Ovdje ima cijela jedna mudra škola odnosa prema novcu, i to ne mislim samo recesijski. Koliko sam slušala financijske stručnjake da se ljudi ovako vladaju uvijek ne bi ni bilo recesije; recesija znači ako ja dobro razumijem da ljudi troše više nego imaju, pa počne nedostajati novca. Potrošen je sav, i još ga fali... tako nešto...

E, pa stoga - usvojimo recesijske navike kao navike za život!

Suze Orman je rekla kako svi ti krediti znače da se želimo (sebi) pokazati boljima nego što jesmo, i da nema razloga da ne živimo unutar svojih mogućnosti. To se uvijek može. Inače, obožavam tu ženu.

Iako sam smušena žena, evo, da se i ja pridružim svojim popisom štednje...

1. Prije neki dan sam napala muža da mi kupi kojekakvih sastojaka za moju super-truper tortu. I rekao je - ne. Nemamo novaca za to. Malo sam se uvatila za glavu, zatim sam otišla u špajz, i našla brašna, jaja, kompot od breskve, vrećicu šlaga, puding i mlijeko. I šećer. Pogađate - napravila sam čisto solidnu tortu, potrošila zalihe, a svi su se oblizivali. Malo progooglam kad nisam sigurna - i eto.

2. Učim šivati na poklonjenoj mašini. Sinu sam od tatine stare majice sašila prekrasne hlačice za per-deri oko kuće i u viksi, a sebi predivnu suknju. Sad šijem jednu od premale košulje, a cijela hrpa robe čeka da je se prekroji. Izvadila sam hrpe materijala, i od njih šijem stolnjake, oslikavam, što sebi - što za poklon.

3. Nabrala sam svaku krušku sa stabla u vrtu (prije bih ih ostavila - kao - zelene su, nisu skroz zrele...), stavila u kašetu i nosim na more, na ljetovanje u viksu. Iste takve - koje dozrijevaju u kašetama i hladnjačama bih platila na moru 10 kn kilogram, a moje bi pojele ptice. Eto, takva sam ja prije bila.

4. Nisam kupila crocse za djecu ove godine. I gumene cipelice za vodu su super, tj. za sina u Cicibanu za 30 kn. A seka ima od brace.

5. Intenzivno mijenjam robu sa svima, lijepo se zahvalim za svaki komad koji dobijem. Ako treba vratit, super, ako ne - još bolje. Ako ne paše, dam dalje, otvorim krug darivanja, ili ću prekrojiti. Hrpu svoje robe sam prenamijenila, i uredila, ukrasila, čudo jedno. A sve je stajalo bezveze u ormarima.

6. Pažljivo mjerim porcije koliko će se pojesti. Pa radije napravim više hrane - više vrsta po malo - nego hrpu jednog ili drugog; više se baci.

7. Preko ljeta smo ukinuli flat, jer nas nema. Prije to ne bismo napravili.

8. Robne marke, robne marke, robne marke.

9. Razmišljamo. Npr. prije smo kupovali malo po malo kokica za kukuruz. Sad smo kupili puno, i čuvamo ga zatvorenog, i uživamo. Itd. Ali ne kupimo što nismo sigurni da ćemo pojest.

9. Prije nego kupim, razmislim o tome koliko sati, dana, mjeseci slobode (da ne cvrčimo na poslu) mi to kupi. Preračunavam novac u vrijeme. Odjednom stvari tako naglo gube na vrijednosti...

10. Ovo je možda čudno u smislu recesije, ali darežljiva sam onime što imam prema susjedima i prijateljima. Nagnjavila sam se berbom buća, raštike, blitve--- i podijelila ih svima tko mi je naišao putem. Uskoro sam dobila domaćeg meda, kojekakvih sadnica, jabuka, marelica, pa čak i tri FENOMENALNE nove suknje od susjede kojoj su malčice dugačke. O prijateljstvu i međusobnoj spremnosti na pomaganje da ne govorim. Ne dajem da dobijem, i ni od koga ne očekujem, ali tako je ispalo...

11. Idem s djecom u šumu brati kupine. Zabavimo se, i uštedimo 10 kn na mjerici bobičastog voća. Povedemo i prijatelje i uživamo.

12. Dala sam si truda i naribala buće, blanširala raštike, blitve, ukiselila tikvice...

13. Prestala sam dramiti oko stvari, što paše, što ne. Ako nemam za idealni stolnjak, kupim u Konzumu. Ako mi mala bježi, stavim dječakov šator na put (ne mora biti klik - klak sistem iz dućana). Umjesto onih sistema za zatvaranje vrata uzmem mašnu i zavežem. Ispadne ko ukras, a maloj je dovoljna enigma da ne može otvoriti.

14. Sve u svemu ispada da toliko stvari ne trebamo, i da novac može ostati kod nas u džepu...