Daklem, preispitujem se, jesam li pretjerala u opisu... Ovako - sladoled se uglavnom jede doma, kupim obiteljsko pakiranje (a i štapići su u Lidlu povoljni, znamsveotome...), ali djeca su doslovce pojela za svoje novce 3-4 komada svaki (onaj auto-moto album koji su dobili u školiForka prvotno napisa
zjapio bi prazan da ih susjed nije darivao, a i to je jadno...). Ne uklapa se u naš način života. Jučer smo otišli u lokalnu slastičarnu na sladoled PRVI put u sezoni (slučajno, susjed adaptira stan pa nam je smetala halabuka... ali to je samo izlika). Kupili su si nedavno zajednički neki cd (BOb graditelj? - nemam pojma, uglavnom nešto "za bebe" ali to je bila njihova volja).
Moj E je od završetka šk.g. kupio jedan Ben10 časopis. To je 10 kn. Razmišljam što je moj L kupio i ne mogu se ama baš ničeg sjetiti. Moram ga pitati... Zna mi biti i krivo što je tako (nije im od Boga, ja sam iz štedljivih krajeva a udala sam se u još "racionalniju" austrougarsko-slovensku familiju). Obiteljsko geslo je "DAS KANN MAN BRAUCHEN" pa moji klinci imaju neke igračke (npr. Merklin, a i hrpu slikovnica na njemačkom) koje je njihov djed (mm-ov pok.tata) dobio rabljene prije ohoho godina...
![]()
Da, žicaju i moja djeca, ali relativno rijetko, jer imaju i donatore (recimo od bake dobiju i njezin kontingent boca uz sve ostalo): ujo, bake, deda... a oni imaju uputu o MJERI i upozorenje da ne pretjeruju.
Spektar stvari za koje moji klinci žicaju da im kupimo od naše love otprilike je ovakav:
konzerva za susjedovu kujicu (kad već mi nemamo peseka iliti vavu), paket čaja za omiljenu susjedu, pivo za tatu... Jučer je moj stariji odvukao muža u Pevec kupiti produžni kabel s prenaponskom zaštitom (160 kn
ali mislim da ima razloga....) I nisam se ja sjetila tog kabela, nego sin - vidio u katalogu i pitao čemu služi.. Nije bez vraga! Takve stvari vesele moju djecu i za to su spremni žicati, a mi spremni popustiti.
Prošlog ljeta djeca su od svoje love kupila jastuke na napuhavanje (mislim da je svaki koštao po 10 kn, a da je i 20 opet dobro). Imamo dogovor da mogu odabrati jednu stvar za svoje novce i to je bilo to - prvo stariji, a onda naravno i mlađi. Mi smo im kupili cd s klapskim pjesmama i to je bilo to. Sladoled - vani smo ga pojeli samo jednu večer, kad smo išli u restoran. Ostale dane - kanta iz frižidera!
Moja djeca se godinama igraju s pravim alatom, kabelima, starim tranzistorima i drugom kramom, tako da nismo nešto trošili na igračke (ali smo dobili).
Njih više veseli Google Earth i Virtualna matematika nego da si nešto kupuju. A i nas.![]()