Ponukana ovom temom razmišljam danas kako bih mogla uštedjeti nešto (osim što ne kupujem skoro ništa od onoga što normalni ljudi kupuju, tipa kozmetiku ).

I zapišem si u xcl sve troškove koje znam da ću imati do kraja mjeseca i sve ostalo prebacim s tekućeg na štedni račun s kojeg ne mogu samo uzeti pare. Poslije se sjetim još dosta troškova na koje sam bila zaboravila, pa će biti veselo. Sad i ja moram paziti na minus, da ne uđem .

Priča broj 2 (i zašto mi valjda uopće trebaju ovakvi načini štednje)... pošaljem muža da u dućanu u kvartu kupi djetetu stolnu lampicu. Dođe doma bez lampe. Bila je 140 kn, to je preskupo za takvu lampu. . Našao je na internetu istu takvu za 160 kn, ali je na 50% popusta, plus dostava. Dakle bit će 110 kn i uštedit ćemo 30 kn. Ja i dalje okrećem očima . On nema karticu, ja trebam naručiti i platiti, i dogovoriti dostavu i ne mogu vam reći koliko to meni nije vrijedno tih 30 kn. I živcira me što će se potrošiti vrijeme i benzin da meni netko dostavi tu lampu. Ja bih ušla u taj dućan i platila tu lampu da je koštala i 200 kn, ne bih trepnula jer nemam pojma koliko bi takve lampe trebale koštati. Još nisam odlučila hoću li zbilja naručiti s neta ili ću sama otići u dućan u kvartu .

Je l vi radite takve stvari? Istražujete okolo da biste uštedili 10 ili 40 kn?
Meni MM stalno govori da ne pazim na takve stvari i da bi mogla uštedjeti nešto na kraju mjeseca. Ja to samo vidim da bi potrošila tonu živaca razmišljajući stalno tako.