antirecesijske mjere u vasem kucanstvu

[Tanči]

Uh, bolje da ne pišem koliko je moja kuhinja koštala...


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Lili75]

Budi skeptična koliko hoćeš, al obično te robne marke imaju puno manje "smeća" u sastavu proizvoda.
No nekome možda ne smeta, al recimo ja moram pazit kaj stavljam na kosu inače izgledam kao da mi je glava izašla iz centrifuge

Zato i kažem da sam skeptična jer mi kosa ne podnosi baš bilo koji proizvod. Mogu probat svakako.

Uh, bolje da ne pišem koliko je moja kuhinja koštala...


Sent from my iPhone using Tapatalk

Tvoji novci, ti ih trošiš na što želiš

[Barbi]

Pokušavam skužiti kako smo od uštede na hrani došli do izbora kuhinja ali mi ne ide a sve sam pročitala unatrag.

Ja nisam nimalo skeptična prema bilo kojim proizvodima. Najbolja krema za lice ikad mi je jedna jeftina Lorealova koja se na moju veliku žalost prestala proizvoditi i sad ne znam šta ću. Koristila sam je skoro deset godina sa povremenim izletima u neke druge i uvijek se vraćala njoj.
Šamponi i regeneratori su mi često jeftiniji bolji od skupljih, ne kužim kako i zašto.

Najveća ušteda koju ja mogu savjetovati je kupovina na dobrim akcijama.
Mene naprosto srce boli ako se dogodi (a zbilja je rijetko) da wc papir, tablete za mašinu za suđe i veš moram kupiti i platiti po punoj cijeni

[sillyme]

Ja pamtim koliko je koštala moja prva kuhinja - nekih 3.000kn. S aparatima Tako da - najveće uštede su na najvećim troškovima, ostalo se nabere ali puno sporije....

[Argente]

@Lili naravno da koristim regenerator, kosa bi mi bila klupko spaljene vune bez njega. Tj.ne ni regenerator nego masku. Ali nisam to napisala u smislu “odrekla sam se čak i regeneratora”, nego da više nemam istovremeno 3 različita gela za tuširanje, piling, bath bomb, 2 mlijeka, ulje, body butter, ulje za bebe, vazelin, kokos i karite maslac. Nego sam u jednom momentu prestala kupovati novo dok ne potrošim staro, i sad imam 1 šampon, 1 regenerator i 1 mazivo dok se ne potroši.
Također sam uporno mazala lice nekom all purpose Biobazinom kremom i nekako mi je ogrubjelo, pocrvenjelo i dobilo neku čudnu teksturu (na stranu bore i fleke koje su posljedica godina). Tako da sam taj vid štednje otpisala.

[Cocolina]

koristim domaću kremu od smilja tj. melem, za kosu dnevni šampon, i maska za kosu umjesto regeneratora.

[TeddyBearz]

Meni je jako dobra ova krema, a cijena joj je dosta pristupačna:

https://www.superskin.hr/natural-moi...-ha-100ml.html

Zna je biti i u Douglasu, mislim da je još jeftinija. Koristim i druge njihove proizvode (retinol, AHA i BHA, peptide) i sve što sam probala mi je bilo dobro, a cijene su stvarno ok.

Nedavno sam na forum.hr našla preporuku za ovu Baleinu kremu i pjenu za čišćenje:

https://german-drugstore.com/wp-cont...-care-50ml.jpg

https://incidecoder-content.storage....ront_photo.jpg

i oboje mi je dobro. Cijena je nekih 25 kn za svaku. Nemaju mirisa, tako da mi uopće nije bitno što piše da je za muškarce.


Pisala sam već na onom topicu o coroni da smo u travnju kupili mašinicu za šišanje, jer je MM-u trebalo šišanje, a frizerski saloni su bili zatvoreni. Do sada sam ga ošišala 5x, još 6x i mašinica će nam se isplatiti. Nisam ga još nijednom unakazila, ali sam se dobro informirala prije prvog šišanja na YouTube-u i drugim siteovima, jer frizura nije sva iste dužine, pa moram znati što radim, ipak čovjek mora na posao, među ljude.

Jednom sam čak i sebi vrhove ošišala (ne mašinicom!), ali više iz fore.

Što se moje kose tiče, tu bi zapravo trebala biti najveća ušteda. Bojam se već desetak godina zbog sijedih i nekako sam sa boje blizu mojoj došla na plavu (neka devetka). Nisam se nikad pokušala sama bojati, jer sam bila zadovoljna bojom koju mi napravi frizerka. (Osim činjenicom da mi se već nakon 3 tjedna vidi izrast, jer sam prirodno smeđokosa.)

Međutim, kad su se frizeraji ponovno otvorili, cijene su naravno otišle gore i prvo bojanje i šišanje nakon karantene me koštalo 270 kn. Svjesna sam toga da neki saloni naplaćuju puno više, ali za mene osobno ta cifra je prešla granicu prihvatljivosti, tim prije što sam ionako odlazila svaka 2 mjeseca, a od toga sam 5 tjedana imala vidljiv izrast. I onda sam se na nagovor frendice pokušala sama obojati doma.

Prvi put mi je bio horor, trajalo je užasno dugo, a na kraju je boja ispala smeđa, iako sam kupila onu koja je tvrdila da je medium blond! Prvih par dana sam bila u šoku, a onda sam shvatila da: a) mi ta boja skroz ok stoji, b) je toliko blizu mojoj prirodnoj boji da mi se više ne vidi izrast! I ne samo to, nego ja stvarno, stvarno ne volim sjediti u salonu po 2-2.5 sata radi bojanja i šišanja. Pa je računica ispala:

- 6x godišnje 250-270 kn za bojanje + šišanje kod frizerke = 1.500-1.620 kn (ako cijene opet ne odu gore)

- 4x godišnje šišanje kod frizerke (kosa do ramena ili malo duža, ne treba mi češće) = 280 kn + 6x godišnje boja u Mulleru (treba mi samo pola da pokrijem izrast) na sniženju 35-40 kn = 210-240 kn, znači sve ukupno 490-520 kn

Bome mi se ne žuri natrag kod frizerke.

Ne kažem da neću više nikad otići kod nje na bojanje, možda neki balayage kad mi izraste ovaj svjetliji dio koji sad imam, ali ne vjerujem da će to više biti redovito, pogotovo što mi je ovo sad em jeftinije, em praktičnije.


Inače mi je corona ubila i želju za shoppingom na nekih 5 mjeseci, ali se prošli mjesec vratila, pa sad moram na tome poraditi.

[TeddyBearz]

Najveća ušteda koju ja mogu savjetovati je kupovina na dobrim akcijama.
Mene naprosto srce boli ako se dogodi (a zbilja je rijetko) da wc papir, tablete za mašinu za suđe i veš moram kupiti i platiti po punoj cijeni

Ovako je i kod mene, pa sam se zaprepastila neki dan kad sam otkrila da je Muller digao cijene wc papira i alu-folije (sigurna sam da su poskupili i druge stvari, ali ovo mi je trebalo, pa sam primijetila ).

[NanoiBeba]

I ja se farbam sama. A i frizerka mi he rekka da je dovoljno da se kod nje pofarbam jednom godišnje, da ona malo popravi to moje farbanje. Šišam se dva puta godišnje zato tu baš nemam mjesta za uštedu

[TeddyBearz]

Što joj znači da popravi?

[NanoiBeba]

Pa u stilu da sama ne pofarbam dobro bas cijelu kosu. Od kceri nikakve koristi.

Uglavnom, tako i radim. Jednom godisnje u salonu, ostalo doma. Al moja kosa je kratka i frckava pa svasta podnosi oko boje. Ne vidi mi se tako brzo izrast. Do 2,5 mjeseca izdrzim izmedju farbanja

[Bubilo Bubich]

Ponukana ovom temom razmišljam danas kako bih mogla uštedjeti nešto (osim što ne kupujem skoro ništa od onoga što normalni ljudi kupuju, tipa kozmetiku ).

I zapišem si u xcl sve troškove koje znam da ću imati do kraja mjeseca i sve ostalo prebacim s tekućeg na štedni račun s kojeg ne mogu samo uzeti pare. Poslije se sjetim još dosta troškova na koje sam bila zaboravila, pa će biti veselo. Sad i ja moram paziti na minus, da ne uđem .

Priča broj 2 (i zašto mi valjda uopće trebaju ovakvi načini štednje)... pošaljem muža da u dućanu u kvartu kupi djetetu stolnu lampicu. Dođe doma bez lampe. Bila je 140 kn, to je preskupo za takvu lampu. . Našao je na internetu istu takvu za 160 kn, ali je na 50% popusta, plus dostava. Dakle bit će 110 kn i uštedit ćemo 30 kn. Ja i dalje okrećem očima . On nema karticu, ja trebam naručiti i platiti, i dogovoriti dostavu i ne mogu vam reći koliko to meni nije vrijedno tih 30 kn. I živcira me što će se potrošiti vrijeme i benzin da meni netko dostavi tu lampu. Ja bih ušla u taj dućan i platila tu lampu da je koštala i 200 kn, ne bih trepnula jer nemam pojma koliko bi takve lampe trebale koštati. Još nisam odlučila hoću li zbilja naručiti s neta ili ću sama otići u dućan u kvartu .

Je l vi radite takve stvari? Istražujete okolo da biste uštedili 10 ili 40 kn?
Meni MM stalno govori da ne pazim na takve stvari i da bi mogla uštedjeti nešto na kraju mjeseca. Ja to samo vidim da bi potrošila tonu živaca razmišljajući stalno tako.

[mitovski]

Ne... Ali da moram bih. Jedino na što gledam je da uhvatim kavu na akciji.
Ja si priuštim i dobre kreme i dobar puder jer to volim i želim. Tu bih mogla uštedjeti ali ne želim jer me to veseli. Kod frizerke sam jednom mjesečno kao i na trajnim noktima (kratkim) jer me to veseli jer uživam u tom salonu u koji odlazim već 20 godina pa smo si postali prijatelji. Imam jako kratku kosu, frćkavu i jako sam sijeda i meni se to ne sviđa. Na svemu tome bih mogla uštedjeti ali ne bih bila zadovoljna. To su sitnice koje meni začine život. Ima toga još. Volim kupiti knjigu (da ne ispadne da ulažem samo u izgled ). Volim i posuditi ali volim ju i imati. Volim dobru cipelu, a za odjeću ne volim dati puno novaca. Ima toga još.
Kad moraš možeš bez svega. Nakon što je meni završio roditeljski dopust živjeli smo od 2.000,00 kuna neko vrijeme i nismo bili gladni i nismo bili ni nesretni, ali meni je ljepše kad mogu sebi malo ugoditi. Da treba brzo bih se prebacila na kremu od 20 kn, sva sreća pa za sada još ne treba.

[Lili75]

Potpis na mitovski.
Lijepo si sažela

No ima ljudi koji bilo da zaradjuju više ili manje kroz život, uvijek jednako opsesivno misle kako uštedit svaku kunu, e to više nije ekonomično trošenje, to ima svoje ime, ajmo bit iskreni, to su škrtice

Ja trenutno neću kupit neke svoje skupe kreme za lice, al čim mi se sredi situacija na računu odoh po njih jer me vesele, volim taj osjećaj na koži.

[Lili75]

Želim uživati u životu, u sitnicama koje me vesele!

BB, evo ja bi kao ti, nema šanse da bi radi 10-20-30kn kompicirala.
Ne ide se u minuse radi takvih sitnih ušteda nego puno većih, tu se pak slažem sa sillyme.

[Jurana]

Ja koristim šampon od litre Frutela koji na akciji zna biti i manje od 10 kn. Do njega sam došla ne štednjom, nego jer sam tražila bistri šampon koji će mi biti ugodan za vlasište i nakon njega nisam našla ništa bolje. Tko me zna, zna da imam kvalitetnu kosu na koju frizerke uvijek padaju u nesvijest i govore da je za revije. Antirecesijska mjera je da, kad je na akciji, kupim 2 boce pa sam mirna mjesecima.

Najskuplji šampon i regenerator koji sam imala bili su Redkenovi, oboje od 2 dl i po 30 eura. Nisam uopće primijetila da su se razlikovali od drugih šampona. (Dobila sam to na poklon - meni je to iznad psihološke granice za šampon.)

[n.grace]

Kad moraš možeš bez svega.

točno

[Peterlin]

Ponukana ovom temom razmišljam danas kako bih mogla uštedjeti nešto (osim što ne kupujem skoro ništa od onoga što normalni ljudi kupuju, tipa kozmetiku ).

I zapišem si u xcl sve troškove koje znam da ću imati do kraja mjeseca i sve ostalo prebacim s tekućeg na štedni račun s kojeg ne mogu samo uzeti pare. Poslije se sjetim još dosta troškova na koje sam bila zaboravila, pa će biti veselo. Sad i ja moram paziti na minus, da ne uđem .

Priča broj 2 (i zašto mi valjda uopće trebaju ovakvi načini štednje)... pošaljem muža da u dućanu u kvartu kupi djetetu stolnu lampicu. Dođe doma bez lampe. Bila je 140 kn, to je preskupo za takvu lampu. . Našao je na internetu istu takvu za 160 kn, ali je na 50% popusta, plus dostava. Dakle bit će 110 kn i uštedit ćemo 30 kn. Ja i dalje okrećem očima . On nema karticu, ja trebam naručiti i platiti, i dogovoriti dostavu i ne mogu vam reći koliko to meni nije vrijedno tih 30 kn. I živcira me što će se potrošiti vrijeme i benzin da meni netko dostavi tu lampu. Ja bih ušla u taj dućan i platila tu lampu da je koštala i 200 kn, ne bih trepnula jer nemam pojma koliko bi takve lampe trebale koštati. Još nisam odlučila hoću li zbilja naručiti s neta ili ću sama otići u dućan u kvartu .

Je l vi radite takve stvari? Istražujete okolo da biste uštedili 10 ili 40 kn?
Meni MM stalno govori da ne pazim na takve stvari i da bi mogla uštedjeti nešto na kraju mjeseca. Ja to samo vidim da bi potrošila tonu živaca razmišljajući stalno tako.

Ovakav pristup se kod mene zove "štediš zrnje, a s druge strane ti ispadne vreća..."

Moj mlađi sin naginje takvom skupljanju zrnja, ali već je i on na svojim ranijim promašajima shvatio da treba imati mjere. Još nije postigao automatiku, ali je na dobrom putu.

Ja isto nisam od onih koji hodaju po dućanima i uspoređuju cijene kile brašna. Nema šanse... To hodočašće poždere uštedu samo na gorivu, tako da se slažem s tobom u potpunosti. Nemam dovoljno vremena za istraživanja, to je za penzionere (još nisam, al nisam ni daleko). S druge strane, gledam u dućanima što se nudi na akciji i uzimam to u obzir. Kao i mitovski, potrošit ću na cipele (jer moram, moja osjetljiva stopala ne podnose bilo kakvu obuću), ali ne i na odjeću. Kozmetika - paaa, kad se sjetim svoje mame (fine kreme, fini parfemi itd.) nema šanse da na to rasipam pare, ali ću kupiti ono što mi odgovara (npr. Nuxe kozmetiku koja nije jeftina, ali mi odgovara, kao i Bepanthol mlijeko za tijelo koje je teško naći ispod 80 kn). To su samo primjeri. Na šišanje idem redovno, a nokte uređujem sama. Povremeno si priuštim pedikuru i to ne smatram nikakvim luksuzom.

Online narudžbe - mm ima korisnički račun kod Aliexpres-a, pa naruči ponešto (uglavnom je to tehnika, a ponekad naruči sebi i dečkima torbe/ruksake/torbice za mobitel i slično, a meni ljetne cipele). Meni ne pada na pamet otvoriti račun tamo, jer jedan u kući je dovoljan. Dečkima nitko ne brani, imaju svoju lovu od stipendije i studentskih ugovora, aliii ta lova je uglavnom namjenska, pa ju ne diraju. Ja samo knjige ponekad naručujem online. Već neko vrijeme nisam. Imam korisnički račun u Superknjižari i baš sam mislila naručiti ovo https://www.superknjizara.hr/?page=k..._knjiga=150686, ali čekam Interliber. Možda tamo uvrebam istu knjigu (i gomilu drugih) na popustu.

Što se tiče odjeće - ne nosimo robne marke ni kerefeke. Bili smo "Lidlići" dok su dečki bili mali, a često smo to i sada. Samterice za cca 80 kn (koje s obožavanjem nosi moj stariji sin, jer mu baš takve odgovaraju krojem) pažljivo vrebam. Obično kupim još jedan par krajem sezone, kad budu na popustu i koštaju 50 kn. Mlađi sin isto tako voli njihove zimske traperice. Ali ako nema - tja, nađemo hlače negdje drugdje. Moram odolijevati potrebi da kupujem te krpe češće nego nam treba, a opet - da ja ne kupim npr. nove potkošulje i gaće, moja ekipa bi mirne duše nosila postojeće, koliko god bile poderane i isprane. Što starije - to bolje (mekše, udobnije). Jedino čarape bacaju kad ih poderu. Prošle godine stariji sin bio je maturant. Nosio je tatino odijelo - ne zato što mu mi ne bi kupili, nego mu je potpuno odgovaralo, osim što smo hlače morali malo suziti u struku. Mlađi sin je ove godine bio maturant, već u sezoni korone. Nosio je svoju uobičajenu odjeću za izlaske, a sako (nekakav s dva lica) ima od bratove krizme. Oni spontano sve recikliraju, ne toliko radi ušteda, koliko im se ne da kupovati i probavati odjeću i cipele. Njima je to mrsko. Radije prekopaju tatin / bratov ormar u potrazi za nečim prikladnim. Osim toga, dobili smo cijelu hrpu lijepih košulja iz donacije (susjed se udebljao, pa je udomio svoje stare stvari). Našlo se tu finih Benettonovih i Zarinih košulja, koje mi nikad ne bi kupili (jer ih dečki ne nose na redovnoj bazi, nose majice i dukserice) ali kad su već tu - obuku ih povremeno.

Da se vratim na ovo cjepidlačenje - ne da se meni trošiti vrijeme na usporedbu cijena za svaku sitnicu, ali se često zapitam ako je nešto na akciji, koliko inače preplatimo to kad nije na akciji. Npr. volim detergent za suđericu Somat gel https://popusti.njuskalo.hr/akcija/t...x-600-ml-77488, ali ako nije na popustu, nema šanse da ga kupim.

[sillyme]

Meni se BB čini da si s pravom ljuta što si ga poslala da obavi zadatak (kupiti djetetu lampu) a vratio se neobavljenog posla i tebi uvalio da riješiš stvar (otvaraš račun, plaćaš, dočekuješ dostavu) dok je on obavio svoj "intelektualni" dio (dokazao da je skupo, našao jeftinije) i gotov je. A lampice i dalje nema. Tako da taj proces treba razdvojiti od procesa uštede 30kn - jer da je dalje sve obavio oko lampice on onda u mojim očima ne bi bio problem.

No generalno, kao što je već mislim bilo vidljivo - ne štedim na 30kn kad jednom nađem lampu koja mi se sviđa i koju kupujem 2x u životu. E sad 300kn - tu bi već dobro razmislila i potražila neku alternativu. Da ne spominjem više cifre.

[cipelica]

Štedjeti se može na puuuno različitih načina. Samo je pitanje želimo li tako živjeti. Lili, savjet ti ne treba. Iz ovog pišeš, živiš točno onako kako želiš živjeti. Trenutni minus je kratkotrajan i nije problematičan jer imate dovoljno visoke prihode.

[tangerina]

bubilo, mislim da debelo precjenjuješ kompliciranost te narudžbe i dostave
ja bih naručila, meni je to puno jednostavnije rješenje nego ići u dućan
mislim, prebacit lovu i naručit je klikanje kraće od klikanja jednog posta na forumu
a što se tiče brige o gorivu koje netko troši za tvoju lampu, potpuno je besmislena, neće dostavljač samo radi tebe ustati iz kreveta i sjesti u auto, on vozi okolo cijeli dan i pretpostavljam da optimizira taj posao tako da mu je potpuno svejedno ima li lampu za bubilo ili ne
i ne troši svoje slobodno vrijeme nego mu je to posao koji ima zato što ljudi naručuju s interneta

[Cathy]

bubilo, mislim da debelo precjenjuješ kompliciranost te narudžbe i dostave
ja bih naručila, meni je to puno jednostavnije rješenje nego ići u dućan
mislim, prebacit lovu i naručit je klikanje kraće od klikanja jednog posta na forumu
a što se tiče brige o gorivu koje netko troši za tvoju lampu, potpuno je besmislena, neće dostavljač samo radi tebe ustati iz kreveta i sjesti u auto, on vozi okolo cijeli dan i pretpostavljam da optimizira taj posao tako da mu je potpuno svejedno ima li lampu za bubilo ili ne
i ne troši svoje slobodno vrijeme nego mu je to posao koji ima zato što ljudi naručuju s interneta

Mene u toj priči, jedino smeta dočekivanje te lampe. Mrzim čekati dostavu, rađe odem i sama kupim.

[Peterlin]

Mene u toj priči, jedino smeta dočekivanje te lampe. Mrzim čekati dostavu, rađe odem i sama kupim.

S ovim se slažem. Za online naručivanje treba unaprijed planirati i uračunati trajanje dostave. Nije to uvijek spretno, pogotovo ako ti nešto zatreba "sad i odmah".
Odeš, kupiš i kraj. Potrošimo često i veće pare na veće gluposti.

[marta]

Ja bih popizdila da pošaljem muža po lampu i da se vrati bez nje zbog 30 kn. Jer tako samo opet na mene prebacuje rješavanje te nabave. I nije stvar u 30 kn, nego baš u tom prebacivanju odgovornosti. Sillyme je to dobro napisala.

[NanoiBeba]

Ja djeci 80 % odjeće naručujem online. Počeli smo s majicama, prešli i na cipele, a kao hlače su bile najveći problem, a počeli smo i to. Imamo 2, 3 stranice s kojih naručujemo, i svako malo su sniženja. Kad naručim paket, dostava je ionako u radno vrijeme tako da prebacim na posao. I nemam problema s isčekivanjima. Baš da sam na sastanku, tu je portir ili bilo tko drugi. Meni je tako prejednostavno a da ne velim da je odjeća na tim web dućanima dosta jeftinija neg u našim dućanima. Sad, valjda zbog korone, su sniženja bila još i veća. Iako nemamo potrebe često naručivat jer djeca više ne rastu. SA i sami nađu kaj im se sviđa, ja samo platim

Mi štedimo na stvarima koje nam nisu bitne, a priuštimo se one koje jesu. A to je kod svih nas drugačije, mislim kaj nam je bitno a kaj ne.

Živjeli smo s jako malo novca, i naravno da se bez puno toga može.

[NanoiBeba]

Ja bih popizdila da pošaljem muža po lampu i da se vrati bez nje zbog 30 kn. Jer tako samo opet na mene prebacuje rješavanje te nabave. I nije stvar u 30 kn, nego baš u tom prebacivanju odgovornosti. Sillyme je to dobro napisala.

i ja

[Barbi]

Meni se BB čini da si s pravom ljuta što si ga poslala da obavi zadatak (kupiti djetetu lampu) a vratio se neobavljenog posla i tebi uvalio da riješiš stvar (otvaraš račun, plaćaš, dočekuješ dostavu) dok je on obavio svoj "intelektualni" dio (dokazao da je skupo, našao jeftinije) i gotov je. A lampice i dalje nema. Tako da taj proces treba razdvojiti od procesa uštede 30kn - jer da je dalje sve obavio oko lampice on onda u mojim očima ne bi bio problem.

Mi štedimo na stvarima koje nam nisu bitne, a priuštimo se one koje jesu. A to je kod svih nas drugačije, mislim kaj nam je bitno a kaj ne.

Živjeli smo s jako malo novca, i naravno da se bez puno toga može.

Sve ovo potpisujem.

[tangerina]

Ja bih popizdila da pošaljem muža po lampu i da se vrati bez nje zbog 30 kn. Jer tako samo opet na mene prebacuje rješavanje te nabave. I nije stvar u 30 kn, nego baš u tom prebacivanju odgovornosti. Sillyme je to dobro napisala.

Slažem se, i ustvari ona može dat svoju karticu njemu i opet tražit da on sve obavi jer je dobio zadatak riješit lampu i zadatak nije riješen
samo mi je ovaj opis kompliciranosti online naručivanja bio pretjeran

[marta]

Al nije ona jedina kojoj je online naručivanje komplikacija. I meni je. Puno toga naručujem online, al brate, dostava me zesce zivcira. Te me zovu ujutro da bi mi rekli da ce doci danas, ali nikad ne znaju kad će točno doci. Pa me zovu 5 minuta prije, pa ako nisam doma te sekunde, onda krenu kompliciranja...

[jelena.O]

Je baš to nazovu
Mi smo tu,ako uopće nazovu

[Bubilo Bubich]

Koliko zabave jutros zbog 30 kn .

Da, naravno da me iživcirao zbog prebacivanja odgovornosti... htio je on i sam to kupiti online, ali nije on imao pojma da njegova kartica više ne funkcionira online i da mu treba ono nešto sigurnosno od banke.
I ne mogu mu dati svoju karticu da plati, jer ne prolazi samo s podacima s kartice, treba ti i onaj sigurnosni kod koji se generira u aplikaciji na mom mobitelu. Dakle, opet moram sjediti kraj njega i ukucavati šifre da nam narudžba prođe. Ne može bez mene .

Slažem se da online narudžba inače nije tako komplicirana, ali kad si već stajao u dućanu, ono...

Jesmo barem potvrdili da je on škrtica, a ne ja rasipna?

[Lili75]

Javlja se još jedna koja bi poludila na muža i još bi ga nazvala škrticom

[Bubilo Bubich]

A sad natrag u srž teme:

Štedjeti se može na dva načina:

- Paziš na svaku kunu, kod kupovine svakodnevnih proizvoda pratiš akcije, kupuješ veće količine na akcijama, uspoređuješ cijene, nosiš hranu od doma - uštediš nešto, nekad manje, nekad više, ali ništa senzacionalno

- Odričeš se skupljih užitaka (kozmetika, frizeri, izlasci, putovanja...) - uštediš malo više

Je l to zaključak rasprave?

[NanoiBeba]

ne, radiš prvo da ne bi morao drugo

[Bubilo Bubich]

E, tu mi se čini da se najviše razlikuju dvije skupine stavova ovdje … oni koji ne vjeruju da ih ovo prvo može spasiti, pa kad je panika ne rade ovo drugo, a kod ovog prvog ne rade značajne promjene.

[mitovski]

ne, radiš prvo da ne bi morao drugo

I moraš imati puno vremena za ovo prvo, ali ako moraš nađeš ga.

[Lili75]

A sad natrag u srž teme:

Štedjeti se može na dva načina:

- Paziš na svaku kunu, kod kupovine svakodnevnih proizvoda pratiš akcije, kupuješ veće količine na akcijama, uspoređuješ cijene, nosiš hranu od doma - uštediš nešto, nekad manje, nekad više, ali ništa senzacionalno

- Odričeš se skupljih užitaka (kozmetika, frizeri, izlasci, putovanja...) - uštediš malo više

Je l to zaključak rasprave?

DA.
Pristala bih živjeti kao pod 1. ako baš moram i nemam za kruh, ako ne moram ne bih.

[NanoiBeba]

Je, trebaš vremena- al ak si nekad bio u stisci s lovom, radio si to i onda ti je prešlo u naviku, i više ne iziskuje puno vremena. S tim da ne moraš lovit akcije - kupuješ jeftinije proizvode( srdele, piletinu, zelje ) i robne marke

[Lili75]

Je, trebaš vremena- al ak si nekad bio u stisci s lovom, radio si to i onda ti je prešlo u naviku, i više ne iziskuje puno vremena. S tim da ne moraš lovit akcije - kupuješ jeftinije proizvode( srdele, piletinu, zelje ) i robne marke

ja se zaista nadam da nikad neću morati ovako živjeti (da moram naravno da bih i to mi je posve normalno, bila sam u velikoj stisci, rat i ostalo, fala Bogu navika mi nije ostala ). Moj dojam je da ima ljudi koji ovako žive, a da ne moraju tako živjet al žive tako jer su po prirodi škrti, nose sa sobom "obiteljsko nasljeđe i navike" i stalno imaju strahove od budućnosti. E to je mi scary...

Cipelice hvala

[Lili75]

Jja imam problem što nikako al nikako ne uspijevam zapamtiti cijene. Dakle izađem iz dućana i nemam blage veze koliko je nešto koštalo. Znači znam samo za neke stvari koje dosta koštaju, al kao što rekoh ja sam za uštede kad se rade da se rade veće uštede a ne se mislit pola sata kupit ovu lampu od BB ili ne radi 20 kn

[Lili75]

Sad vidim da sam krivi post citirala, ne tvoj Nano nego sam htjela na ovaj od BB, dakle referirala sam se na ono pod 1.

[Bubilo Bubich]

Moj dojam je da ima ljudi koji ovako žive, a da ne moraju tako živjet al žive tako jer su po prirodi škrti, nose sa sobom "obiteljsko nasljeđe i navike" i stalno imaju strahove od budućnosti.

Nemaju strah od budućnosti nego su jednostavno škrti .

Npr. osim mm-a, poznajem još dvije takve osobe - koje kažu nešto tipa "tamo je kifla 2.5 kn, a ovdje ima za 2.0 kn".
Doslovce primjer s kiflom.
Jedna od te dvije osobe čak pokupiti plastičnu bocu s ceste, i kaže "to je 50 lipa".

Prva osoba ima 3 nekretnine, svoj obrt i neko jako vrijedno zemljište.
Druga osoba ima 3 nekretnine, auto za više od 200. tis. kn, firmu s 50 zaposlenih.

Ja si uvijek mislim, je l bi i ja imala sve to da odem po kiflu od 2 kn .

[betty blue]

meni nije ok ljude nazvati škrcima zato što su vrlo racionalni u potrošnji
to je isto kao da one koji se ne odriču užitaka zoveš rasipnicima ili pijanim miljarderima i sl.
svatko svojim dohotkom upravlja kako želi, troši ga ili ga buksa; takvo ponašanje meni ni iz džepa ni u džep

škrt mi je netko tko ima a ne daje onome tko je potrebi, ma zapravo ne znam bih li se usudila ikoga nazvati škrcem
nije mi škrt onaj tko racionalno troši, čak ni kada se odriče užitaka - to je njegov izbor

[TeddyBearz]

Nemaju strah od budućnosti nego su jednostavno škrti .

Npr. osim mm-a, poznajem još dvije takve osobe - koje kažu nešto tipa "tamo je kifla 2.5 kn, a ovdje ima za 2.0 kn".
Doslovce primjer s kiflom.
Jedna od te dvije osobe čak pokupiti plastičnu bocu s ceste, i kaže "to je 50 lipa".

Nisam škrta, dapače, rasipna sam kad nešto želim. Ali meni je rasipanje novca namjerno kupiti skuplje ako ne moraš.

[summer]

pa je njegov izbor, ali meni je to skrtost
ko sto je druga krajnost rasipnost

i nije mi isto racionalno trosenje, skrtost mi je korak iznad, ko u primjeru ove kifle

[NanoiBeba]

meni nije ok ljude nazvati škrcima zato što su vrlo racionalni u potrošnji
to je isto kao da one koji se ne odriču užitaka zoveš rasipnicima ili pijanim miljarderima i sl.
svatko svojim dohotkom upravlja kako želi, troši ga ili ga buksa; takvo ponašanje meni ni iz džepa ni u džep

škrt mi je netko tko ima a ne daje onome tko je potrebi, ma zapravo ne znam bih li se usudila ikoga nazvati škrcem
nije mi škrt onaj tko racionalno troši, čak ni kada se odriče užitaka - to je njegov izbor

Veliki potpis na ovaj post

[NanoiBeba]

Sad vidim da smo i TeddyBearz i ja jako slične

[Barbi]

Kao i u svemu drugom mislim da i u štednji i u potrošnji treba imati mjere.
Upoznala sam u životu obje krajnosti, i te hiper škrte koji štede na stvarima koje nas većina podrazumijeva (npr. cestarina) a imaju ozbiljno bogatstvo, kao i onih koji žive toliko preko mogućnosti i na kredit za realno nepotrebne stvari da ne možeš vjerovati. Ja razumijem kad odeš u minus do kraja i ispeglaš kartice zbog neke obiteljske hitne okolnosti poput bolesti i liječenja, operacije i slično. Ali da to radiš zbog nove kolekcije jesen-zima nekog dizajnera, e to ne razumijem.

[Mima]

Meni je škrtac onaj tko si ne kupi pecivo iako mu se jede, nego kupi frtalj kruha jer je to jeftinije (a ne mora).

[Lili75]

pa je njegov izbor, ali meni je to skrtost
ko sto je druga krajnost rasipnost

i nije mi isto racionalno trosenje, skrtost mi je korak iznad, ko u primjeru ove kifle

od riječi do riječi potpisujem.

A ovo od BB za kiflu i ovaj Mimin primjer, a stanje na računu i općenito imovinsko odlično, kao i Barbin za jesen-zima kolekciju mi je