Trampa iliti robna razmjena nam je uobičajen stil života u bližoj okolini, fino funkcionira (ne samo za hranu, nego i za dječju robu, bicikle, robu za odrasle i sve drugo) i zaista smanjuje troškove.

Ne pamtim godinu kad sam spremila ovoliko zimnice. Doslovce sve... (i još nisam gotova), razno voće - džemovi, sokovi.... pečene paprike, sušeni paradajzi, spremam se još tih kiselih stvari napraviti (paprike napuniti zeljem).

A kad dođe zima, fino ćemo se gostiti ko medvjedi u svom brlogu. Em je naše (iz vlastitog voćnjaka i vrtova poznatih ljudi, mi još nemamo svoj) em je bilo zadovoljstvo, em smo platili samo šećer i plin. I bilo mi je zadovoljstvo. A moja svekrva (kojoj sam poslala dio izrađevina) se odužila tako da je poslala 3 kg šećera pa ima za još koju rundu...

Ima više nego možemo pojesti, ali to već godinama ide u razmjenu (tko što ima - ja kolegici pekmez, ona meni ajvar ili ciklu iz vrta) ili za božićne darove.