Štednja... šta je to?

To se ja pitam zadnjih šest mjeseci, otkako radim za putni trošak :/
Sad, sa malo više iskustva (i puno pređenih kilometara) odgovorno tvrdim - štednja je način života

Za sebe mogu reći da sam štedljiva na mnogo čemu. Izuzeci su velike kupovine (zimska jakna, čizme ...), zdravstveni troškovi i sl.
Ručkove više ne planiram, jer me nema kući, to radi MM. Ja jedem smrznuto (nakon što samoj sebi skuvam pun lonac :/)
Kozmetika je i inače minimalna, šišamo se svi odvajkada kod iste (muške!) frizerke. Šišam se kod nje jer sam prezadovoljna, a ne zato što je skoro-pa-džabe
Deterdžente odavno ne kupujem razvikane otkako mi je poznanik koji ih je sve profesionalno isprobao rekao da ih slobodno zaobiđem. Zato ne dajem 12KM za Ariel nego 6KM za istu količinu Duel-a Iz sličnih razloga i sudni (ručni) deterdžent kupujem najobičniji mogući. Razne cilite zaobilazim u širokom luku, i kući ponesem najobičniju HCl koja mnogo bolje i brže otapa kamenac (i košta 1,5KM) Jedan omekšivač od dva litra traje evo već drugu godinu jer ga koristim isključivo za pletene/heklane stvari. Istim vešnim deterdžentom perem sve. Svilu i slične "finoće" perem sa zalihama bebi šampona koje onomad dobismo, a ne koristimo
Mirise za kupatilo ne koristim još otkako je šmizi dograbila onaj od jabuke i pokušala da ga pojede :shock: Tad shvatih da i bez toga itekako može.
Odjeću šijem ili kupujemo u second hand dućanima. Jedini izuzetak je donji veš, a i to ne pazarimo neki fensi-šmensi, nego običan. Izuzetno rijetko kupimo nešto u "firmiranoj" radnji, ali to bude "velika kupovina" (pa se onda stavka "zimska jakna" ne pojavljuje na spisku po tri godine). Šmizi nosi šiveno, rabljeno i poklonjeno. Rijetko po nešto kupim u Zari kad imaju sniženje. Jedino što je uvijek novo i samo njeno su cipele i gaćice. Igračke smo kupovali i (srećom) ubrzo odustali. Skup hobi. Zato smo oformili kasicu i počeli ubacivati sitniš iz novčanika. Sad ona sama hrani hipa (kako i ne bi kad joj je kupio auto, bicikl i romobil tim redoslijedom!)
Automobil nemamo, kad sam tu idem pješke ili busom, MM se vozi biciklom na posao. Na posao oduvijek nosim sendvič, on ne jede do ručka - nema naviku. Van izlazimo u šetnju, popiti kafu u kafiću je nemoguća misija. Ponekad odemo u bioskop (i to se ne sjećam kad je bilo zadnji put).
Hranu kupujem što je moguće bliže izvoru - pijaca ili poznati uzgajivači. Ponešto i moji/njegovi donesu iz bašte, što je dodatni plus.
Ponekad kupujem u rinfuzi, najčešće grah i koštunjavo voće. U supermarket isključivo sa spiskom i bez vrdanja. Meso kad imam priliku kupim domaće, kad nemam, u provjerenoj mesari. Kupim više, razdijelim i zaledim. Suhomesnato ne kupujemo, izuzev slanine. Hljeba ne jedemo mnogo, nekad pečemo, nekad kupimo francuz. Slatko sam odavno izbacila iz kuće još je samo sok od jabuke redovan stanovnik frižidera (dobro, kupim ponekad "Najljepše želje" da se počastim). Grickalice ne jedemo.
Kuham na plin, ponešto u mikrovalnoj, rernu uključujem valjda svaka tri mjeseca, tek da se uvjerim da radi.
Veš perem sav odjednom, u istom danu. Dok se bijeli pere, šareni se prema bojama namače u toploj vodi koja je istekla iz mašine Onim što preostane izribam kupatilo. Suđerica radi svaki - svaki drugi dan. Tabletice, neke no-name, peru isto kao Calgonit, a ima ih više za isto para. Sjaj ne koristim, smatram da je nepotreban. Od novina kupujemo Bug i pokoju šiveću novinu tu i tamo (kad im "prođe rok" budu višestruko jeftinije i jednako korisne ) Knjige kupujemo istim tempom, ponestaje mi polica. Stručne, srećom, ne kupujem često (živio internet!). Sve što možemo napravimo/popravimo sami, recikliramo do krajnjih granica i uz svoj "dnevni" posao uvijek nađemo i neku sitnu zaradu "sa strane". Od toga kupujemo poklone

Eto... tako i uz trenutne troškove odvojenog života, koji prelaze pola moje plate, mi i dalje živimo isto - štedljivo.
Ali, na žalost, ove godine nećemo na more