila, da uče voziti na starom razvoženom autu, a i dobro mi dođe (moji roditelji nisu u Zg - svako toliko sam u autu, pa mi dobro dođe da se s mm-om ne otimam oko jednog... preporodila sam se, aliii košta to - gorivo i registracija i popravci...).
Inače, ja sam bolesna na to da auto mora biti ispravan i ok - lani smo na starom autu uredili limariju, kuplung i još neke sitnice, ima novi akumulator i nadam se da je sasvim dovoljno pouzdan.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.12.2017. at 08:42
Peterlin, meni je sad isto fakat potreba taj drugi auto, ali malo dvojim zbog registracije, servisa a najviše što nikako ne volim nikakve poslove oko auta, pa bih muža (koji je ionako u stisci s vremenom) trebala zagnjavit za sve to. A nekako se ne sjetim ni natankat auto
Vidjet ću ako ga uzimam, onda ću početkom 2018. kad istječe jedan kredit i to vjerojatno polovni (kod auta mi je samo bitno da je isparavan i vozi, a model, boja i dr. fakat me ne zanima, ok da je manji i da nije crni).
pa da, a ako netko ima pun ormar skuplje odjeće jer to voli, i želi rasčistit taj ormar od komada koje ionako ne nosi, ionako mora uložit neko vrijeme da vidi šta će s tim. pa zašto ne potrošit 20 minuta da sve poslika i objavi, proda, riješi se 5 komada koje ne namjerava nosit i ima novce i mjesto u ormaru za kupit novi komad.Recimo meni se neda zezati s prodajom rabljene djecje robice jer je ionako kostala malo pa bi na kraju postarina bila valjda kao i sama roba. Pa poklonim. No recimo namjestaj, racunalne dijelove i sl sam uvijek prodavala i nikad mi nije bilo zao tih 5 min za objavu i jos 20-30 min za telefonirat i nekog docekat ako za uzvrat dobijem 200-300 ili vise kuna u djep. Jer to je sasvim ok satnica
Skuplja i kvalitetnija roba se uopće ne prodaje po zanemarivim cijenama
Ja uredno točim gorivo, odem zamijeniti gume, a mm češće ode na pranje u samoposlužnu praonicu (što meni ne pada na pamet - ako ja perem auto, to je ili kod vikendice sa šprickantom ili šlaufom, a u Zg odem na kefe i gotovo, ali to je 2x u sezoni). MM uredno pere oba auta, a sinovi obično idu s njim pa mu pomažu kod usisavanja iznutra... A meni se to ne da, pa ako moram, uzmem Ergorapido i očistim auto s njim. Kakvi bonovi....Peterlin, meni je sad isto fakat potreba taj drugi auto, ali malo dvojim zbog registracije, servisa a najviše što nikako ne volim nikakve poslove oko auta, pa bih muža (koji je ionako u stisci s vremenom) trebala zagnjavit za sve to. A nekako se ne sjetim ni natankat auto
Vidjet ću ako ga uzimam, onda ću početkom 2018. kad istječe jedan kredit i to vjerojatno polovni (kod auta mi je samo bitno da je isparavan i vozi, a model, boja i dr. fakat me ne zanima, ok da je manji i da nije crni).
Ostalo - ne ustručavam se gnjaviti muža da utoči tekućinu za stakla, provjeri ulje (jer ipak je stari auto) i slično. Ni on se ne ustručava pojesti ono što ja skuham ni obući košulju koju ja opeglam. Prema tome - može komotno odraditi neke sitnice oko auta. Ali ovo je topic o antirecesijskim mjerama. DakleM, zašto ne bi mm provjerio i dotočio ulje u stari auto? Alternativa je otići u servis i platiti za to, a ovako platimo samo ulje.
ma slažem se Peterlin, ali ja ne bih radila baš ništa oko auta, ja bi da ga kupimo (da bude moj), ali da bude samo njegova briga
ja sam od onih tipova koji misle da auto ide na zrak, ne sjetim se ni točit gorivo :/
Nije baš antirecesijski, ali po pitanju auta - hodat ću u starom kauputu i cipelama, no auto moram imati. Ima 14 godina, ali je moj. I mogu gdje hoću, kad hoću.
onda kupi auto na plin,lili
Posljednje uređivanje od jelena.O : 13.12.2017. at 09:41
ovisi gdje živiš - meni trebaju dobre cipele i topla jakna, jer svugdje idem pješice. Auto uglavnom stoji na parkingu
ja i dobar kišobran uz sve ostalo, baš mi jučer vetar strgal sklopivog
Nastavno na uštede, prodaju preko Njuškala i slično... ne smeta meni i ne čudim se sto dobrostojeći to rade. Nego mi smeta sto mi nekad neki to patronizirajuće komentiraju “mogla si uštedjeti tih 100 kn, znaš kako ja...”. A onda tih sto kuna potroše na treću trenirku djetetu da imaju u još jednoj boji ili 300-400 kn na majicu za što bi ja rekla da je glupo trošenje novca. Ok, bitno im je, i to rade. A meni je bitnije nešto drugo. Pa mi nije njihov način “pametnije raspolaganje s novcem”. Nego svatko raspolaže kako zna i želi. Ja bih rekla da samo npr. kockari ili tako neke kategorije troše novac na glup način.
Ne volim komentare tipa, “ona ti kupuje to gotovo po skupljoj cijeni, pametnije bi bilo da sama to doma napravi”... sto te briga, možda je njoj pametnije sto kupuje gotovo jer ne zna, nema vremena, ne zanima ju i sl. da to sama napravi.
Glavna razlika izmedju onih koji imaju i nemaju je prvenstveni u tome da oni koj imaju zarađuju više. (Ili su naslijedili). Nije način raspolaganja novcem presudan.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
