mi svaki mjesec sve što nam ostane na tekućem računu, prebacimo na štedni račun, izbacili smo velike kupovine u kojima kupimo hrpu nepotrebnih stvari kojima prođe rok trajanja.
pazimo na to da li nam nešto stvarno treba ili ne.

kod nas se situacija u zadnjih godinu dana poboljšala - ja sam se vratila na posao s dopusta za njegu djeteta, istekao nam je stambeni kredit i MM je promijenio posao - iznos novca koji nam je ostao na kraju mjeseca se uduplao (mi smo antirecesijske mjere provodili za vrijeme porodiljnog ui njege - a nikad nismo ni bili neki veliki potrošači)

mi smo čistilicu angažirali tek u zadnja 2 mjeseca-. i moram reći da će to biti zadnja stvar koje ću se odreći jer je u ovom trenu možemo platiti a trenutno nam je neprocjenjiva.

cure odjeću nasljeđuju međusobno i od starije sestrične, dokupim što treba na rasprodaji, kupovinu igračaka smo smanjili odavno, ja kupujem odjeću kad je na sniženju i kupujem ciljano (a ne ko prije- imam košulju koju mogu obući samo uz jednu suknju ), MM isto dokupi samo ono što mu treba.

mi smo ove godine imali i neke "veće" investicije - promijenili smo stolariju, ali samo na dijelu prozora, ostatak ćemo nagodinu (ako situacija ostane ovakva kakva je) - time ćemo maksimalno iskoristiti porezne olakšice i plaćamo u gotovini.
sad nam još slijedi opremanje dječje sobe - a i za to imamo ušteđenu gotovinu, kao i za registraciju i servis koji nam dolaze za mjesec dana.
uglavnom - štedimo na malim stvarima, nema luksuziranja - ali trošimo na velike stavke koje više stvarno ne mogu čekati.

trenutno smo u situaciji da možemo preživljavati mjesecima od samo jedne plaće (naravno, tada bez čistilice i sa stopiranim svim investicijama) i samo se nadam da nećemo oboje istovremeno ostati bez prihoda.