ja ne znam koliko zapravo imam prostora za štednju, ali nikako da se discipliniram i zbrojim sve mjesečne troškove pa vidim curi li gdje lova.

iako u kino ne idemo, ni u restorane, ne kupujemo novine, sjedenje u kafićima smo reducirali, odjeću kupujem na rasprodajama, djetetu ne kupujem uopće, nego ona nosi rabljeno, nasljeđeno ili u najboljem slučaju kupljeno na burzi.
najveći su mi trošak hrana, krediti i režije.